Tragom tekstova iz starih novina: Anastazija Miranović, upravnica galerije „Velimir A. Leković”

Za Anastaziju Miranović, upravnicu galerije „Velimir A. Leković”, slobodno se može reći da je žena koja stiže sve. Iako je svakog dana prenatrpana obavezama, Miranovićeva uspijeva da uskladi i privatne i poslovne obaveze. Takođe, nađe vremena i za druženje sa porodicom i prijateljima. Osim toga, odbornik je u lokalnom parlamentu.

Tekst iz 2011. godine

Njen radni dan počinje u pola sedam, a zatim slijedi prva kafa i odlazak na posao. Jutarnju kafu, kaže, obavezno pije sa suprugom Mladenom, sa kojim ima dvije djevojčice, Karlu i Taru.

– Prvu kafu pijem ujutru sa mužem. To je vrijeme kad napravimo neki „plan rada” za taj dan i dogovorimo se kako ćemo sve organizovati – kaže Anastazija.

Zatim slijedi odlazak na posao u Kulturni centar, gdje je očekuju brojni poslovi. Na posao, kaže, rijetko odlazi automobilom, uglavnom voli da ide pješice.

– Volim da pješačim, i uvijek kada mogu tako dolazim do svog radnog mjesta, međutim, u poslednje vrijeme nekako sve češće moram na posao kolima, jer mi fali onih čuvenih pet minuta vremena.

Prvu kafu na poslu, kaže, pije sa svojim kolegama.

– U toku radnog vremena obavljam i druge poslove iz djelokruga svog rada, raznoraznim obavezama i poslom u kojem uživam, jer je kreativan i dozvoljava mi da se ostvarim na željeni način. Često ističem da je bavljenje kulturom i umjetnošću u profesinalnom smislu privilegija.

Pomoć porodice?

– Sve svoje obaveze ne bih uspjela da uskladim bez pomoći porodice, koja mi je nesebična i dragocjena.

Iskreno kaže da baš i nije ljubitelj kuvanja.

– Ali, kada se upustim u ostvarenje kulinarskih želja moje porodice, veoma dobro se snalazim u tome.

Vikendom je u krugu porodice.

– S obzirom da su to oni rijetki dani kada se intenzivno družimo, nastojimo da ih provedemo u uzajamnom ispunjavanju želja i malih porodičnih rituala. Zato ne dozvoljavamo da nam iko ugrozi instituciju zvanu „vikend”.

Kao i sve žene, priznaje da voli odlazak u kupovinu.

– Mada, zavisi čega. Generalno, dosta se dobro snalazim u tome.

Miranovićeva obožava eleganciju i pozitivnu ekstravaganciju.

– Ne volim uniformisanost i standardizaciju kada je odijevanje u pitanju. Preferiram izgrađen osobni stil.

Uglavnom uspijeva da uskladi privatne i poslovne obaveze.

– Nekad više, nekad manje uspješno, ali uglavnom sam dobar organizator svog radnog i slobodnog vremena.

Uspijeva, takođe, da nađe vremena i za druženje sa prijateljima.

– Ne onoliko koliko bih željela. Nažalost, to je pošast savremenog života i „trke” za zadovoljenjem određenih životnih potreba i želja.

Pored svega ostalog, stigne da odgovori i obavezama u lokalnom parlamentu, gdje je odbornik DPS-a.

– Svakako, jedno novo iskustvo koje me je fokusiralo na tekuće probleme svakodnevice, i dalo prostora da kao žena i poslenica kulture doprinesem rešavanju aktuelnih društvenih pitanja.

Modni dizajn bitna je stavka u životu Anastazije Miranović.

– U smislu javnog rada, dizajniranjem odjeće počela sam da se bavim 2008. godine, i do sada sam uradila tri kolekcije, koje modna kritika svrstava u visoku modu. Prvi javni nastup bio je u Baru sa kolekcijom „Black or white” u okviru „Fashion connection” na „Barskom Ljetopisu”, a potom su uslijedile prezentacije još dvije kolekcije u sopstvenoj organizaciji. Kolekcija „Sjaj mediterana” prezentovana je u Porto Montenegru u Tivtu, a poslednja, tematska kolekcija u čast obilježavanja stogodišnjice od obnove kraljevine Crne Gore, pod nazivom „Noć u slavu vijeka”, doživjela je svoju premijeru ispred Dvorca kralja Nikole u Baru. Modnom dizajnu odjeće prilazim sa umjetničke strane, i tu mi moja osnovna profesija istoričara umjetnosti mnogo pomaže, jer su estetski doživljaji i tretman materijala imanentni mom senzibilitetu i edukativnom utemeljenju. Modu ne pratim ultimativno podležući modnim trendovima, već naprotiv, nastojim da u svaku dizajnersku realizaciju svojim potpisom udjenem vlastiti pečat i prepoznatljivost. Takođe, kada je moda u pitanju dva puta sam bila angažovana od strane „Miss Yu” agencije, na čelu sa Vesnom Jugović, a na izradi svečanih haljina u kojima su se aktuelne misice Crne Gore takmičile za tron najljepše na svijetu. To iskustvo je dragocjeno za mene, tim prije što sam predstavljala na taj način svoju zemlju u svijetu.

Miranovićeva trenutno radi na izradi maturskih haljina.

– U tom smislu, u svom gradu pripremam jednu specifičnu izložbu maturskih haljina u galeriji „Velimir A. Leković”, koja će biti u postavci do 25. aprila. Time ću, nadam se, na osoben način napraviti sinergetsku spregu umjetničke postavke i izlaganja u galerijskom prostoru, u kome su svečane maturske haljine pozicionirane poput pokretnih skulptura. Taj svojevrsni umjetničko modni performans zapravo predstavlja selektivnu sublimaciju mog dosadašnjeg dizajnerskog rada.

Smatra da bi joj rekreacija bila neophodna, međutim, zbog obaveza rijetko to može da ostvari.

– Volim da upražnjavam rekreativno brzo pješačenje. Osim druženja, opušta me i dobar film, a veoma često pročitam dobru knjigu i pogledam TV. Bez i jednog od tih fenomena savremene kulture moj svakodnevni život bi bio nezamisliv. Naravno, često moram selektivno da zadovoljavam potrebe te vrste.

Njen posao, ističe, nema strogo determinisano radno vrijeme, već je obaveze nerijetko okupiraju i u nekim terminima predviđenim za slobodno vrijeme.

– Međutim, u tome je i draž bavljenja kulturom i umjetnošću, sinergetski spoj posla i zadovoljstva.

Miranovićeva je proglašena damom kamelija na balu u hotelu „Vrmac” u Prčanju. Titulu je dodijelio tim nevladinog udruženja „Kamelija” iz Stoliva za njen doprinos afirmaciji kulture na ovim postorima.

– Izuzetno sam počastvovana ovom titulom, tim prije što dolazi iz mog rodnog grada i od Kotorana, nekadašnjih sugrađana koji me nisu zaboravili, već naprotiv, prepoznali i vrednovali moj rad i na ovaj način. Takođe, i činjenicom da su ovom titulom ovjenčane najpriznatije dame našeg kulturnog miljea prepoznatljivog i osobenog senzibiliteta. Čini me ponosnom što se nalazim u tom probranom društvu.