Posledice požara na zdravlje ljudi, floru i faunu- biolozi: vrijeme oporavka životne sredine dugoročan proces

U Crnoj Gori polovinom avgusta  bilo je  aktivno oko 20  požara  u šest opština, što alarmantno ukazuje na rastući rizik od šumskih i otvorenih požara u zemlji. Materijalna šteta će tek da se utvrdi. Posledice su višestruke i ogledaju se kako na životnu sredinu, tako i na ljudsko zdravlje, na biljni i životinjski svijet.

-Požar ne gori samo drveće – on gori pluća, zdravlje i budućnost naše djece. Požari u Crnoj Gori ne uništavaju samo šume i životinjski svet – dim i čestice koje nastaju ostavljaju trag i na ljudskom zdravlju, pogoršavajući respiratorne, kardiovaskularne i hronične bolesti. Očuvanje šuma nije samo ekološki, već i zdravstveni imperativ, kazala je za Primorski portal mr Merima Đukić Savić, diplomirani biolog.

Posledice požara po životnu sredinu su višeslojne: hemijske, biološke, fizičke i klimatske. Dim i čestice koje nastaju pri požarima imaju ozbiljne zdravstvene posledice po ljude.

-Respiratorni problemi: PM₂.₅ i PM₁₀ čestice izazivaju bronhitis, astmu i hroničnu opstruktivnu bolest pluća, dok CO smanjuje sposobnost krvi da prenosi kiseonik. Kardiovaskularni rizici: Sistemska inflamacija može izazvati infarkt, moždani udar i srčanu insuficijenciju, posebno kod osjetljivih grupa.Takođe, endokrina i metabolička stanja Inflamacija i stresni hormoni pogoršavaju dijabetes tip 2. Posledice požara odražavaju se i na mentalno zdravlje pogotovu u slučajevima  gubitaka objekata, uništavanjem imovine što rezultira  ekonomskom nesigurnost pojačavaju depresiju, anksioznost i PTSP.

Sagovornica Primorskog portala ističe da životinje direktno stradaju od toplote i dima, gube sklonište i hranu, dok migracija dovodi do povećane predacije i smanjenja reprodukcije

-Kad su biljke u pitanju  visoke temperature uništavaju fotosintetski aparat i sjemena, dok pirofitne vrste ponekad profitiraju, a osjetljive vrste nestaju. Tlo gubi humus, a regeneracija vegetacije može trajati od nekoliko godina do nekoliko decenija, zavisno od vrste i intenziteta požara, kazala je Đukić Savić.

Biolozi objašnjavaju da vrijeme oporavka životne sredine nakon požara dugoročan proces

-Kad govorimo o vazduhu  gasovi se rasprše za tri do 14 dana, dok sitne čestice mogu ostati jedno do tri  nedelje u atmosferi. Površinski sloj tla se  oporavlja se jednu do tri godine, a mikrobiološka aktivnost tla može biti obnovljena  od pet do 10 godina.

 Hemijsko zagađenje vode opada nakon prve kišne sezone, ali potpuni oporavak ekosistema traje tri do pet godina, objašnjava biolog Merima Đukić Savić. Prema riječima biologa vegetaciji i fauni su takođe, potrebne godine, za obnavljanje i oporavak.:

– Travnjaci se obnavljaju jednu do dvije  vegetacione sezone, šume od pet  do 50 godina, a životinjski svet postepeno u periodu od jedne do 10 godina.

Prema riječima Đukić Savić posledice se mogu podijeliti na kratkoročne i dugoročne.

-Kratkoročne posledice su uništavanje vegetacije. Biljni pokrov sagorijeva, nestaju šumske i livadske zajednice. Osjetljive vrste mahovina i paprati nestaju, dok pirofitne biljke (kao bor pinija) klijaju tek nakon požara.  Posledice su zagađenje vazduha. Sagorevanjem se oslobađaju CO₂, CO, NOx, SO₂ i fine čestice PM₂.₅ i PM₁₀, koje mogu izazvati respiratorne i kardiovaskularne problem. Takođe, zagađenje voda. Kiše ispiraju pepeo, poliaromatske ugljovodonike i teške metale u rijeke i jezera, povećavajući turbidnost i ugrožavajući riblji fond, navela je Đukić Savić. Sagovornica Priorskog portala da su posledice požara smrt i migracija životinja.

-Direktno stradaju manji sisari, ptice koje gnijezde na tlu, vodozemci i beskičmenjaci, dok preživjele životinje migriraju u nova područja, narušavajući ekosistemske ravnoteže, kazala je Đukić Savić.

Biolozi ukazuju i na dugoročne posledice od požara.

-Dugoročne posledice požara su degradacija zemljišta. Gubitak humusnog sloja smanjuje plodnost, a vodoodbojni hidrofobni sloj otežava infiltraciju vode, povećavajući rizik od erozije.Klimatske promjene: Požari ubrzavaju oslobađanje ugljenika iz vegetacije i tla, pretvarajući šume iz prirodnih „ponora“ CO₂ u izvore ugljenika.Pojava invazivnih vrsta: Opožarena područja olakšavaju širenje oportunističkih biljaka koje mijenjaju strukturu ekosistema. Takođe, negativan uticaj na poljoprivredu: Smanjen prinos, erozija tla i gubitak korisnih mikroorganizama ugrožavaju poljoprivrednu proizvodnju, zaključila je Đukić Savić.