Poljoprivrednik Mladen Drašković iz Brezojevice: Bez jakog sela nema ni jakog grada
Mladen Drašković
Ko iz sela ode u grad lako prihvati urbani način života, ali se nekako i teže i ređe dešava da se neko vrati iz grada na selo.
Mladen Drašković nije tako mislio. On je hladnu Brezojevicu kod Plava ’82. godine zamijenio toplom klimom u Baru i zaposlio se u Zavodu za izgradnju Bara. Njihovo gazdinstvo u Plavu održavali su otac i majka, a i on se povremeno, kada je imao vremena, vraćao selu.
– Držali smo na imanju veliku stoku, ovce, krave, konje, svinje, kokoške… Baš veliko gazdinstvo. Dok sam studirao i bio mlad, po tri mjeseca su se na imanju u mojim rukama smjenjivale grabulja, kosa, motika i kosijer. Kosile su se velike livade, jer je za toliko stoke trebalo hrane, sijena. Nikada nisam htio da dozvolim da se imanje zapusti – kaže on i dodaje:
– Majka je nedavno umrla i od mene se tražilo da češće budem na imanju, a kada sam pošao u penziju konačno sam se i potpuno vratio.
Zasadio je, kaže, veliko voće, aroniju, i umjesto starih posadio mlade voćke. Na imanju su i jabuke, šljive, dunje…
– Ranije se obrađivao svaki pedalj zemlje. Naravno, zahvaljujući ocu koji je ranije bio i u radnoj brigadi na trasi Šamac – Sarajevo. Potrudio sam se da nastavim njihovu tradiciju. Brezovica je veliko, pitomo selo. Napravio sam pravi raj po povratku iz Bara, a zatim posadio luk, paradajz, paprike, raznu salatu, boraniju, pasulj, krompir, kukuruz… Naravno, ako ima viškova iznosim to na tržište, najviše u Bar.
Drašković se okušao i u proizvodnji domaćih rakija.
– Nisu to neke količine, imam od 10 do 15 kazana jabuke, ili recimo 20-tak kazana šljive, dunje, kruške.
Ono što mu smeta, kako kaže, jeste što je selo opustjelo i što narod neće da radi.
– Sijeno oko kuće nudio sam džabe, samo da ga neko pokosi. Stavio sam tablu na magistrali sa natpisom „Kosi-Nosi”, ali niko se nije javio. Nema naroda, nema stoke. Većina živi od penzije, socijala, i tako se preživljava.
Kaže da je Plav ’71. godine bio jača turistička destinacija nego Budva.
– Sela kao ranije neće nikada više biti, a bez jakog sela nema ni jakog grada, pa čak ni države. A ljudi su se iselili i pošli vani, dok se malo ko vraća.
