Obala pod bagerima-država posmatra: Novo betoniranje plaže Galija

Nakon slučajeva betoniranja na Slovenskoj plaži, ostrvu Sv. Nikola, uništavanja Kamenova, koji su zabrinuli javnost, najnoviji skandal devastacije obale dolazi sa plaže Galija. Slike bagera i miksera na obali, na početku turističke sezone šokirale su građane. Najnoviji radovi na Galiji samo su nastavak katastrofalne urbanizacije započete prošle godine. Na Galiji su lani, uoči sezone, izvedeni radovi koji su iz korijena promijenili pejzaž tog dijela budvanske rivijere.

Postoje države koje svoje najvrednije prirodne resurse čuvaju kao nacionalno blago i postoje one koje ih posmatraju kako nestaju. Crna Gora sve više liči na ove druge, bar kada je morsko dobro u pitanju. Na ljepoti Crnogorskog primorja izgrađena je čitava turistička industrija od koje žive građani, lokalne samouprave i puni se državni budžet. Zato bi zaštita obale morala biti pitanje od najvišeg državnog interesa. Nije tako. Iz mjeseca u mjesec svjedočimo bezobzirnom betoniranju prirodnih plaža, uvala, ostrva. Betonira se, gradi, nasipa ili mijenja prirodna konfiguracija prostora dok država ćuti a počinitelji, zakupci djelova obale, ostaju izvan domašaja zakona.

Nakon slučajeva betoniranja na Slovenskoj plaži, ostrvu Sv. Nikola, uništavanja Kamenova, koji su zabrinuli javnost, najnoviji skandal devastacije obale dolazi sa plaže Galija. Slike bagera i miksera na obali, na početku turističke sezone šokirale su građane.

Najnoviji radovi na Galiji, nastavak su  katastrofalne urbanizacije započete prošle godine. Na Galiji su lani, uoči turističke sezone, izvedeni radovi koji su iz korijena promijenili pejzaž tog dijela budvanske rivijere. Prostor je urbanizovan armirano-betonskim zahvatima, izgrađen je veliki ugostiteljski objekat, mnogi pomoćni objekti, probijeni pristupni putevi, parkinzi, posječena je zelena makija. Lokalitet je uništen do te mjere da ga mnogi posjetioci jedva prepoznaju.

Umjesto preispitivanja zakonitosti izvedenih radova, zabrane gradnje i raskida ugovora o zakupu, nakon godinu dana mašine su se vratile da dokrajče posao. Sa jednostavnom porukom: ako je prošlo jednom, proći će opet.

Radove izvodi podgorička firma Beach Doo, koja posjeduje ugovor za zakup plaže Galija i susjednih parcela u zoni morskog dobra, na rok od 25 godina. Riječ je o takozvanom investicionom ugovoru koji se zaključuje isključivo za neuređene dijelove obale, na kojima investitor može napraviti nova kupališta.

Nije međutim objašnjeno po kojem kriterijumu je prirodna plaža Galija postala dio investicionog projekta. Možda je jasnije o kakvom se poslu radi kada se zna da je ugovor o višegodišnjem zakupu plaže Galija zaključen prvog septembra 2020, dan nakon održanih izbora 30. avgusta 2020, kada je DPS izgubio vlast.

Tadašnji direktor Javnog preduzeća Morsko dobro Predrag Jelušić i Društvo Beach doo iz Podgorice, vlasnika Saše Kaluđerovića, zaključili su ugovor o zakupu plaže Galija sa važnošću do 2045. godine.

Nije u pitanju firma iza koje stoji neki turistički rizort ili ekskluzivni hotelski kompleks koji bi opravdao dugoročni ugovor. Niti je plaža Galija zapuštena krševita obala koju treba urediti. Ali iza potpisnika ugovora o zakupu stoje tadašnji najuticajniji funkcioneri DPS koji su birali ovu i slične atraktivne lokacije na primorju za članove svojih familija.

Na lokaciji Galija planirana su tri kupališta i na njima ugostiteljski objekti površine od 90 do 202 kvadrata sa terasama koje se prostiru i do 300 kvadrata. Predviđeni su i mnogi prateći objekti, toaleti, tuševi, kabine, ostave za mobilijar, parkinzi….

Na postojećim stijenama planirana je izgradnja pristaništa dužine 20 metara, za privez motornih vozila. Cijelom dužinom plaže dozvoljena je izgradnja obalnog zida i betonskog platoa iznad. Tu je i lukobran, parkinzi, objekti za zaštitu plaže od erozije…. Mnogo betona i na kopnu i na moru.

Poznata plaža Galija, koja je bila prirodni biser budvanske rivijere, postaje jedan sumanuti građevinski kompleks na obali mora.

U neposrednoj blizini ove plaže, na lokaciji Drobni pijesak, odvijala se tokom maja ove godine nesvakidašnja intervencija. Priordne odlike plaže Drobni pijesak, smještene u srcu Reževića, nisu se uklapale u željeni turistički ambijent zakupaca. Odlučili su da prirodi malo pripomognu.

Plaža kojom gazduju prekrivena je kamenim oblucima i šljunkom pa su pokušali da to isprave, da na Drobnom naprave kopiju ulcinjske Velike plaže, poznate po svom pješćanom žalu. Građevinskom mehanizacijom, bagerima i damperima vadili su sitan pijesak sa jednog dijela plaže i morske obale koji su zatim prebacivali i raspoređivali na svoj dio kupališta.

Slike koje su preplavile društvene mreže pokazivale su nevjerovatne scene prekopavanja plaže Drobni pijesak, koja se 2022. našla na listi britanskog Gardijana kao jedna od 40 najljepših plaža u Evropi. Pored toga Drobni pijesak kao lokalitet uživa institucionalnu zaštitu od 1994. godine, kada je rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture proglašen spomenikom kulture kao istorijsko i kulturno središte Paštrovića.

Vlasnik ugovora o zakupu plaže Drobni pijesak je firma Cinema plus koju su osnovali partneri Nemanja Đorđević iz Beograda, istaknuti član partije SPS, Lazar Mijač i Marko Vujačić iz Petrovca. Njima je ugovorom o zakupu omogućeno postavljanje većeg ugostiteljskog objekta na plaži sa nizom terasa i drugih objekata kojima su zauzeli veliki dio plažnog prostora. Na taj način i ova plaža postala je još jedan turističko-ugostiteljski kompleks umjesto jednostavno uređenog prirodnog kupališta.

U oba slučaja javašluka zakupaca na morskoj obali nadležni iz JP Morsko dobro reagovali su, po običaju, nakon objava šokantnih fotografija na društvenim mrežama.

Načelnik službe za kontrolu morskog dobra Srđan Radić u brojnim emisijama u kojima gostuje na TV stanicama redovno zapomaže kako JPMD i on lično nemaju inspekcijskih nadležnosti da zustave devastacije. To je posao opštinske komunalne inspekcije i građevinske inspekcije Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine. Njihovo je samo da „targetiraju” problem, naprave zapisnike i prebace odgovornost na druge. „Imamo istu moć da zaustavimo nelegalne radove kao i bilo koji prolaznik i građanin”, slikovito je objasnio Radić svoju ulogu u zaštiti morskog dobra.

Na pitanje zašto JPMD ne koristi najučinkovitiji mahanizam sa kojim raspolaže u zaštiti obale, raskid ugovora o zakupu sa onima koji nelegalno grade i na razne načine uništavaju prostor, naveo je brojne administrativne probleme tog procesa.

„Duga je procedura raskida investicionih ugovora, potrebno je vrijeme, predlozi idu na Upravni odbor,” kazao je Radić. Pa dok se sedam članova Upravnog odbora sastane, razmotre i eventualno odluče da sa neposlušnim zakupcem raskinu ugovor, svaki od njih na terenu završi šta je započeo.

Nema podataka da je neki dugoročni investicioni ugovor o zakupu morskog dobra raskinut iz bilo kojeg razloga. Na prstima jedne ruke mogu se izbrojati raskinuti kratkoročni ugovori zbog nepoštovanja uslova zakupa.

Država je osnovala preduzeće Morsko dobro „sa zadatkom da obezbijedi: zaštitu i unapređenje korišćenja morskog dobra, upravljanje morskim dobrom, zaključivanje ugovora o korišćenju morskog dobra, izgradnju i održavanje infrastrukturnih objekata za potrebe morskog dobra”.

Uglavnom, Morsko dobro ubira milionske prihode od izdavanja obale a kontrola nelegalne gradnje i zaštita prostora zavisi od rada opštinskih komunalnih službi. To je potpuno promašen koncept, po kojem oni koji imaju zavidna primanja od rentiranja prostora nemaju adekvatnu ili gotovo nikakvu odgovornost. Ni kontrolu morskog dobra ne obavljaju na odgovoran način jer reaguju tek nakon objava uzurpacija na društvenim mrežama i osuda javnosti.

Zato, najveća prijetnja crnogorskoj obali nisu bageri nego Vlada i JP Morsko dobro koji su prestali da je brane.

Izvor: Monitor online Autorka: Branka Plamenac