Primorski portal u posjeti šampionskom maslinaru Fahrudinu Haveriću
Fahrudin Haverić, Foto: Arhiva
U Velembusima iznad Starog Bara nalazi se šampionski maslinjak Fahrudina Haverića, koji se prostire na oko 50-60 hiljada kvadrata, i ima 600 do 700 korjena maslina sorte žutica.
Maslinjak je naslijedio 2022. godine od strica Bajazita. Stric je svojim rezultatima kad je u pitanju maslinarstvo bio poznat širom Crne Gore. Fahrudin je sa zadovoljstvom nastavio njegovim stopama, trudio se da održi maslinjak, i u tome uspio, na šta ukazuju i brojna prizanja i nagrade.

– Prvenstveno mi je bio cilj da ispunim njegovo povjerenje, jer je stric odlučio da, u našoj mnogobrojnoj rodbini, sve prepiše i ostavi meni. Nastojao sam da nastavim tamo gdje je on stao, a bio je zaista veliki radnik. Istina, stric je više vodio računa da količina bude veća, dok ja nastojim da kvalitet bude što bolji. Zbog toga imam malo manju količinu, ali je ulje vrhunskog kvaliteta, što, naravno, prate i veće cijene – kaže on, ističući da se njegovo ulje zove „Barski cekin”.
Uz dobar i kvalitetan rad naravno da ni priznanja nisu izostala.

– Na nedavnom Nacionalnom takmičenju u kvalitetu maslinovih ulja i proizvoda od maslina, koje je održano u Kući maslina, pripala mi je srebrna medalja za kvalitet ulja. To je veliko zadovoljstvo, jer je došla nakon što je moje ulje proglašeno najboljim na Maslinijadi u decembru prošle godine u Starom Baru – kaže Haverić i dodaje:

– Veliki sam zaljubljenik u maslinu, koja je za mene iznad mnogih stvari. Ona je vječna, ona je simbol mojih predaka. Godinu dana ranije, takođe u Kući maslina, kada je bila degustacija i kada su gosti birali najbolje ulje, bio sam najbolji i za „Barski cekin” mi je uručena zlatna medalja. Bilo je i drugih nagrada na ranijim Maslinijadama, ali i na takmkičenju u Zadru…

Maslina ga, kaže, „ispunjava u potpunosti”, ali navodi i da je maslinarstvo jako zahtjevno.
– Maslinari u konačnom ipak uvijek zavise od raspoloženja prirode. Neke godine su jednostavno „loše”, rod bude mali, kiša dođe prerano ili prekasno. Ili nikako. U svakom slučaju, maslinjak se mora redovno održavati da bi vam masline to vratile. Jedina tajna uspjeha je ljubav prema maslini.
Kaže da je čovjek koji od sebe daje maksimum u svemu što radi, pa tako i u maslinarstvu.

– Već sam odradio orezivanje nekih 80 stabala i obavio đubrenje. To je nešto što radim svake godine. Ko ozbiljno želi da se bavi maslinarstvom zna da maslinu nije dovoljno samo posaditi i pustiti je da bude što bude. Ja ne radim tako. Sprovodim sve potrebne agrotehničke mjere, sve što je u mojoj moći, i tek tada sam potpuno miran. Sve što radim oko maslina zaista radim sa uživanjem – ističe on i kaže da sada masline miruju sve do berbe.
Haverić ističe da prati struku, te da smatra kako svaki maslinar, prije svega, mora dobro da poznaje vlastiti maslinjak.
– Naravno da mi je edukacija puno pomogla da ostvarim rezultate. Drago mi je što se sve više mladih edukuje, i zato je i ulje vrhunsko. Recimo, nakon poslednje berbe od 44 uzorka, 42 su bila ekstradjevičansko. Maslinarstvo mora biti utemeljeno na stručnim pravilima i radu u skladu sa njima – kaže on, i dodaje da poštuje pravila struke i kada je riječ o skladištenju ulja.

– Čuvanje ulja je vrlo važno. Uzalud sav trud ako nemaš dobru ambalažu. Skladištenje je neophodno na umjerenoj temperaturi. Već na 40 i preko stepeni moram da palim klime, i tako spriječim da dođe do užeglosti, da se kvari i gubi kvalitet. Uzalud se proizvede ekstradjevičansko ulje ako, recimo, uđe vazduh. Ostaće ulje, ali više neće biti ekstradjevičansko, već obično maslinovo ulje.
U njegovom maslinjaku je, kako kaže, najveći problem voda.
– Na ovom prostoru nemamo gradsku vodu, već je crpimo iz bunara. Baš je avgust mjesec kad su žege veliki problem. No, moje su masline starije i mogu da izdrže bez navodnjavanja, odnosno ne moram da ih navodnjavam kao mlade zasade kap po kap.


