Primorski portal u posjeti: U kući Sefadina Adrovića parolom ʺrad, rad i samo radʺ počinje i završava se radni dan
Slobodno vrijeme kući provodim u radu i u iznajmljenim maslinjacima. Imam i radionicu za popravku motornih šega i trimera za košenje, što takođe radim i u firmi. Masline sa zadovoljstvom održavam, uz sve potrebne agrotehničke mjere. Kod dođem sa posla, dok je dan, ja sam u maslinaku, a kad padne mrak preselim se u radionicu – kaže Sefadin Adrović.
Da se rad i upornost uvijek isplate potvrđuje i priča zabilježena u barskom naselju Rena, na imanju uspješnog stočara i poljoprivrednika Sefadina Adrovića. On je davno zamijenio hladni sjever i Petnicu sa blagom klimom u Baru, od kada se puno toga, priznaje, promijenilo u njegovom životu.
Adrović je primjer da uz puno rada i upornosti, pametnog korišćenja resursa i ljubavi, može istovremeno baviti različitim djelatnostima u oblasti poljoprivrede i stočarstva, i u svemu biti podjednako uspješan.
Svakako da je to bio dovoljan razlog za našu posjetu i razgovor sa Adrovićem.
Kako kaže, u sektoru Gradsko zelenilo u Komunalnom preduzeću radi oko 35 godina.
– Svo svoje slobodno vrijeme kući provodim u radu i u iznajmljenim maslinjacima. Takođe, imam i radionicu za popravku motornih šega i trimera za košenje, što takođe radim i u firmi. Masline sa zadovoljstvom održavam, uz sve potrebne agrotehničke mjere. Kod dođem sa posla, dok je dan, ja sam u maslinaku, a kad padne mrak preselim se u radionicu. Pomaže mi i supruga, koja je dugo bila trgovac, a imamo i tri kćerke – priča on.
Kada je riječ o maslinama, samo na iznajmljenoj parceli blizu kuće ima 600 korijena. U održavanju maslinjaka, zista uživa i za njega je boravak na tom prostoru odmor.
Adrović je na Reni izgradio kuću. Počeo je prije godinu dana da se bavim i stočarstvom. Tada je kupio pet ovaci, a danas je vlasnik preko 45 grla. Gaji više rasa, od kojih se neke jagnje i dva puta.
Specifičnost ovih njegovih poslova je da se traži često prisustvo i briga o grlima, njihovom hranjenju i pojenju, čišćenju štale…
– I pored svojih obaveza na poslu, a kako nisam kafanski čovjek, mada vodim jedan sasvim normalan život imam i dovoljno vremena da se odmorim. Sve što imam stekao sam sa svojih deset prstiju, skupa sa suprugom koja mi pomaže u poslovima na koje su već odavno navikli svi ukućani. Kada se trudite i jako želite to što hoćete, onda vam se želja i ostvari. Najgore je ne raditi ništa – poručuje Adrović, ističići da se bavi i kreativnim radom.
Kada dođe sa posla kaže ide prvo u maslinjak, a kad padne mrak vraća se u radionicu.
– Uradio sam jedan kilome tar puta, sam platio bager, a zatim iskopao i bunar i okoputa postavio ogradu. Sve to košta, a traži i puno truda. Ipak, nije to meni ništa neobično. Potičem sa sela, i moji su roditelji držali stoku. Mukotrpan je to posao, iziskuje velika odricanja, rad i trud, ali da se isplati i da se od toga zaradi – itekako – tvrdi Adrović.
Poručuje, na kraju, kako bi svaki čovjek trebalo da voli posao kojim se bavi, i da je „rad, rad i samo rad“ parola s kojom počinje i završava se svaki dan u njegovoj kući.
