Selmo Mujović za kvalitet meda ispod Rumije dobio zlatnu medalju
Selmo nagrađen pčelar
Ljubav prema pčelarstvu i prozvodnji meda u porodici Selma Mujovića traje od 2006. godine. Pčelarstvom se počeo ozbiljnije baviti 2008. u Rožajama, gdje je tada živio, da bi nastavio i po dolasku u Bar prije 15 godina.
Ima oko 60 društava pčela, koje uglavnom vodi na ispašu u obližnja naselja Turčine, Šušanj, pod Rumijom, Zagrađe.
– Pčelarstvo se voli, sa pčelama se živi. Od pčelarstva može da se živi, ali da bi „iz košnica tekao med” potrebna je velika posvećenost, stalna ulaganja i neprestano usavršavanje i dopunjavanje znanja. Naravno da svaka godina ne donosi istu količinu meda. Prošla je bila loša, ali sam ja u Rožajama imao nešto meda. Ovdje, na području barske opštine, od nekih 50 društava nisam ni jedan gram izvadio. Istina, možda sam od tih 50 društava mogao izvrcati 15 kila, ali sam od toga odustao jer bi bilo previše posla gotovo ni za šta – kaže on.
Ističe da je prije tri godine pčelarska godina bila dobra.
– U Turčinima sam bio prezadovoljan, posebno kvalitetom proizvedenog meda. Da sam imao tonu, vjerujte da bih sve prodao za mjesec dana. Važno je da imate dobar mjesec maj, koji je neophodan za razvoj pčele, pa ako zamedi biće i meda. Sve, ponavljam, zavisi od vremena. U Rožajama sam prošle godine od 15 društava, u periodu od 20. do 28. maja, proizveo oko 220 kilograma meda. No, to je trajalo kratko i ubrzo je stalo, jer je vrijeme učinilo svoje…
Prema njegovim riječima, na području ispod Rumije prije par godina količina meda nije bila posebno dobra, ali je zato kvalitet bio odličan.
– Za kvalitet tog meda dobio sam zlatnu medalju u Tuzli. Poslao sam uzorak na ispitivanje i baš se obradovao, jer sam potvrdio da imam kvalitetan med, što moje mušterije prepoznaju, posebno one koje dolaze duže, i oni su naši glavni kupci. Poslednje dvije godine nisam mijenjao cijenu, ostala je 20 eura. Slao sam med sinu koji živi u Luksemburgu, kaže mi „ja ću tebi platiti 35 eura, a ti ne misli koliko ću ga ja prodati” – priča Mujović.
Ova godina je, ističe on, dobro krenula.
– Međutim, i prošle godine je od 1. maja do 15. juna bilo dobro, ali se kasnije sve promijenilo. Što se tiče štete, izgubio sam dva društva, za šta se može reći da je normalna pojava. Nisam uspio baš sve pčele da izliječim. No, ima i onih koji su izgubili i po 40 društava. Uzrok nije teško otkriti. Pčela, kao i svaka životinja, treba da se gleda, nije obavezno svaki dan, ali se mora liječiti, tretirati, hraniti, ne smije biti gladna. Ako je ne pregledaš, nema ništa od društva – kaže on.
