Peričići u maslinarstvu preko 40 godina

Maslinari u opštini Bar, koja su i najveći proizvođači ovog ploda u Crnoj Gori, zadovoljno su završili berbu.

Porodica Sadetina Sada Peričića iz Starog Bara maslinarstvom se bavi godinama. Kažu da su oktobar i novembar mjeseci kada oni ubiraju plodove svog rada.

– Trenutno imam oko 120 korijena, imali smo ih 350, ali je nakon podjela sa bratom i sestrom ostalo toliko. No, kada bih, poput svoga oca ranije, održavao svih tih 350 korijena, bio bih u velikom problemu i ne bih mogao da radim. Smatram da je optimalan broj od 100 do 150 stabala onaj gdje možeš reći da si dobar proizvođač, a da istovremeno finansijski izdržiš sve to što sada zahtijeva moderno, odnosno savremeno maslinarstvo.

Perišić kaže da je protekla berba bila vrlo uspješna, rodna godina što bi rekao naš narod.

– Imam preko 40 godina iskustva u maslinarstvu. Plašili smo se da ne dođe do napada mušice, koji je, na sreću, u prošloj godini izostao, a najviše zbog toga što je bilo sušno ljeto. Početkom jula smo imali jednu kratku kišu i negdje do oktobra mjeseca nije je bilo. Kad je bude u oktobru to je dobro – kaže on i dodaje:

– U nižim zonama maslina je bilo gotovo potpuno zdrava, a u višim do nadmorske visine recimo 100 metara, tu je bilo malo napada mušice, i ljudi su se potrudili da rod uberu malo ranije. U visočijim djelovima, recimo na 200 metara nadmorske visine, uopšte nije bilo napada mušice, tako da je kvalitet ulja bio dobar.

On ističe da je vrlo važno shvatanje da se masline ne mogu više kupiti sa zemlje.

– Prvo, jer za tako nešto nema ženske radne snage, koja je to nekada najviše radila. Zatim, maslinari su utvrdili da je ipak najbolje ulje kad se maslina ubere, i svi su se odlučili na berbu. Neko bere sam, pa ako ima još neke članove porodice da to mogu spretno da urade… Sada su nove mašine, masline su većinom spuštene na 4-5 metara. Ja lično berem sa jednim mojim stalnim radnikom, odnosno porodicom sa kojom sarađujem već 30 godina.

Prema njegovim riječima, uglavnom se masline uveče uzmu i ponesu na preradu, a onda se vrati proizvod i skladišti se sve kako treba.

– Imam šest rosvajnih posuda, i uvijek ostavim jednu praznu da bih mogao da pretačem. Jedno pretakanje sam već uradio, ubrzo ću i drugo u februaru ili u martu, a oko 1. maja i treće. Tada je to sigurno maslinovo ekstradjevičansko ulje, koje može da traje najmanje dvije godine. Svo moje ulje je u kategoriji ekstradjevičanskog.

Optimalan period za berbu je mjesec novembar, smatra on.

– To smo naučili od stručnjaka, i utvrdili da je to novembar, kad maslina počinje ono, kako kažu stari, „da šara”, kad polako prelazi na crnu boju, ima još uvijek dosta zelenih, a određeni procenat ulja je oko 15 ili 16 litara. Ulje treba uzimati od pravih proizvođača, jer se svašta pojavljuje na tržištu – tvrdi Peričić.

Što se tiče prihoda od berbe, očekuje da to bude u iznosu od nekih četiri do pet hiljada eura.

– To nije mnogo s obzirom koliko rada zahtijeva. Ali onaj kome maslinarstvo uđe u krv kao meni, i ko ne želi da sve zapostavi, on onda sve i uradi. I naravno, mora se potruditi da bi se sva količina ulja prodala. Jer ako se ne proda, ulje se polako kvari i nema računice. Ja uspijem da prodam još uvijek sve u sezoni.

Za maslinarstvo se poslednjih godina ne može reći da je baš uspješno.

– Napretka ima kod pojedinaca, ali se može reći i da je pola maslina ostalo neubrano. Puno je maslinjaka koji nemaju infrastrukturu, a 50 odsto barskih maslinjaka nema ni puteve. Pa kako onda odraditi sve ovo i tražiti vrhunski proizvod ako nema čak ni puta? A cijene berbe su visoke? Nekad se to sve nosilo na leđima, danas ljudi nisu više fizički jaki kao što su bili naši roditelji – kaže on, i ističe da radi i kao licencirani vodič za poljski jezik, te da su poljski državljani česti gosti i degustatori u maslinjacima.