Tragom tekstova iz starih novina: Četiri decenije pčelarenja Vlada i Senke Radoman iz Crmnice

Vlado i Senka Radoman iz Virpazara su svakodnevno među pčelama i svojih 300 košnica. Pčelarstvom su počeli da se bave prije 43. godine.

Tekst napisan 2019.godine.

Danas pčelinje proizvode sakupljaju u solidnim količinama uz dokazan kvalitet. Kako Senka ističe Vlado je kao dijete našao u šumi jedna roj pčela, i krijući ih od oca doveo ih kući, te ih sa ljuabavlju njegovao i kasnije počeo da širi.

– Kada je Vlado oformio porodicu, dakle punih 43 godine, onda je time počeo intezivno da se bavi. Nekada je bila jedna plata u kući, on je sam zarađivao, ali je znao da za cijeli iznos pođe i kupi materijal za pčele.To je trajalo jedno pet godina, a tada su počela da se otplaćuju naša ulaganja. Pčele su počele da drže sebe, a nas su pomagale. Kako je vrijeme odmicalo, lubav prema pčelama bila e sve veća – priča Senka Radoman, naglašavajući da je pčelarenje zahvalan posao, i ima dosta posla, ali i dobiti.

Međutim, i tu sve zavisi od vremenskih prilika, i prinosi mogu biti varijabilni, dodaj ona.

Kada su u pitanju količine meda, kaže da nema stručnjaka koji može da predvidi koje će količine imati, već je to moguće samo za godine koje su iza njih.

– Tako je 1993. bila rekordna godina. Tada, i više se nikada nije ponovila. Znali smo da od pojedine košnice izvadimo i 50. kila meda.  U pčelarstvu je sve posvećeno prirodi. Ne mogu se količine i prihodi izračunati unaprijed, već se radi maksimalno, pa se na kraju ubere. U proteklih deset godina bili smo zadovoljni i kada smo imali 10 kila meda po košnici. Prošla je bila izdašna, bilo je od 25 do 33 kila po košnici. Možemo pohvaliti prošlu godinu, a za ovu tek treba da vidimo. Ako stanu kiše možemo se nadati. Ko god se bavio pčelarstvom ima lijep posao, može skromno da živi, ali ne i da se obogati. To je dobar dopunski posao. Ali, da pčelari može samo onaj koji poštuje i voli pčele – ističe ona.

Pored meda, proizvode proplos koji je izuzetan pčelinji proizvod.

– Kada sam došla do saznanja koje su njegove vrijednosti, nismo nijedan gram dozvoljavali da propadne u košnici. To je, kažem, izuzetan proizvod, i po mnogima lijek 21. vijeka. Njegova karakteristika je da je prirodni antibiotik, da je najače dezinfekciono sredstvo, i djeluje na sve žlijezde sa unutrašnjim lučenjem u organizmu, jača sluzokožu i crijeva želuca. Na žalost, ne mogu se proizvesti velike količine, jer u najboljim uslovima košnica u godini dana ne može dati više od 150 grama, a to je jako mala količina, ali je vrijedan proizvod. U okviru mogućnosti proizvodimo matični mliječ, ali takođe u ograničenim količinama.

 – Pravi ili „lažni“ med za one koji ne znaju teško je procijeniti. Međutim, ko jednom proba pravi med nikada se više neće prevariti. Postoje razne metode, kao recimo kad kašikom zagrebemo med iz tegle, on visi, stvara se nit, i ako se kida to nije pravi med već neka smješa. Kod pravog meda se ne osjeća miris i ukus. Na žalost, danas postoje ljudi koji rade svašta da bi uzeli pare. Mi smo kao proizvođači prepoznati, i nama to ne škodi toliko, ali je potrošač, da bi došao do prvog meda, morao biti puta više puta prevaren. Mi imamo najbolje mušterije, čitav život smo u ovom poslu.

Ona napominje da su moderno doba i negativni uticaji ubijedili ljude da je profit jedino za šta treba živjeti, a da taj cilj opravdava korišćenje svih sredstava u njegovom ostvarivanju.

– Na žalost, ta tendencija. nije zaobišla ni pčelare. Tako nije retka pojava da se pojedini pčelari rukovode samo profitom, a pri tome zaborave više bitnih stvari. Ne terba zaboravitti da je pčelranje dug proces, za šta treba veliko strpljenje i volja – kaže Senka Radoman.

Našeg meda ima na svim kontinentima

Mušterije dolaze se svih strana, dovoljno je da kažem da našeg meda ima na svim kontinentima – kaže Senka, naglašavajući da od države svih ovih godine nisu imali nikakvu pomoć.

– Naravno da je bilo nagrada, i da smo ponosim na kvalitet meda koji proizvodimo. Godinama smo tražili da se vrše analize meda, i u tome uspjeli. Na jednom od sajmova u Podgorici uzete su analize, i među sto učesnika bili smo šampionu u kvalitetu. Naš med, istina, ima jaču cijenu, a to smo uradili iz raloga da se odbranimo od onih koji pribjegavaju svemu i svačemu.

Ogroman posao

Pčelarstvo, kako kaže, traži veliki i ogroman posao.

– Ova godina je teška za pčele. Vlado ne voli da mu se pčele roje, već da se razvijaju i budu jake, a kad ima paše i kad koriste prirodu, onda su mirne i rade svoj posao. Kišno vrijeme je teško, jer treba vršiti kontrolu svaka dva – tri dana. A kod velikog broja košnica to je veliki posao, i ne može se stići do kraja da se uradi kontrola – kaže ona i dodaje.

– Mi dijelimo pčelinjak na tri-četiri lokacije, iz prostog razloga što je potrebno rasterećenje prirode, jer ako je prevelik broj pčela na jednom mjestu, onda prinosi ne mogu da budu dobri. Svaka lokacija ima svoje karakteristične biljke, a od vrste tih biljki zavisi  i ukus meda. Med se razlikuje sa svih lokacija, ali su u pitanju nijanse.

Njen savjat je ljudima da ne kupuju med od svakavih nakupaca, ili po prodavnicama gdje se med nudi po jeftinim cijenama.