Podsjećanje na 46 godina od razornog zemljotresa na primorju

Crnu Goru je prije 46 godina, 15. aprila 1979. godine, u 7 časova i 19 minuta, pogodio katastrofalni zemljotres jačine sedam stepeni Rihterove skale, koji je odnio 101 ljudski život.

Epicentar potresa bio je u Jadranskom moru između Ulcinja i Bara, na udaljenosti 15 kilometara od obale, a pomahnitala stihija prirode progutala je i djelove barske opštine. Sela su sravnjena sa zemljom, a potres nije izdržala ni Topolica. Više od 80 odsto stambenog fonda, kako u društvenom tako i u privatnom vlasništvu, nije bilo za upotrebu. Najviše je stradala luka, porušena je zgrada pravosudnih organa, bolnica, škole, hotel „Agava”, spomenici kulture i infrastruktura. Obala je razrušena u dužini od 1.200 metara.

Mučna sjećanja preživjelih ne blijede.

Ondašnji predsjednik Opštine, danas pokojni Blažo Orlandić, tim je povodom 2010. godine napisao knjigu „Kad zemlja podrhtava” i podsjetio na aprilsko jutro 1979. godine.

– Oslobođena energija iz zemljine utrobe katastrofalnih razmjera je tog jutra izazvala vrisak, plač i suze, a mnoge i u crno zavila. Rušila su se i materijalna dobra, ali nije ubijena odlučnost naroda da obnavlja porušeno i gradi nove objekte za bolji i ljepši život zapisao je Orlandić.

U recenziji knjige, dr Ljubo Živković kaže da je ona faktografsko svjedočenje čovjeka koji je tih sudbonosnih dana bio čelni čovjek opštine. 

– Nismo imali šatore. Iz neke ratne rezerve neko je sklepao jedan šator. Na ulazu je ispisano – „Štab”, a unutra je bio pisaći sto, pisaća mašina i jedan indukcioni telefon koji se tu našao pojma nemam odakle. A tu je bio i moj brat Mićo, koji je bilježio sve informacije i sve naredbe koje smo dobijali od Opštinskog štaba. Te noći niko nije oka sklopio. Znali smo da ćemo uskoro dobiti velike vojničke šatore, pa su vojnici iz garnizona i naši radnici počeli nasipati šljunkom i pijeskom onu zaravan ispod bolnice. Ujutro, u zoru, stigao je jedan kombi sa vrućim hlebom i nekim sirom u konzervama crveno-žute boje. To nam je poslao, rekli su, Veljo Vlahović.

Naše djevojke su, ispod jedne strehe skuvale čaj i taj veličanstveni doručak nikada neću zaboraviti. Imao je ukus dobrote i ljubavi. A onda su došli Slovenci, združena ekipa Crvenog krsta Slovenije, Ljubljana – Maribor. Ispod internog odjeljenja razvili su poljsku bolnicu. Sa sobom su donijeli sve, i šatore i krevete, instrumente i ljekove, vodu i hranu, agregat. I zlatne rezerve „cvičeka”. Tamo je urađena i prva apendektomija, operacija slijepog crijeva. Trećeg dana, i mi smo imali poljsku bolnicu, pod šatorima, i svi bolesnici su imali krov nad glavom. Iz jednog od tih šatora u tišini noći čuo se i dječiji plač, život se i simbolično nastavljao – prisjeća se dr Živković.

Mještanin Čeluge, Zoran Vojvodić, navodi da su u to vrijeme grad gradile operative Zavod za izgradnju Bara i Drina Goražde, te da su one obilježile izgradnju svih stambenih objekata u opštini, kao i hotelskih naselja. Vojvodić ističe da je Zavod imao odličnu operativu, ali i Drina koja je već dugo bila prisutna.

– Zemljotres je zbilja ljuljnuo nekako nestvarno, jer do tada je crnogorsko područje bilo projektovano za potrese do sedam stepeni, a ovaj je išao na 9 i dalje… Užas. U centru grada, što se tiče zgrada Zavoda, nije pao niti jedan kamen, nijedno stepenište, ništa se na njihovim zgradama nije desilo. Zgrade koje nikada nisu dobile upotrebnu dozvolu, hotel „Agavaˮ i zgrada Suda, jako su stradale.

Ali, upotrebnu dozvolu nisu dobili ni hoteli koje je gradio Zavod u Čanju. Vrlo je interesantno da su sve zgrade koje su bile na podlogama pijeska izdržale udar zemljotresa, jer je pijesak bio zaštita u donjoj zoni i ponašao se kao voda, tako da su zgrade klizale po tom pijesku. Samo one zgrade koje su bile na čvrstim terenima bile su ugrožene. Zato je stradalo seosko stanovništvo u crmničkim selima – kaže Vojvodić, i ističe da je predsjednik opštine Blažo Orlandić bio briljantan.

Podsjećamo, odbornici u lokalnom parlamentu su na 19. sjednici jednoglasno usvojili predlog programa podizanja spomen obilježja žrtvama zemljotresa iz 1979. godine.

Prethodno su nadležno Ministarstvo kulture i medija i Vlada Crne Gore dali saglasnost na taj predlog.

Sekretar Sekretarijata za kulturu, Srđan Lekić,  kazao je da se Sekretarijat obavezao da razmotri mogućnost izrade programa i odluke o podizanju spomen obilježja stradalim u zemljotresu i pokrenuo proceduru donošenja programa.

Odbornica Valentina Minić izrazila je zadovoljstvo što su odbornici bili jedinstveni i usvojili zaključak da se podigne spomen obilježje žrtvama zemljotresa iz 1979. godine.

– Ovo će nas podsjećati na jedan dramatičan zemljotres tog 15. aprila, kada je veliki broj naših sugrađana stradao, a i materijalne štete bile su velike. Ne daj Bože da se takav zemljotres više ikada ponovi. Kontrolisati prirodu ne možemo, ali možemo ljudski faktor. Nisam sigurna u slučaju da se nešto slično desi kako bi izgledalo crnogorsko primorje, naročito Budva – kaže ona.

Međutim, predlog programa podizanja spomen obilježja žrtvama zemljotresa iz 1979. godine, koji su odbornici u lokalnom parlamentu jednoglasno usvojili, još nije realizovan.