Pčelar Sanel Tiganj: Zabrinjava odnos Ministarstva, pljačkaju nas za matice
U starobarskom naselju Podgrad, Sanel Tiganj bavi se uzgojem pčela i proizvodi med, matičnu mliječ i polen. Mada se njegova porodica odavno bavi pčelarstvom, istina za svoje potrebe, on je registrovao svoje gazdinstvo tek prije 7-8 godina.
Kao i mnogi pčelari na području barske opštine, Tiganj nije zadovoljan količinom meda iz prošle godine.
– Bila je to loša godina, možda čak jedna od najlošijih u poslednje vrijeme. Jedan period nisam bio kući i pčele su sve pojele. Tako je bilo na cijelom primorju, dok je na sjeveru bilo daleko bolje, i pojedini pčelari vrcali su po nekoliko puta – kaže on, i ističe da trenutno ima 80 košnica.
– Nije bilo meda u prirodi. Ko nije na vrijeme pripremio pčele za zimu imao je problema. Takođe, dugo je bilo toplo pa su one pojele i to što su donijele. Tek sada u martu će da budu gubici kod pčelara. Šire se društva, nema meda unutra na ramovima, nemaju što da jedu i jednostavno same sebe jedu. Baš su najveći gubitci u martu, jer dolazi toplije vrijeme i društva se šire.
Ako nema meda u košnici, ako pčelar nije spremio desetak kila da ima za njih, makar za dva – tri rama, neće biti dobro. Ja sam ih u februaru kontrolisao i bio sam zadovoljan, a stavio sam pogaču u januaru – priča on, i naglašava da je 2018. godina bila jako dobra, da se vrcalo i po 35 kila po košnici.
Ono što ga kao pčelara zabrinjava je odnos Ministarstva.
– Nažalost, nemamo nikavu podršku od Ministarstva, niti pčelarskog saveza. Ja za takvo ponašanje imam samo jednu riječ – sramno. Ima pčelara kojima je uginulo po 30-40 društava, eto samo koliko ja znam, i to od gladi, jer ih nisu spremili za zimu i nisu imali nikakvu podršku od strane Ministarstva. Pa da je bilo makar i po jedan bidon sirupa.
On ističe da se društva moraju održavati i obnavljati.
– Prošla godina je bila „pljačka” što se tiče nas pčelara, a vezano za matice. Kod nas su u slobodnoj prodaji bile 18 eura, a uz subvenciju Ministarstva ispadale su oko 11-12 eura. One koje sam ja nabavio iz Srbije i Bosne mogle su da se kupe po 10 eura na slobodnom tržištu.
To u Crnoj Gori je bilo više nego bruka. Ja nisam niti jednu maticu htio da uzmem preko udruženja. Subvencije su bile 6-7 eura. A tu ne možeš da uzmeš koliko hoćeš, jer svako udruženje ima kvotu koliko može da ispuni, i svaki pčelar prema broju društava koliko može da uzme – kaže on i dodaje:
– Svuda su cijene povećane, ali nigdje nije tako skupo kao kod nas. Po meni, glavni krivci za to su Ministarstvo i Savez pčelara, jer oni moraju da imaju uvid u dešavanja. Naša NVO ne može ništa da učini, već samo da sugeriše. Trebaju da nam daju subvencije po košnici makar po desetak eura. Jedino mi u pčelarstvu nemamo takve subvencije, mimo onog što raspiše Ministarstvo, kao recimo stočari koji imaju sve, imanje, telad, sir, krave… Mi imamo ograničeno, i to što nam daju je do 2.000 eura. A meni, primjera radi, na 80 košnica samo da kupim vosak treba 1.500 eura.
