Sabaheta Novalić odrasla uz bihorski ćilim

Žene iz udruženja „Vrijedne ruke” u Petnjici čuvaju viševjekovnu tradiciju tkanja ćilima. Od proizvoda se najviše traži bihorski ćilim, koji je zaštićen kao nematerijalno dobro.

Sabaheta Novalić plete od svoje sedme godine, a tako je istovremeno rano počela i da zarađuje za školovanje i da pomaže svojim roditeljima.

– Od svoje sedme godine sam počela da radim ćilime. Jedan čovjek iz Rožaja imao je svoju tkačnicu i nosio je proizvode po terenu od kuće do kuće, pa sam ja sa svojom majkom i sestrama nastojala da naučim, i naravno da sam naučila. Moji radovi već sa sedam godina bili su najbolji i stavljani su u prvi plan. Radile su, naravno, i moja majka i sestre, i tako sam nastavila sve do danas – priča Sabaheta, i ističe da je neko vrijeme radila u jednoj fabrici tepiha, a onda je došlo do stečaja firme.

Nakon toga su njih 40 žena osnovale 2003. godine NVO „Vrijedne ruke”.

– Imamo 160 članica, a aktivnih ima tridesetak. Imamo jedan mini pogon gdje su smještena četiri razboja, a radimo s vremena na vrijeme, prema potrebama, ako neko traži. Dakle, nemamo stalno radno vrijeme. Bavimo se isključivo proizvodnjom domaće radinosti, i sve se radi od čiste prirodne vune.

Sabaheta posebno apostrofira zadovoljstvo svih njih zbog interesovanja predsjednika države Jakova Milatovića za bihorski ćilim.

– Predsjednik je izrazio želju da se ovi ćilimi nađu u njegovom kabinetu i mi smo to odradile. Vrlo smo ponosne, i to nam daje i snage i elana da nastavimo da radimo – kaže ona i ističe da u udruženju ima mladih žena koje će sigurno nastaviti ovu tradiciju.

Proizvode plasiraju i na inostrano tržište.

– Stigli su naši ćilimi u mnoge zemlje širom Evrope. Mora se reći da nam pomažu ljudi iz dijaspore, najviše preko naših rodbinskih i prijateljskih veza.

Kako kaže, njihov veliki rad i trud prepoznala je i država Crna Gora.

– Na osnovu naših ideja i prezentacija opredijeljeno nam je 200.000 eura za Kuću ćilima u Petnjici, ali će sredstva biti opredijeljena najvjerovatnije Islamskom centru, jer mi nismo željeli da sva ta sredstva budu kod nas. Ipak, srećni smo što će ostati u Petnjici.

Ona navodi da vunu koju koriste za izradu najviše nabavljaju od proizvođača sa područja Bihora.

– U odnosu na rad i trud koji ulažemo, ćilimi imaju neprocjenjivu vrijednost. Bihorski ćilim je jedinstven, svi drugi, gdje god da su rađeni, imaju izražene druge nijanse i dezene. Posebno ističem da je bihorski ćilim isključivo cvjetni. Što se tiče cijena, one zavise od dezena. Ako je dezen lakši, odnosno ako se brže radi, onda su ćilimi malo jeftiniji, a ako su cvjetni dezeni, kao što je bihorski ćilim, onda je to stvarno skuplje – kaže ona i dodaje:

– Za jedan ćilim, zavisno od dimenzija, recimo dva metra sa tri, u nekom ranijem periodu nam je za izradu trebalo do 20 dana, i to da rade četiri žene. Sada, zbog tehnike koju smo uveli na razbojima, te veličine možemo da uradimo za desetak dana – kaže ona i ističe da namjerava da otvori muzej ćilima u Petnjici, u svojoj organizaciji.

Novalićeva kaže da stari zanati polako izumiru, i da mladi ljudi ne pokazuju naročito interesovanje za ovakvu vrstu djelatnosti.

– Zbog očuvanja našeg bogatog nasleđa, država treba da izdvaja posebna sredstva za organizovanje radionica, preko kojih bi stimulisala mlade da budu kreativni i da nauče da rade ono po čemu je ovaj kraj bio odavno prepoznat, kao što je uostalom to i danas – ističe Sabaheta Novalić.