Praznik Silaska Svetog Duha na apostole u barskom Sabornom hramu

Praznik Silaska Svetog Duha na apostole liturgijski je proslavljen u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru.

Svetu liturgiju služio je protojerej Ljubomir Jovanović. Sasluživali su: protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, protojerej Mladen Tomović i đakon Cvjetko Perić. Hor „Sveti Jovan Vladimir“ odgovarao je na liturgijske vozglase.

Gospod je ispunio svoje obećanje, koje je dao svojim učenicima, da će im poslati Utješitelja, koji će vavijek biti sa njima, rekao je otac Slobodan u uvodnom slovu svoje besjede koju je proiznio nakon pročitanog začala iz Svetog Jevanđelja, naglasivši da Gospod šalje u današnji dan Duha Svetoga na svoje svete učenike i apostole, a preko njih i na cijelu svoju Crkvu.

„Nakon svog vaskrsenja, Gospod se mnogo puta javio svojim učenicima, utvrdio ih u vjeri, dao im da opipaju njegove prečiste rane od klinova na rukama i nogama, da opipaju kopljem probodena rebra Njegova. I onda se u 40. dan, Gospod vaznio od njih na nebo i dao im ovo obećanje da će im poslati Utješitelja i da čekaju ispunjenje toga obećanja u Jerusalimu. Da se ne razilaze dok se ne obuku u silu sa visine. Možemo samo zamisliti kako su bila pomješana osjećanja apostola u te dane. Gospod je otišao od njih. Sigurno su se u tom trenutku osjećali i usamljeni, i uplašeni, razmišljajući šta će biti i kako će se ostvariti to što im je Gospod obećao. I bili su u tom trepetnom iščekivanju.

Ali, po milosti ljubavi Božije, oni nisu dugo čekali, jer već u 50. dan po vaskrsenju, kada su učenici zajedno sa Presvetom Bogorodicom bili sabrani zajedno u Sionskoj gornici, u vidu ognjenih jezika Duh Sveti je sišao na svakoga od njih. I kakva je silina bila to izlivanje Duha Svetoga na apostole, da oni tu radost, to ushićenje, koje ih je zadesilo, nisu mogli sakriti, niti zadržati samo tu među sobom, nego su izašli i na ulice Jerusalimske i počeli propovijedati Hrista na raznim jezicima. Oni koji su bili prosti ljudi, ribari, bez ikakve škole, govorili su uzvišenu nauku na jezicima, da su svi koji su bili toga dana u Jerusalimu, ma odakle da su bili, razumjeli njihovu propovjed. I već toga dana silom Duha Svetoga mnogi su povjerovali u Hrista i sami postali članovi Crkve Božije.“

Od tada, nastavlja otac Slobodan, obučeni u silu Duha Svetoga, Sveti apostoli su bez ikakvoga straha više, krenuli po svemu svijetu, tamo kuda ih je Duh Sveti vodio, da propovijedaju riječ Gospodnju.

„I ta apostolska propovjed traje i do danas. I možemo reći da nema kutka na ovome svijetu gdje se riječ Gospodnja nije čula. I mi pjevamo u troparu ovoga praznika, da je Gospod svoje učenike, obukavši ih u tu silu sa visine, u silu Duha Svetoga, učinio lovcima ljudi i da je preko njih ulovio cijelu vaseljenu.

I zaista se tako desilo, a dio tog svetog apostolskog ulova jesmo i mi, i svi oni koji su dio jedne svete saborne i apostolske Crkve pravoslavne. I samo ako smo u Crkvi koja je tijelo Hristovo, u toj jednoj svetoj sabornoj  i apostolskoj Crkvi, Crkvi pravoslavnoj, samo se tu možemo i mi udostoiti da zadobijemo istu tu blagodat Duha Svetoga koju i dobijamo po mjeri naše vjere, našega smirenja, naše molitve i naše ljubavi prema Bogu. Dakle, izvan te zajednice, tog svetog ulova apostolskog, izvan Crkve Hristove, nema spasenja i nema zajednice sa Bogom.“

Na kraju je poželio svima da u toj zajednici, zajednici Crkve Hristove, zajednici tijela Njegovog, uvijek obitavamo i da tako trudeći se hrišćanskim životom da živimo i idemo putem spasenja, još ovdje u ovom zemnom životu udostojimo neiscrpnih darova Duha Svetoga, a u punoći ih zadobijemo u nebeskom Jerusalimu, u carstvu nebeskom, čega neka bi nas Gospod sve udostojio.

Po završetku Svete liturgije služena je Večernja služba na kojoj su čitane koljenopreklone molitve.

Tekst i Foto: Pravoslavna Mitropolija crnogorsko-primorska