Pčelar Snežana Bajčeta otkriva trikove kako da razlikujemo pravi med od lažnog

Prepoznati pravi med od nekvalitetnih „kopijaˮ koje se poslednjih godina pojavljuju na tržištu postaje sve teže, budući da moderne mašine homogenizuju i prave smjesu veoma sličnu originalu.

– Ja i moj muž se posebno brinemo baš kad je u pitanju kvalitet, da naš proizvod bude zaštićen, i očekujem da ljudi koji iskreno ulaze u ovaj posao to rade iskreno. Danas je sve nekako postalo industrija i trka za novcem, da se brzo zaradi na uštrb kvaliteta. Za nas je to zastrašujuće – kaže Bajčeta i dodaje:

– Čudno je da recimo od svakog drugog kupca, ja kao žena čujem pitanje „pa je li med praviˮ. Kupci su izgubili povjerenje. Šta se dešava ne znam i pitam se da li se pčelarstvo pretvorilo u biznis, da li se traži samo brza zarada. Gdje je nastala greška, vjerujte ne znam odgovor.

Kako kaže, što se tiče meda sve zavisi o kojoj se vrsti radi, jer neki brže kristalizuju, neki sporije.

– Nekako je to našem narodu teško objasniti. Voćni šećer jako brzo se kristalizuje. Šećeri koji dolaze iz Srbije takođe. Naš medikovac barski jako sporo se kristalizuje. Sačuvala sam za sebe primjerak meda iz prvih godina, gdje mi je tek nakon dvije ili tri godine od samog stajanja krenulo onako na dnu tegle da kristalizira. Za dvije godine garantujem da neće ništa da mu se desi. Ali to, na primjer, nije slučaj sa voćnim medom. Zavisi naravno i kako se konzumira. Ljudi iz usta direktno iz tegle vrate istu kašiku, a na njoj su milioni bakterija – priča naša sagovornica.

– I šta još, ljudi su, imala sam situaciju, pošto smo mi sa pčelinjakom preselili na sjever, i kažu mi „pa znate ovaj barski med je jakˮ. Ja odgovaram da 70 odsto naših ljudi nije probalo pravi med, gdje je on direktno iz košnice u vrcaljke ide u teglu. Stvarno čudno, ili bolje reći, kao ono lovci kad pričaju priče, tako mi se čini da ima tih „lovačkihˮ i u pčelarstvu. Ispada da se pojedinci stvarno svačim bave, i to kad sa strane posmatramo postaje biznis. Tvrdim da naši ljudi nisu probali šta znači pravi med i pravi ukus. Kao da ima više onih koji su navikli na te razne mješavine pa ne mogu da znaju šta je pravi med, jer jednostavno nisu navikli da ga imaju.

A kako prepoznati da je med pravi?

– Moraju neke stvari da se znaju. Konkretno, ja u reklamama kad radim na društvenim mrežama podsjetim kad se vrca med da on ne bi trebao sa one vrcalice da toči. Trebao bi, kako mi to kažemo, da se slaže, da ide kao talasi, uzvodno i nizvodno. Med koji toči ili je previše rijedak ili se vrcao prije vremena. To je sigurno neka kombinacija šećera. Drugo, med ne bi smio da prekida iz kašike i da je najmanja količina. Treće, kad se stavi ta kašika meda u mali tanjirić, u neku posudicu, pa se naspe ledena voda preko njega, on u tom tanjriću vraća oblik saća. Dalje, pravi med kad se stavi na komadu papira ili hleba se ne razblažuje, odnosno to parče hartije ili hleba ne upija vodu, odnosno nema vode u njemu. Bukvalno ostaje stalno na toj tački gdje vi njega iz kašike stavite. Eto, na taj način dokazujemo ljudima da li je pravi ili nije, ali iskrena da budem, ja lično sam odustala da to više dokazujem.

– Ono što je istina, količine koje mi vrcamo ne mogu da bude varke, jer mi nismo u nekom velikom poslu svih ovih godina. I sve ovo stvarno radimo iz velike ljubavi i nastojimo da stanemo na noge, kako bi imali još veći broj košnica i da to bude naš posao od koga će baš moći dobro da se zaradi.

Prema njenim riječima, lažni med zna da bude opasan po ljudski organizam.

– Zna se da taj bijeli šećer nije dobar ni za pčele, i u pčelarstvu se upotrebljava isključivo kada je to baš neophodno. I ne samo da štetno djeluje na pčele, on djeluje i na samog čovjeka. To je u pčelarstvu i dokazano, a ko to sa šećerom tako radi neka mu je na čast –  priča ona, ali i ističe da je crnogorsko tržište po tom pitanju daleko bolje od zemalja regiona.

– Veliki dio pčelara u Crnoj Gori ovaj posao radi iz ljubavi. Kao i u svakom drugom poslu, postoje ljudi koji su spremni na sve. Istina, ja stvarno ne poznajem nikog, ali smo mi što se tiče naših pčelara na prvom mjestu. U našem pčelarskom udruženju se stvarno trudimo svi da nekako idemo na kvalitet i da nam to bude prvi cilj. Može se čuti da nam je med skup, ove godine je 20 eura. Međutim, da se ja nešto pitam i odlučujem cijena bi išla čak i na više, pa neka nas kritikuju. U Srbiji je med 8,10,12 eura, pa ko hoće neka kupi med tamo, neka ga jede i daje svojoj djeci – kaže Bajčeta.