Pčelar Nikola Toljo Gvozdenović: Vrcanje meda slatki posao

Vrcanje meda je u punom jeku, a kod većine pčelara u barskoj opštini je i pri kraju. Pčelari su imali pune ruke posla.

Prema riječima Nikole Tolja Gvozdenovića, aktivnoj sezoni medobranja nazire se kraj. U zavisnosti od lokacije i spremnosti pčelinjih zajednica, ove godine pčelari su bili zaista zadovoljni.

– Med se vrca tako što na košnici vadimo ramove, one koji su većinskim dijelom poklopljeni voštanim poklopčićima, što je znak da je med zreo. Vrijeme vrcanja je do polovine jula, mada sam ja ove godine to uradio par dana ranije. Nakon što pčelama vratim ramove, ostavim med par dana da oni sastojci od voska, koji su prilikom vrcanja ušli u med, isplivaju na površinu, jer mi je onda lakše da to očistim, a zatim idem kroz sito i to dva puta procijedim. Dešava se da se neki od ramova ošteti prilikom vrcanja, posebno ako se radi ručnom vrcalicom, ali se stavi drugi. Uvijek treba imati ram u rezervi da bi se zamijenio.

Gvozdenović ističe da je godina bila više nego dobra.

– U odnosu na ono kako je bilo prošle, ova godina ne da je bila dobra, već i više od toga. Prošle godine mi je stradalo deset košnica. Presjek stanja nakon vrcanja još nisam uradio. Međutim, to bi sada bilo deset kila meda po košnici. Vadim ram kad je zatvoren, jer je pčela zatvorila med i taj ram je spreman za vrcanje, a ako se vidi med to još nije uzorilo.

Ovo je bilo prvo vrcanje, a nada se da će u septembru ponoviti još jednom.

– Moguće je da to bude i u septembru. I ne bi bilo prvi put. Jedne godine, u vrijeme kad su mi pčele bile blizu kuće u Bjelišima, imao sam vrcanje u julu i na kraju septembra. Bila je razlika u samo par kilograma meda. A zna se da pčelama treba ostaviti meda za zimu. Pomoglo bi tome i kad bi pala još jedna kiša. Meni je trenutno pčela jaka, a nalaze se u Zupcima.

Pčelarstvom se Gvozdenović bavi poslednjih 15 godina.

– Koliko pamtim, najuspješnija je bila 2021. godina, a najgora prošla, bez obzira da li si imao 50 košnica ili jednu. Isto je bilo… Ja trenutno imam oko 30-tak košnica. Vrcam po danu jer je toplije, mada sam ove godine mogao i po noći jer je bilo toplo. Predveče vraćam prazne okvire, jer se pčela malo uzbuni. Pođem i pogledam košnicu i vidim koji je ram zatvoren, istresem pčelu sa njega da se one manje uznemiravaju i da mogu  komotnije da radim. Put do pčelarskog uspjeha nije ni malo lak, ali je zato sladak. U svom radu veliku podršku pruža mi porodica. Boravak u prirodi i rad na pčelinjaku je dinamičan posao, u kome nikada nije dosadno, jer svaka košnica ima neku svoju priču.

Vrcanje je, kaže on, sladak posao.

– Vrcanje meda je najslađi posao za pčelara. To se čeka sa velikom željom, i time se krunišu naporan rad i trud tokom cijele godine. Kad dođe vreme za vađenje meda pčelar treba da zna kad će vrcati, šta će vrcati i koliko smije da vrca.

Do sada je Gvozdenović više puta nagrađivan za svoj med.

– I ove godine sam poslao uzorke na dva sajma, u Brčkom i Tuzli. Očekujem rezultate ocjenjivanja krajem septembra ili početkom oktobra. Osim toga, imam želju da se prijavim i na Beogradski sajam, ali sve zavisi od toga koliko to košta.