Skuplji život na selu roditeljima sa djecom koja žele da se bave sportom, ili drugim vannastavnim aktivnostima

 Skuplji život na selu roditeljima sa djecom koja žele da se bave sportom, ili drugim vannastavnim aktivnostima

Na području Crmnice fali infrastruktura  za bavljenje sportom, drugim vannastavnim aktivnostima djece i omladine, a mnogi roditelji nemaju ni finansijskih mogućnosti kao ni dovoljno  slobodnog vremena da svoje kćerke i sinove redovno  odvode u grad gdje bi trenirali, ili se bavili hobijem koji vole. Dok djeca u gradu mogu da biraju kojim će se sportom baviti i odluku o tome donositi samo na osnovu vlastitih sklonosti ka nekom sportu, za djecu i njihove roditelje na seoskom području vannastavne i sportske aktivnosti su limitane iz više razloga.

Limitirane vannastavne i sportske aktivnosti na selu zbog nedostatka terena

Nedostatak sportskih sala, terena, kao i slaba ponuda sportova samo su neki od problema, a i činjenica da je roditeljima na selu za vannastavne aktivnosti njihove djece potrebno  više novca. To su potvrdili u razgovoru za Primorski portal.

Na području Mjesne zajednice Crmnica ima oko 1.400 stanovnika u 23 sela. Ove školske godine OŠ „Jovan Tomašević” u Virpazaru pohađa ukupno 66 učenika.

Od sportske infrastrukture u Crmnici koristi se sala škole u Virpazaru, kao i tereni u dvorištu škole, te u ljetnjim mjesecima igralište na  Komanici, gdje se održavaju Crmničke igre.

Nedostaju ovom području, pored svega, i sportskih trenera, raznih vrsta sporta. Jer njihovo angažovanje iziskuje finansije koje roditelji ne mogu da pokriju. Treba reći i da jedan dio djece iz crmničkih sela trenira neki od spotova u Podgorici i Zeti.

Miodrag Šćepanović, direktor OŠ „Jovan Tomašević”, kaže da su nedavno dogovorili saradnju i da će uskoro početi da radi folklor u školi, gdje se prijavilo 29 učenika.

Direktor Miodrag Šćepanović: uskoro folklor u školi u Virpazaru

– Bili smo u stalnom kontaktu sa roditeljima, i nakon toga se još 14 djece prijavilo za fudbal, devet za košarku i šest za odbojku. Ipak, opada broj učenika iz godine u godinu. Ove školske godine upisana su samo 66 učenika, od toga samo jedan đak prvak i to dolazi iz Vranjine. Recimo, ’70-tih godina bilo je to oko 650 učenika, sa područnim odjeljenjima Gluhi Do, Brčeli i Boljevići. Od zemljotresa ’79. godine naglo je počeo da opada broj učenika – kaže on.

Profesorica fizičkog u ovoj školi, Anđela Abazović, obavlja nastavu u tri škole, u Virpazaru, OŠ „Kekec” u Sutomoru i OŠ „Anto Đedović” u Baru.

– U školi u Virpazaru sam dva puta sedmično, utorkom i četvrtkom. Djeca nakon šestog časa četvrtkom učestvuju u sekcijama fubdala, košarke i odbojke. Uglavnom su to djeca koja moraju da čekaju prevoz kako ne bi bili po holu škole, dolaze u salu i rade tih sat ipo vremena.

To su djeca od 4. do 9. razreda. Što se tiče aktivnosti van škole, pretprošle godine su obavljani trenizi košarke u popodnevnim časovima. Bilo je i odbojke koju sam ja organizovala, s obzirom da radim u OK Galeb u Baru. Dolazili su i treneri iz Bara, a nastojimo da tako nešto pokrenemo i ove godine. Ali ponavljam, problem je prevoz djece. U školi je sedam djevojčica, koje dolaze ponedeljkom, srijedom i subotom kod mene u Sutomore. Roditelji se organizuju, a to je počelo od ove godine. Za djecu je to posebno zadovoljstvo jer idu van svog sela – priča Anđela.

Profesorica Anđela Abazović

Vrlo je važno da se djeca što više bave sportom, prije svega zbog njihovog razvoja i zdravlja. Dijete kroz sport razvija svoje motoričke sposobnosti, koordinaciju, ravnotežu, preciznost… Posle dolazi i snaga. Razvija se kroz sport i duhovno. Takođe, dijete koje se bavi sportom ima i bolje radne navike. Ono što se ne smije zaboraviti je i da se djeca na treninzima druže, razvijaju komunikaciju između sebe, postaju otvorenija.

Uz više vremena za prevoz i čekanje djece dok su na treninzima, roditeljima na selu je neophodno i više novca u porodičnom budžetu za gorivo.

Djeca iz Crmnice dolaze na treninge u Bar

Petar Branković je roditelj dvoje djece, koju odvodi u Bar zadnje tri godine gdje treniraju karate. Ranije su imali popust i plaćali su 30 eura.

– Nikola ima plavi, a Ksenija braon pojas. Ipak, nismo mogli da budemo redovni, jer jedno vrijeme nisu uplaćivana sredstva za besplatan prolaz kroz tunel Sozina, pa nismo imali mogućnosti da idu redovno. Nedavno je i problem sa tunelom Suzena riješen i od početka februara ponovo ćemo krenuti na treninge – kaže on.

Dražen Kaljević je profesor fizičkog vaspitanja. Ranije je radio u OŠ „Jovan Tomašević” na Virpazaru. Kaže da su djeca ranije imala mnogo više vannastavnih aktivnosti nego danas.

Kako kaže, mora se naći način da sport bude dostupan i djeci na seoskom području.

– Djeca su ranije više odlazila na treninge u Podgoricu, Zetu i Bar. Danas je toga već jako malo. Držao sam ranije i sekciju folklora u školi u Virpazaru. Bilo je djece jedno vrijeme, pa su prestala da dolaze. Dogovorio sam se sa direktorom Šćepanovićem da od februara ponovo počnem da radim sa djecom folklornu sekciju – kaže Kaljević.

On ističe da je ranije bilo više sporta i kod omladine.

– Postojao je ranije u Virpazaru jako dobar atletski klub, čiji sam i ja bio član. Zatim, i fudbalski klub, u kome se radilo i treniralo puno. Bilo je među njima i crnogorskih prvaka, odličnih atletičara i atletičarki. Radilo se i u sali škole, a to je moguće i danas jer je direktor Šćepanović zaista uvijek spreman da pomogne. Sad su mnogi roditelji dobili povlastice za prolaz kroz tunel Sozinu, pa će vjerovatno i više dovoditi svoju djecu na treninge u Bar.

Ima iskustava da su djeca iz seoskih sredina ranije aktivno trenirala neki sport. Prema riječima Rajka Tijanića, trenera u Odbojkaškom klubu Galeb, škola odbojke u Virpazaru bila je aktivna od 2009. do 2012.

– Sa oko 25 djevojčica i dječaka radio je profesor fizičke kulture Brano Bulatović iz Podgorice, koji je određeni broj časova odrađivao i u toj osnovnoj školi. Galeb je školu odbojke obezbijedio loptama i opremom, čak i trenerkama, i ukupno gledano to je bilo poprimilo ozbiljne razmjere. U više navrata djecu smo dovodili u Bar radi druženja i utakmica sa ostalom djecom iz Galeba. U tom periodu je bilo i prvih titula i Kupa CG, pa su redovni navijači u „Topolici” bila i djeca iz Virpazara, posebno u finalnim utakmicama. Jedan broj djece se, po završetku škole, priključivao klubovima u Baru i Podgorici, kako djevojčica tako i dječaka – kaže on i dodaje:

– Škola odbojke je prestala sa radom kada je profesor Bulatović zbog obaveza morao da otkaže dogovoreno. Sa upravom škole smo imali izuzetnu saradnju. Školu odbojke smo obnovili 2023/24. kad je naš trener i profesor fizičkog vaspitanja, Anđela Abazović,  počela da radi u OŠ „Jovan Tomašević”. Trenutno, jedan broj djevojčica redovno putuje u Sutomore na treninge i pokazuju izuzetno interesovanje za odbojku. Planiramo da ubuduće posvetimo veću pažnju oko stvaranja boljih uslova i organizacije, da što više djece sa tog područja priključimo našem sportu – kaže Tijanić.

Virpazar; Koliko je skuplji život porodica sa djecom na selu u odnosu na njihove generacije u gradu- Primorski porta

Koliko je skuplji život porodice sa djecom na selu u odnosu na njihove generacije u gradu, za koje sadržaje su uskraćeni mladi kad govorimo o vanškolskim aktivnostima- od igraonica do terena za sport za pravilan rast, razvoj i usmjeravanje djece i omladine, na šta ukazuju roditelji, prosvjetni radnici, koje su želje djece…u novom serijalu Primorskog portala  “Popularizacija sporta među mladima na selu” koji je podržan od Ministarstva kulture i medija iz  Fonda za podsticanje pluralizma i raznovrsnosti medija

Podijeli vijest