Odgovor ʺPrimorskog portalaʺ sportskim ribolovcima grada: Zaštitimo zajedno obalu i more da što manje bude „morsko bojišteˮ

Objašnjenje jednog bivšeg dinamitaša nije tu radi davanja legitimiteta istom, već zbog potvrde strašnog krivolova svih onih koji i dalje obavljaju ovaj prljav posao.

U objavljenom tekstu „Krivolovci na području opštine Bar, od Čanja do Utjehe, „pecajuˮ uz pomoć dinamitaˮ, upravo smo imali za cilj da prozovemo nadležne institucije da se konačno stane na put krivolovu, jer moramo priznati da je situacija više nego zabrinjavajuća, i to ne baš od juče. Slažemo se da i medijima i sportskim ribolovcima cilj treba da bude isti – zajednička briga o zaštiti priobalnog pojasa. Otuda i čudi ovakvo reagovanje sportskih ribolovaca i navodi kako „dinamitašima dajemo legitimitetˮ. Objašnjenje jednog bivšeg dinamitaša kako i na koji način „pecajuˮ ribu dinamitom nije tu radi davanja legitimiteta, već zbog potvrde strašnog krivolova svih onih koji i dalje obavljaju ovaj prljav posao. Ili je moguće da sportski ribolovci nisu baš najbolje shvatili sa kolikom količinom gorčine i negativnosti govorimo o ovom problemu, prozivajući nadležne da konačno nešto više urade ovim povodom. Dinamitaši nisu problem samo obale na području barske opštine i svjedoci smo da se isto već godinama dešava na obalama Kotora, Ulcinja, Budve, Herceg Novog. Ili kada je u pitanju krivolov u nacionalnom parku Skadarsko jezero, gdje se krivolovci ne boje čak ni kamera. Naoružani sondama, pretvaračima, akumulatorima, snimile su ih kamere postavljene u Nacionalnom parku, ali na žalost, nema takvih tehničkih mogućnosti da se pokrije obala i snime krivolovci na moru, koji dolaze mirno i nesmetano, jer se ne plaše znajući da je to krivično djelo koje se teško dokazuje. Došetaju sa dinamitom u kanti jupola, marmeladom, odnosno privrednim eksplozivom, iako svjesni da svaki put kad dođu mogu da naprave lošu procjenu što po pravilu znači gubitak prsta ili čak i šake.

Nije se rijetko dešavalo, a znamo da je to i vama dobro poznato, da recimo plaža u Šušanju osvane sa nekoliko desetina kilograma mrtve ribe. Ili kako govoriti „afirmativnoˮ o dinamitašima a ne pomenuti 2001. godinu, kada su u okruženju Adamovog krša povrijeđena trojica ronilaca iz Podgorice? Ili 1987. godine kada je na rtu Ratac poginuo češki turista – ronilac, a na Velikom pijesku 1998. godine stradao je jedan profesionalni ronilac? Šta reći i o ubijanju delfina takođe dinamitom? Primjeru kada su od dinamita umalo stradali ronici splitskog Pomgrada koji su radili na sanaciji glavnog lukobrana, i niz drugih primjera…

Prije par godina, svjedoci smo, i sportski ribolovci iz Bara su reagovali na pravi način tvrdeći: Dinamitaši nam dolaze u kuće i prijete nam, te da se svake godine na sastancima obećava „beskompromisna borba protiv krivolovaˮ, a od koje svake godine ostaje samo prazna priča. Složićemo se da ni najbolje napisani zakon, ako se kao i do sada ne bude sprovodio ništa neće promijeniti.

Zato ujedinjeni sportski ribolovci treba češće da apeluju na nadležne, pa makar i na način koji čine sada ovim reagovanjem na naš tekst, jer navodi vode istom cilju – da zaštitimo našu obalu i more da što manje bude „morsko bojišteˮ. Učinimo sve da pod vodom ne bude neizvjesnosti.

Ostajemo i dalje otvoreni za svaku saradnju sa vama ako imate neku informaciju, samo nam je pravovremeno dostavite.

Foto. Boka News