Udruženje „Crmnički vranacˮ obavijestilo je relevantne institucije u opštini i državi o lošem stanju u vinogradima, nemaju ni zrno da uberu

Čini nam se da je opasna biljna bolest desetkovala rod grožđa u crmničkim vinogradima. U pojedinim, berači nemaju razloga ni da ulaze jer je bolest napravila velike štete, što je slučaj i kod malih i kod velikih vinogradara – kaže Ilija Klisić za Primorski portal.
Osamdeset odsto vinograda u Crmnici je desetkovano, požalili su se vinogradari tvrdeći da nemaju ni zrno da uberu, a u riječ je uglednim crmničkim vinarima. Tako recimo, Ilija Klisić kaže da od 11.000 čokota, od kojih je prošle godine imao 11 tona grožđa, ove godine bere ni pune tri tone.

– Vrlo mali broj ljudi na području Crmnice će imati nešto od roda. Katastrofa je što se ove godine dešava. Što se tiče vinogradarstva ovako loša godina na terenu Crmnice se ne pamti. Ne znamo koja je bolest u pitanju. U ime Udruženja vinara i vinogradara „Crmnički vranacˮ obavijestio sam sve relevantne institucije u opštini i državi. Čini nam se da je opasna biljna bolest desetkovala rod grožđa u crmničkim vinogradima. U pojedinim, berači nemaju razloga ni da ulaze jer je bolest napravila velike štete, što je slučaj i kod malih i kod velikih vinogradara – kaže Klisić.

On dodaje da su čak tri komisije izlazile na teren da bi se uvjerile u stanje u vinogradima.
– Istina, nisam lično bio prisutan u vrijeme uzimanja uzoraka, ali su mi ostavili papir sa njihovim zapažanjima, kao i obavještenjem da su uzeli uzorke bijelog grožđa, rozea i crnog. Šta su oni radili u vinogradu nisam upoznat, jer sam mislio ipak da ću biti obaviješten kad oni budu dolazili. Dobio sam obavještenje da su to poslali u Ministarstvo poljoprivrede – kaže Klisić, dodajući da je Komisija po pozivu Udruženja izašla na teren u selima Godinje, Limljane, Boljevići, Podgor, Gluhi Do i Sotonići.
Kako kaže, u ime Udruženja vinara i vinogradara „Crmnički vranacˮ, poslao je dopis predsjedniku Opštine Dušanu Raičeviću i upoznao ga sa teškom situacijom koja je zadesila vinare.

– Zatražili smo da sa svojom službom iz Sekretarijata za poljoprivredu izađe na teren i da dođe kod crmničkih vinara, da napravimo jedan sastanak u Virpazaru u MZ i vidimo ima li kakvih mogućnosti da se Opština opredijeli prema nama vinarima, odnosno prema firmama, jer ih ima četiri-pet registrovanih koje gravitiraju na području Crmnice. Nismo u međuvremenu dobili nikakav odgovor. Predsjednik Raičević je to proslijedio svojim saradnicima, i ja sam bio na razgovoru u Opštini. Međutim, nismo vidjeli da imamo prostora da riješimo ovaj problem na taj način, i pored sve ljubaznosti tih službenika. Na naše pitanje kako nam mogu pomoći, nismo mogli da dobijemo nikakav konkretan odgovor, jer se ipak sve zasniva na odluci predsjednika Raičevića, koji se od prvog dana distancirao i odluku prebacio na svoje saradnike. Vinari su pozvali Raičevića i imali puno pitanja za njega, a ono što posebno zabrinjava je njegov odnos prema crmničkim vinarima. Očekivali smo pomoć – kaže Klisić.

Klisić ukazuje na još jedan problem crmičkih vinara, kupovinu makedonskog grožđa.
– Tačno je da Crmničani kupuju makedonsko grožđe, i mi nemamo ništa protiv toga, ali smatramo da bi trebalo održati i sastanak na tu temu. Svako radi svoj posao, ali imamo problema jer oni nas ugrožavaju. Ne može neko da stavi etiketu „Crmničko vino“ i koristi ga i daje za degustaciju kao crmničko vino, a grožđe makedonsko. Naravno, po mnogo manjim cijenama, ali svi oni tu zarađuju dobro, a mi se mučimo i dajemo velika sredstva za zaštitu. Ipak, oni ga kupe za 1,20 eura, pa prodaju za osam. Jasna je računica i naša i njihova. Ja sam ove godine ulagao očekujući da će berba biti kao i svake godine. Ne samo ja, već svi vinari. I mi ćemo, istina, od opštine na ime tih ulaganja dobiti refundaciju 50 odsto od uloženih sredstava za održavanje vinograda. Naš predlog je da opština podrži te subvencije stopostotno, ne polovično. Komisija je trebalo da izađe na vrijeme, kad smo to tražili, i da se tada utvrdi kolika je kome šteta, jer će se sad pojaviti da su svi imali sto posto štete, što, naravno, nije realno – zaključuje on.