Otrgnuto od zaborava: U posjeti porodici odbojkašice Marije Stanić, moda, sport, biznis i naravno ponos
Tekst napisan 2009. godine
Ništa nije slučajno, i sve se logično nastavlja. Počinje od korjena, ukorjenjuje se u detalju, detaljno se otpliće u nasleđu. Tako je, baš tako, i u primjeru Stanićevih…
Tu jedino gost može doći u kratkotrajnu zabludu, ko je mama, a ko ćerka. Bez ikakve šale, Olja Stanić je, eto, u „zahtjevnijojˮ ulozi, ali i u prekrasnom izdanju uspješnog roditelja.
Roditelji uspješnih se, ko zna zašto, razumiju u svakom gestu, detalju, u svemu što se tiče i dotiče njihove djece. Anđeo i princeza složio bi se otac Mišo.
Za stolom se množe samo desetine zapisa, gomile rezultata, rezultat blistavog prostora iz Decenije jedne mladosti. Mladost njihovih djevojčica Maje i Andree. Zajednička fotografija napravljena na Havajima je kruna porodičnog uspjeha. Tron za četverac koji je ljubavlju oplovio svijet. Tu ce, moguće, i čuva šifra za sreću, ili obrazac za univerzalni uspjeh, na Univerzitetu života između obruča izazova. Za sada Maja i Andrea uspješno zaobilaze prepreke na putu do cilja. Istina, ciljeva ne fali, a i želje se množe. Bilo je i neostvarenih, kažu.
– Maja je željela da zaigra bič volej, ali nije mogla zbog povrede koljena. Eto, bar nešto neka ostane kao neispunjena želja. Neka želi i neka traga, baš kao trenutno za novom magistarskom diplomom i novim evropskim klubom.
Na Havajima je kao u bajci. Malo ostrvo, a veliko ljeto. Kamp u blizini najljepše plaže na svijetu. Ali, bilo je i nostalgije. Bilo je malo talasa sjete i čežnje za ostavljenim gradom na jugu, za Barom i porodicom. Za kuhinjom i toplim domom.
Stanići su, čini se, dobar tim koji pobjeđuje. Bilo gdje, i bez obzira na daljinu. Tek ponekad priznaju po koju „zalutalu “ strepnju za djetetom u dalekom svijetu. Ali, život jeste utakmica, i treba je igrati. Smjelo, do kraja, što bi kazao Majin otac, Šarmantno, s mjerom, i uz obavezan osmjeh, po receptu ženskog tria u porodici Stanić.
