Primorski portal u posjeti pčelaru Sanelu Tiganju, sve je teže proizvoditi zdravu hranu

On ističe da je pomoć koju je kao pčelar dobio od Ministarstva poljoprivrede više nego simbolična, pomalo i deprimirajuća, jer su prošle godine dobili dva eura po društvu ili 158 eura ukupno za cio uljanik.

Poslednjih godina i pčelari osjećaju posljedice klimatskih promjena i sve je teže baviti se pčelarstvom, kaže Sanel Tiganj i dodaje da dijele tešku sudbinu sa drugim poljoprivrednicima i svima koji u vrtlarstvu i povrtlarstvu nastoje da proizvedu zdravu hranu.

Radeći godinama, naš sagovornik je postao pravi stručnjak među pčelarima i njegovi savjeti su od velike pomoći onima koji imaju bilo kakvu dilemu šta kupiti i kako održati pčelinjak.

Kako kaže, kad je pčelarstvo u pitanju pravila ne postoje – to je posao koji umnogome zavisi od prirode.

– Životni vijek ljetnje pčele je 40 do 45 dana, a zimske šest mjeseci. Za života proizvede najviše jednu kašičicu meda. Organizovana je i dok živi vrijedno radi. Zimi, doduše, živi duže jer ne obavlja nikakve poslove koji je iscrpljuju, već samo čuva zajednicu – maticu i ostatak ekipe pčela. Pčele, naime, imaju strogu podjelu poslova u košnici i izvan nje. One čiste, stražare ili su izletnice… Potonje su najdragocjenije jer lete, donose vodu, hranu, nektar koji se kasnije pretvara u med – ispričao je Tiganj.

Kako kaže, vremenske (ne)prilike utiču na poljoprivredu pa i na pčelarstvo. On navodi primjer da je, recimo, prije nekoliko dana pošao da ubere kantarion (da napravi kantarionovo ulje), a jedva je uspio u toj namjeri.

– Kantarion skoro da nije ni procvjetao, a samo za tri dana je nestao, a upravo sve to utiče na pčelarstvo i pčelinju pašu. Kad sam posljednji put pregledao pčele, prije kiše, prijatno sam se iznenadio početnim unosom koji je bio dobar. Kontrolu ću obaviti za neki dan, da ih ne uznemiravam previše. Kad je pčelarstvo u pitanju, postoje pravila, ali i ona su uslovljena vremenskim prilikama i stanjem u prirodi. Što se tiče mojih društava, krenulo je dobro do prije ove zadnje kiše – kaže Tiganj.

Ljubav prema pčelarstvu javila se kod Sanela još dok je bio dječak. Kako kaže, od malih nogu pčele imaju posebno mjesto u njegovom životu, ali je aktivan pčelar tek poslednjih desetak godina.

– U pčelarstvu ništa nije hitno, izuzev da primijetiš da se nešto baš loše dešava, kao recimo, grabež. Otvoriš pčelu, radiš, pregledaš, a neko te zove, recimo da popiješ kafu. Zatvoriš košnicu i vratiš se danas ili sjutra, nije forca da moraš isti momenat da odradiš. Jedino, kažem, kad napadnu jedna drugu, tu je problem kako da stigneš na vrijeme da je skloniš odatle i da zaustaviš da jedna drugu ubijaju i pljačkaju, faktički kao i kod ljudi kada nastupi otimačina – kaže Sanel.

On ističe da je pomoć koju je kao pčelar dobio od Ministarstva poljoprivrede više nego simbolična, pomalo i deprimirajuća, jer su prošle godine dobili dva eura po društvu ili 158 eura ukupno za cio uljanik.

– Ta sredstva su zapravo mizerna, ako se zna da samo jedna pogača košta oko dva eura. Zaista su nas „mnogo“ pomogli. U sezoni zapravo imamo oko dvije do tri hiljade eura ulaganja. Samo na satne osnove potrošim 1.000 eura, pa na ramove, takođe oko 1.000, a imamo oko 80 društava. Meni na tonu meda treba hiljadu tegli, a jedna je 50 centi. Eto, 500 eura i 1.000 za vosak, a gdje je nova podnjača, hranilica, moraš i krvove da mijenjaš… Izdaci su veliki, ali je činjenica da se sva ta ulaganja isplate, jer da nije tako, niko, pa ni ja ne bih držao pčele – iskren je naš sagovornik.

On je pojasnio da jedna košnica traje dvije – tri godine, ali se dogodi i da je izrađena od sirove daske, pa se rasuši u maju, pukne na pola, pa je neophodno lijepiti je.

– Košnica treba da je od kvalitetnog drveta i onda može da traje četiri, pet godina, a ne jedva dvije – ističe Tiganj uz napomenu da pčelari povedu računa gdje nabavljaju opremu za pčelinjak.

Ovaj ugledni pčelar može se pohvaliti visokokvalitetnim medom.

– Gdje god sam otišao na takmičenje osvojio sam zlato ili srebro. Uzorke šaljem upravo da bih provjerio da li je kvalitet zadovoljavajući – kaže Tiganj čiji je med prepoznat na tržištu, očigledno jer je produkt vrijednog rada, znanja, truda i ljubavi prema pčelarstvu.

Neko ima med, a neko „čist šećer“

– Kad je u pitanju edukacija, najviše učim posmatrajući pčele. Mada i čitam stručnu literaturu jer je sve drugačije. Knjige su napisane za područje Srbije, Bosne i Hercegovine, a tamo je klima drugačija i razlog da se tamo bar mjesec ili dva radi nešto drugačije. Tamo počinje da pčele spremaju za zimu već u julu, a kod nas tek u oktobru. Trenutno imam 80 društava. Kada ih dobro pripremim za zimu, ne diram ih, već postavim jednu pogaču radi toplote i prehraniš sirupom da ima da se razvija i grije – kaže Tiganj uz opasku da ne smije doći do miješanja sirupa i meda, te da ima kolega koji svaku noć sipaju po tri do pet litara sirupa, ali da on smatra da to nije kvalitetan med, već „čist šećer“.