Tufegdžići u carstvu netaknute ljepote Pive uzgajaju koze, sve više građana želi domaću zdravu hranu
Divlje životinje su zaštićene zakonom, a ljudi ne. Ove godine kod nas nisu rodili voćke, zbog kišnog proljeća, nije bilo ni divljih jabuka, ni krušaka. Medvedi, koji su navikli na voćke u ovo doba, krenuli su preko bašta u selo. Pošto nema voćki – jedu što stignu…- požalila se Tatjana Tufegdžić za Primorski portal.
Bračni par Tatjana i Ranko Tufegdžić, prije nekoliko godina zamijenili su barsko naselje Šušanj selom Stabna u Pivi. Ranko je prije dolaska kupio kuću predaka u ovom mjestu, gdje su odlučili da žive i bave se kozarstvom. Tatjana je rodom iz ruskog grada Magnitogorsk, u podnožju Urala, i kao djevojka nije znala šta je to koza. Međutim, sada je sve drugačije, druženje sa ovim plemenitim životinjama na oštroj planinskoj klimi svakodnevno joj pruža zadovoljstvo.
Tufegdžići su uglavnom orijentisani na proizvodnju mesa, a koze kupuju i za držanje. Imaju izuzetno kvalitetno mlijeko, a sir proizvode na tradicionalan način, kako su ga pravili Rankovi preci.
Od kozarstva se, kaže Ranko, može živjeti. Koza lako nađe hranu, zahvalna je za držanje, traži brigu i njegu i uvijek vraća uloženo.
Tatjana ističe da je sezona prošla veoma radno.
– Dolazili su turisti, a bilo je zainteresovanih za domaću hranu više nego prošle godine. Naš posao je otežavalo kišno proljeće jer je trava brzo rasla. To je stvaralo probleme kod košenja, i čekalo se vrijeme kad da se upustimo u košenje. Bilo je problema i sa kosilicom, čak neke njene djelove, koje je trebalo zamijeniti, nismo mogli da pronađemo u Crnoj Gori. Tražili smo u Srbiji, našli tek u Bosni i nastavili sa kosidbom dok se moglo.
Ono što je jako bitno jeste da smo spremili sijeno za zimu, podsjeća Tatjana i dodaje da puno rade, ali da im to ne smeta jer su se na to odlučili.
– Idemo naprijed u genetici nubijskih koza, a u međuvremenu smo nabavili novu genetiku burskih nubijskih koza. U septembru je bilo drugo kozenje ove godine. Radujem se što ove godine ima zainteresovanih stranaca za uzgoj koza. Sva su proljećna jarad otišla nama za priplod. Dakle, narod hoće da radi, hoće da drži koze… I cijeni naš trud oko nubijske i burske rase koza – pojašnjava sagovornica.
Kako kaže, imali su ove godine i ozbiljne probleme za vukovima i medvjedima.
– Divlje životinje su zaštićene zakonom, a ljudi ne. Ove godine kod nas nisu rodili voćke, zbog kišnog proljeća, nije bilo ni divljih jabuka, ni krušaka. Medvedi, koji su navikli na voćke u ovo doba, krenuli su preko bašta u selo. Pošto nema voćki – jedu što stignu… Za jednu sedmicu nestala su nam dva psa, po noći, jedan, pa onda i drugi. Strah je za koze po noći. Šta da radimo kad nestanu kerovi, kako da branimo stado – pita Tatjana i ističe su vukovi navalili na krmad.
– Selo više nije kao prije. Manje je ljudi i naravno – manje stoke, malo kerova, a teško je opstati i nama u selu gdje je malo naroda. Pošto živimo u parku prirode imamo trajni zabran za lov, ali ne znam kako ćemo da se branimo. Seljak nema para da podigne visoke, jake ograde oko svog imanja, a ni osiguranje ne pomaže. Šteta se naplaćuje minimalna po nestaloj kozi, a u većini slučajeva nema ni dokaza, jer koza bude odvučena i nema traga od nje. Jednog našeg jarca je u proljeće zaklao medved. Jarac od 135 kg žive vage nestao. Nema traga, nije od njega ostao ni rog. Nestao po danu sa terena gdje ljudi ne mogu da priđu. Sigurno se nije zaljubio pa pobjegao za mladom – kaže ironično Tatjana.
Prema Rankovim riječima, imali su ljetos oko 100 grla, ali su za zimu ostavili oko 60.
– Nešto smo prodali za priplod, nešto ide na meso, koje je skoro već sve naručeno, a nešto će ostati za nas. Nikakvu prihranu kozama ne dajemo, jer je sve to preskupo danas. Samo prirodna ispaša svaki dan. Sijena imamo dovoljno, to smo nas dvoje pripremili kozama za zimu. Nemamo namjeru da povećamo stado za više od stotinu, jer je koze, za razliku od ovaca, teško čuvati i sačuvati u prirodi – kaže on.
Tatjana ističe da je ponosna na njihove nubijske jariće ove godine.
– Već se vidi rasa i sigurna sam da mi idemo u dobrom pravcu. Mnogo toga zavisi od uzrasta koze i ishrane. Inače, nubijske koze imaju vrlo ukusno, masno mljeko, do sedam odsto. Ne može se uporediti ukus mlijeka nubijske koze i alpine. Za kilogram svježeg sira od alpske koze potrebno je 8 do 10 litara mlijeka. Od nubijske koze upola manje, a duplo manje je i posla oko mužnje i prerade mlijeka. A sir bude masniji i ukusniji – kaže naša sagovornica.
Darija uživa u igri sa jarićima
Darija je desetogodišnja kćerka Tufegdžića. Obožava da se igra sa jarićima i kozama. Nakon što završi školske obaveze, često nađe vremena i da pomogne roditeljima oko svakodnevnih poslova. Inače, Darija je odličan đak, obožava da trči za jarićima po livadi, a uživa i da pije kozje mlijeko…
