Pčelar Nenad Nikolić: domaći med među najboljim proizvodima, mladi pčelari da odaberu svog mentora

Meni je dosta kao početniku značio kontak sa Vasom Vučkovićem, iz Tuđemila, a zatim sa komšijom Milanom Čelebićem čiji su mi savjeti bili od ogromne koristi na početku pčelarenja, mada se i dan-danas čujem sa njim i konsultujem povremeno. Mnogo mi je značilo zbog moje sigurnosti da ga nazovem i pitam za savjet – kaže Nenad Nikolić za Primorski portal.

Godišnji prinosi meda na području barske opštine nisu bili na očekivanom nivou, prvenstveno zbog loših vremenskih prilika. Zbog toga, ali i opšteg poskupljenja pojedini proizvođači najavljuju i moguće povećanje cijene meda.

Vrlo uspješan pčelar Nenad Nikolić, bavi se pčelarstvom od 2016. godine. Kaže da je počeo sa tri košnice, a trenutno ima oko 160, na dvije lokacije.

– Jedna lokacija je na padinama Lisinja, a druga u crmničkom selu Godinje, gdje sam smjestio oko 30 košnica. Interesantno da su u Godinjama prinosi bili kao i lani. Na obije lokacije imao sam oko 11-12 kilograma po košnici. Međutim, na ovoj lokaciji, gdje imam oko 130 košnica, prinosi meda su za trećinu slabiji u odnosu na prošlu godinu. Na to su uticali vremenski uslovi, zatim velike kiše i hladnoće i pčele nisu mogle da se pregledaju. Nikad mi se nije desilo da izvršim prvi pregled i ujedno stavim matičnu rešetku u maju, što znači da nisam otvarao jedan dio košnice od septembra prošle godine do maja ove. Znači da sam sve operacije koje je trebalo da uradim preskočio, jer mi to nisu omogućavali vremenski uslovi, ništa se nije moglo od kiše. No, uz veliki trud i rad ipak sam u jednoj mjeri uspio – kaže on i ističe da su mnogi pčelari podigli cijene meda.

– Neko je povećao cijenu na 20 eura, neko još drži na 18. Ja sam ostao na prošlogodišnjoj cijeni od 15 eura. Ako već treba da dođe do poskupljenja onda volim da ga na vrijeme najavim, bar godinu dana ranije ljudima koji kod mene kupuju med. Naredne godine sigurno će biti skuplje, ali još ne znam koliko. Sve je poskupilo, tegle, etikete, poklopci, oprema za pčelarstvo, gorivo, šećer za prihranu… – kaže naš sagovornik.

U pčelinjaku posla nikada ne fali.

– U pitanju je zaista ogroman posao koji mora da se uradi u tačno određenom vremenskom intervalu a tačno se zna što tada treba da se uradi. Boravak među pčelama mi daje veliku snagu. Najbitnije je da čovjek voli pčele, pored toga što očekuje i materijalnu korist, što je i shvatljivo sa tolikim brojem košnica. I nije samo ljubav, već nastojim da nešto i zaradim. Povećanjem pčelinjaka polako se dolazi i do zarade. Moram da naglasim da to nije neka velika zarada, već da se plate računi i troškovi. Ne može se čovjek obogatiti od pčela – ocijenio je Nikolić.

On dodaje da je lijep osjećaj kada pčele proizvedu kvalitetan med. Na brojnim takmičenjima osvojio je veliki broj medalja, nagrada, pehara…

– Med iz Poda do sada je dobio oko 20 zlatnih medalja na ocjenjivanju u regionu, Hrvatska, BiH, Srbija, Makedonija. Prošle godine i med iz Godinja je dobio zlatne medalje na dva ocjenjivanja. To je pokazatelj da sam radio ispravno, i zato svake godine šaljem uzorke na analizu u regionu, ali i u laboratorije – kaže Nikolić, naglašavajući da u okruženju nema meda kao sa ovih prostora.

– Mi pašu ili imamo ili nemamo, a takav je i kvalitet. Od početka ili polovine maja, u zavisnosti koja je nadmorska visina u pitanju, pa tamo do polovine juna, meda ili ima ili nema. Dok, na primjer, u Srbiji imaju po nekoliko paša, kao i Hrvatska i Bosna po tri do šest paša od bagrema, uljane repice, suncokreta… Mi imamo samo tu jednu, i ako tu omanemo i ako ne uradimo kako treba sa pčelama, ono što zavisi do nas ostaćemo bez mada. Ovdje je paša više cvjetna, što bi rekli planinska livada – ističe on.

Mladim pčelarima poručuje da moraju biti uporni, čitati, učiti da se moraju konstantno edukovati i imati mentora.

– Meni je dosta kao početniku značio kontak sa Vasom Vučkovićem, iz Tuđemila, a zatim sa komšijom Milanom Čelebićem čiji su mi savjeti bili od ogromne koristi na početku pčelarenja, mada se i dan-danas čujem sa njim i konsultujem povremeno. Mnogo mi je značilo zbog moje sigurnosti da ga nazovem i pitam za savjet. Jako je bitno imati mentora i pratiti sve novine što se javljaju u pčelarstvu. Pčelari treba da budu registrovani ako žele da napreduju, da imaju svoje poljoprivredno gazdinstvo, zatim da imaju registrovan pčelinjak, da učestvuju na javnim pozivima Opštine i Ministarstva. Meni je to mnogo pomoglo i svake godine učestvujem na javnim pozivima kod Opštine, a nekada i Ministarstva. Izlaze nam u susret i dobijamo povrat sredstava u iznosu od 50 odsto – kaže on i dodaje da mu je ove godine, s obzirom da je bilo manje meda, trebalo i manje vremena za vrcanje.

– Sve sam, ipak, na vrijeme završio uz pomoć prijatelja i supruge, koja mi izuzetno pomaže i sa kojom puno poslova radim, ali i automatske vrcaljke. Prošle godine sam proizveo oko 1.300 kilograma, a ove oko 1.050 do 1.100 kg, i sve prodajem, što bi rekli, na kućnom pragu. Kvalitet se prepoznaje, imam iste kupce već godinama i samo se povećava njihovom broj. Ko jednom proba opet se vraća. Mnogo je bitno da pčelar ostavi pčelama da urade svoj posao, i da se zna kada se i koliko dodaje sirupa – dodaje on.

Varoa najveći neprijatelj

Od završetka vrcanja počinje period pripreme za zimovanje pčelinjih društava, zatim i priprema za uspješno prezimljavanje, borba protiv varoe i dodavanje nedostajućih količina sirupa pčelama.

– Varoa je naš najveći protivnik i nema opuštanja, već joj sa više sredstava treba nanijeti završni udarac oko nove godine, sa oksalnom kiselinom. U međuvremenu, potrebno je dodavanje sirupa u većim količinama od polovine avgusta do polovine septembra- kaže Nikolić.