Tragom tekstova iz starih novina:Zada Đurović,veliki humanitarac – Bogastvo je sreća spasenih

Kada su je prije 30 godina nepredvidivi putevi iz rodnog Bara doveli u Pariz Zada Đurović je postala nada za mnoge, na nesreću, teško oboljele, često i bez nade i lijeka.

Tekst napisan 2006.godine

Sve je počelo, kaže ova poznata humanitarka, davne 1994. godine kad se u Parizu obreo Baranin Dragan Popović kojem je Zada uspjela da pomogne, prije svega, zahvaljujući angažovanju prof. Žorža Matea, poznatog stručnjaka.

– Trebalo je i Draganove upornosti koje nije falilo, i sve se isplatilo. Od tada bolnica “Via Žuiv“ u Parizu postaje kuća nade za mnoge koji su dolazili u ovaj grad. Moje veliko bogatstvo je sreća u očima ljudi kojima sam pomogla da ozdrave – priča ona, i navodi da je 1993. godine osnovala humanitarnu organizaciju „Dunav“ preko koje je slala pomoć u ljekovima i saniteskom materijalu u vrijeme ratnih zbivanjana ovim prostorima, kad je Zala poslala na stotine tona ljekova.

– U Francuskoj su mi od velike pomoći Malteški vitezovi i Crveni krst, kao i mnogi pojedinci. Dobru saradnju imam i sa JAT-om jer besplatno prevozi ljekove, a i sa carinicima na graničnim prelazima. Da nije toga i dobrih ljudi, kako bi ljekovi stigli u bolnice na području Srbije i Crne Gore – kaže ona.

Najsrećnija je, kaže, kad pomogne djeci i u svojoj maloj arhivi čuva sva pisma, crteže i sitnu pažnju onih kojima je ova krhka žena, ali puna snage i energije, spasila život.

Priznanja za nesebičan rad je puno, ali svakako među njima ističe ono koje je dobila od tadašnjeg predsjednika SRJ Vojislava Koštunice.

-Ambasador Radomir Diklić mi je uručio Orden zasluga za narod u Parizu, i taj orden će zauvijek grijati moje srce. Francuska je moja druga domovina, i nije ni čudo što sam sa još dvoje Jugoslovena izbarana kao član delegacije francuskog predsjednika Žaka Širaka prilikom njegove posjete Beogradu 2001. godine. I to je za mene posebno nezaboravan doživljaj. Srce je htjelo da iskoči iz grudi od uzbuđenja dok sam koračala crvenim tepihom na aerodromu u Beogradu. Doček je zaista Bio veličanstven, kao i kasniji susret sa našim zvaničnicima. Valjda je to tako namjestila sudbina – kaže Zada.

Poslala 100 šlepera hrane

Prvi Zadin šleper je, prisjeća se, pošao za Beograd, a jednom je čak i sama išla do Kosovske Mitrovice 1999. godine sa dva velika šlepera i 47 tona hrane. Do danas je poslala preko 100 šlepera.

-Iskreno rečeno, žalim bogate ljude zato što često nemaju nikav osjećaj solidarnosti sa bolesnima. Oni su za mene nesrećni i ja ih žalim, jer misle da je sve u novcu. Ne znaju što je poštovanje, ljubav, sreća ako nekom pomognem. Ljudi treba da pomažu jedni drugima i zato se ja osjećam kao najsrećnija žena na svijetu, i svakom bih poželjela sreću koju ja imam- priča Zada vjerovatno najpoznatiji humanitarni radnik u našoj dijaspori.