Stočari zbog poskupljenja stočne hrane gase farme
Reka Ličina sa stadom
Nema nigdje klanice gdje bi se jarad mogla ponuditi i prodati. Isti je problem i sa jaganjcima, jer njih otkupljuju samo jednom godišnje u jesen, a stočari koji dobiju jagnjad u maju ne mogu da ih prodaju. Sve to koriste nakupci. Dakle, ništa od svega toga dok se ne pojavi i iza nas ne stane država – kaže Ličina
Farmer Reka Ličina iz Mrkojevića posvećen je kozarstvu. Nedaleko od svoje kuće u naselju Sveti Ivan sagradio je štalu gdje je držao koze, nadajući se da će moći da stado vremenom poveća, a danas razmišlja o smanjenju ili čak rasprodaji.
Kako kaže, protekle dvije godine nisu bile uspješne. Cijena stočne hrane je poskupjela, a cijena kozjeg mesa je pala.
O svemu ovom smo razgovarali sa Ličinom, i saznali na koji način se on bori sa trenutnom situacijom.
– Čim je došlo do poskupljenja stočne hrane poručio sam da nas velika muka čeka ako Ministarstvo poljoprivrede, država i Opština ne bi nešto preduzeli za stočare, ali i druge poljoprivredne djelatnosti. Naravno, ne samo ja, već i moje kolege, nismo mogli da izdržimo svakodnevna poskupljenja stočne hrane. Sva ta poskupljenja dovela su nas na rub propasti. Najskuplje je sijeno, jedna bala košta pet eura. Samo jedna koza da pojede pet bala to je 25 eura, a svaka će da pojede najmanje toliko. Nema računice da se koze drže, a ja sam došao na samo 20 koza i mislim da i to rasprodam – kaže Ličina, i ističe da nije samo problem sa držanjem, već i prodajom mlijeka, sira i mesa.
– Nema otkupa mlijeka, a jednom godišnje uspijemo da prodamo svu jarad, i to nakupcima jer nema nigdje klanice gdje bi se jarad mogla ponuditi i prodati. Isti je problem kod jagnjadi, jer njih otkupljuju samo jednom godišnje u jesen, a stočari koji dobiju jagnjad u maju ne mogu da ih prodaju. Sve to koriste nakupci. Dakle ništa od svega toga dok se ne pojavi i iza nas ne stane država – kaže Ličina, i dodaje da, ako bi ove godine bila suša, to bi bio veliki problem jer bi ljudi bili primorani da zatvaraju farme.
On ističe da je sjever Crne Gore srce poljoprivrede, stočarstva i sveukupne proizvodnje, to je i razlog da poljoprivrednici dobiju podršku od države.
– Tamo je zima do kraja maja, i oni moraju da imaju hrane za sitnu i krupnu stoku svo to vrijeme. Nema detaljnog plana i niko o tome ne vodi računa. Istina, dobijamo premije osam i deset eura, ali to nije dovoljno. Za taj iznos ne možemo da kupimo ni vreću žita, jer je cijena od 16 do 18 eura – kaže naš sagovornik, i ističe da su premije u okruženju daleko veće.
– U okruženju, recimo u Srbiji, to je od 70 do 80 eura po grlu, zato se kod njih i povećava stočni fond. Svaki drugi je na visoravnima farmer i kod njih im ostaje premija, a kod nas od premije moraš da pokriješ sve troškove. Ljudi se moraju dodatno obrazovati. Ja sam predlagao da se u školama uvede čas poljoprivrede, da bi djeca iz grada znala da se hrana proizvodi na selu i da je selo izvor života. Na drugoj strani, otkupne cijene svih tih proizvoda kod seljaka ostaju iste, ne mijenjaju se. Kad sabereš na kraju mjeseca, sve u svemu džaba ih hraniš, džaba radiš i nema napretka. Ja ne znam koja je to računica – priča Ličina.
