Susret sa pčelarkom Snežanom Bajčetom, pčele su me usrećile, uz njih uživam i zarađujem

Dobri ste u pčelarstvu onda kada vam pčele postanu gotovo bitnije od vas samih. Pčele traže proširivanje, prehranu i liječenje, i ukoliko zakasnite ne možete biti dobar pčelar. Dajem sve od sebe da im poklonim veliku ljubav, jer su me pčele mnogo usrećile. Pored njih odmorim dušu, napunim baterije, čak i pričam sa njima – kaže Bajčeta za Primorski portal

Da pčelarstvo nije samo muški posao, već da u njemu jednako mogu uživati i biti uspješne i žene, dokazala je svojim primjerom Snežana Bajčeta, iz Bara. Pčele su je, kako kaže, usrećile, ali i pomogle oko podizanja četvoro djece.

Počela je da čuva i gaji pčele u vrijeme kad su ona i muž Ranko imali samo par košnica.

– Mi smo kao preduzetnici osnovani 2021. godine, uz pomoć Zavoda za zapošljavanje i Vladi Crne Gore. U međuvremenu smo proširili naš pčelinjak koji, evo, nakon tri godine ima 60-tak košnica. Aplicirali smo za sredstva u Opštini Bar i oni su nam pomogli da kupimo i nešto opreme, jer planiramo da proširimo posao. Želimo da sve bude profesionalno, jer je sada, ipak, skroman uljanik. Ja nijesam u radnom odnosu, a muž nije najboljeg zdravlja, pa pčelarstvo vidim kao priliku i mogućnost da ubuduće ostvarujem redovnu zaradu. Kroz ovo angažovanje imam vremena i za djecu i sebe. Za sada zarada nije prevelika, ali se trudimo da idemo na kvalitet i presrećna sam što smo mi za tri godine puno toga upjeli – kaže naša sagovornica.

U međuvremenu su dobili i dvije zlatne medalje za kvalitet. Prvu medalju smo dobili prošle godine u Gradačcu i ova poslednja je u Tuzli.

– To nam je vrlo bitno i smatramo to uspjehom, a ostalo će doći vremenom, pa i prihodi. U pitanju je porodični biznis, ispomažemo se. Suprug i ja smo se okušali u pčelarstvu proizvodeći med za sopstvene potrebe. Muž je, u međuvremenuu, u periodu korone imao tri infarkta, usled čega je postao lice sa invaliditetom. Morali smo naći rješenje i za njega, ali i za cijelu porodicu. Bilo nam je to najbliže da vidimo šta ćemo uraditi. Od sredstava iz Opštine prošle godine kupili smo opremu – topionik, otpočeli proizvodnju sušenja polena, te od ove godine polen i sušimo. Trudimo se koliko možemo da napredujemo, ide lagano i nadam se boljem. Mi živimo već 12 godina u Bjelišima, a naše pčele su u Dobroj Vodi – kaže naša sagovornica.

Ona dodaje da su pčele specifične što se tiče uzgoja i održavanja. Rad sa njima je „sezonski posaoˮ…

– Od jeseni, kad se završi uzimljavanje, pa sve do ranog proljeća, manje – više smo slobodni. Pripremili smo se za zimu, ima još jedno tretiranje zadimljavanjem, u zavisnosti od temperature, i ima to baš zimsko tretiranje koje ide oksalnom kiselinom, ali kada se temperature vazduha budu značajno snizile. Tek na proljeće starujemo sa pregledom društava, dohranom, a pošto imamo mediteransku klimu, možemo da startujemo i ranije, za razliku od pčelara na sjeveru Crne Gore – kaže Bajčeta.

Ona dodaje da je ova godina bila sa osjetno manjim prihodima, te da nije zadovoljna, a na sve je uticalo previše kiše.

– U poljoprivredi je proizvodnja uvijek neizvjesna i rizična. Ništa nije rodilo ove godine, nije bilo čak ni da se pojede. No, mi planiramo da idemo na mnogo veći broj, da to bude i par stotina košnica. Mi nemamo velike količine za prodaju, ali ponudimo jednoj prodavnici u naselju Šušanj. Naš je cilj kvalitetan med i to ljudi brzo prepoznaju. Mnogi su bili skeptični kada su vidjeli ženu u pčelarstvu, pa i još premlada… Čak su me ponekad pitali da li je med pravi i, eto, sad su mi ove dvije nagrade satisfakcija za te „nevjerne tome“. Ipak, moram podsjetiti da mi suprug puno pomaže. Rankova je bila ideja da počnemo da pčelarimo. On je bio u bolnici i upoznao Rifata Erovića, koji nam je ubrzo popstao mentor i od njega smo kupili prve pčele. On nam je puno pomagao – zahvalna je Bajčeta.

Ona podsjeća da za uspješno pčelarenje treba puno znanja i zato savjetuje svim početnicima da za mentore izaberu pčelare sa višegodišnjim iskustvom.

– Dok sam bila mlađa imala sam averziju prema ovom poslu. Moj prvi susret prošao je u strahu, ali kako je vrijeme prolazilo, kako me je suprug uvodio u sve te tajne pčelarenja, pošto je on imao ipak više iskustva od mene jer je od djeda učio, uspjela sam da pokažem da pčelarstvo nije samo muški posao. Koliko znam, ima još nekoliko žena koje se bave pčelarstvom kao i ja, i smatram da je to dobro. Podjela na muške i ženske poslove ne treba da postoji – kaže ona.

Bajčeta je naglasila da pčelarstvo može jedino iz ljubavi da se radi.

– Dobri ste u pčelarstvu onda kada vam pčele postanu gotovo bitnije od vas samih. Pčele traže proširivanje, prehranu i liječenje, i ukoliko zakasnite ne možete biti dobar pčelar. Dajem sve od sebe da im poklonim veliku ljubav, jer su me pčele mnogo usrećile. Pored njih odmorim dušu, napunim baterije, čak i pričam sa njima – kaže naša sagovornica.