Uljanik Arsenija Plamenca u crmničkom selu Boljevići, vrcanje uz priganice sa svježim medom

Ova pčelarska godina na području Crmnice nije bila na zavidnom nivou. Nažalost, kako se klima mijenja iz godine u godinu, teško je predvidjeti kakva će biti paša i hoće li uopšte biti meda, kaže Arsenije Plamenac za Primorski portal, koji se pčelarstvom bavi od svoje 13 godine. Plamenac je, kako navodi, ovim poslom počeo da se bavi slučajno, a danas se u pčelinjaku osjeća sjajno.

– U pčelinjaku se osjećam nekako moćno, prija mi njihov zvuk. Pčelarim od aprila 1998. godine. I to sasvim slučajno, kada je moja majka u blizini naše kuće pronašla roj pčela. Od prvog momenta shvatio sam da je za ovo zanimanje potrebna velika ljubav prema prirodi, pčelama i velika radna navika i preciznost u radu – kaže Plamenac, ističući da se ne može unaprijed znati kakva godina dolazi, kakva će paša biti, koliko će se meda izvrcati…

– Nažalost, kako se klima mijenja iz godine u godinu, teško je predvidjeti kakva će biti paša i hoće li uopšte biti meda – dodaje on.

Plamenac ima oko 50 pčelinjih društava na dvije lokacije.

– Jedna je u Sotonićima, a druga je u Boljevićima pored porodične kuće. U mojim pčelinjacima ova godina je bila među najtežim od kada pčelarim, jer nema paše koju kiša nije oprala… Puno uticaja na to imale su vremenske prilike, kiša, vjetar i temperaturna kolebanja ovog proljeća.

Kako kaže, u odnosu na prošlu godinu nije zadovoljan ovogodišnjim prinosom meda.

– Prosjek je bio oko osam kila po košnici. Vrcanje je proteklo u lijepom druženju sa dvije buduće, nadam se pčelarke, mojom srednjom ćerkom Anom i sestričnom Itanom, koje su moji vjerni pomagači kada je u pitanju otklapanje saća sa medom. Što se tiče težeg dijela posla, nošenja nastavaka, tu je ove godine bio na visini zadataka moj tast Zoran Radović. Naravno, uz neizostavne crmničke priganice sa svježim medom.

On podsjeća da pamti godine kad su prinosi bili dobri.

– Zapamtio sam par godina nakon što sam počeo da se bavim pčelarstvom. Recimo, takva je bila 2002. godina, kada sam imao dva vrcanja u roku od 15 dana, ili 2017… – kaže naš sagovornik i nastavlja:

– Nemam ništa protiv uvoza meda, ali da je to makar pravi med a ne vještački. Mi pčelari sa područja Crmnice nemamo velikih poteškoća sa plasmanom meda. Cijena uglavnom garantuje i kvalitet meda. Ulaganja u pčelarstvo nisu mala, a najveća su prvih par godina dok se ne obezbijedi sva potrebna oprema, i dok pčelar početnik ne savlada pčelarski zanat, gdje je potrebno da ima dobrog mentora. I po meni nije dobro da pčelar početnik počne da pčelari sa više pčelinjih društava, po meni maksimalno pet. A kad nauči onda je lako dalje proširivati uljanik.

Pčelarstvo je puno zahtjevno, iziskuje puno vremena i veliku radnu naviku.

– Najbitnija stvar u pčelarstvu je da nema kašnjenja kada počne intenzivan razvoj pčelinjih zajednica od aprila.

Plamenac navodi da u avgustu počinje nova pčelarska godina i novi ciklus životnih aktivnosti u košnicama.

– Sad je vrijeme kada pčelari moraju intenzivno biti na pčelinjacima zbog prihrane pčelinjih društava u ovom vrelom bespašnom periodu, i vrijeme kada počinje tretiranje društava protiv Varoe, kada je pčelar u obavezi da primijeni adekvatan lijek kako bi pčele izašle iz zime bez većih poteškoća. Što se prihrane tiče, ona mora biti u što većoj količini i u što manjem vremenskom periodu, kako bi se iskoristile ljetnje pčele za preradu sećernog sirupa i da se pčele koje se izležu na jesen ne bi dodatno opteretile. Takođe, neophodno je ukloniti neispravno saće i odmah ga pretopiti. I voda na pčelinjaku uvijek mora biti puna- zaključuje Plamenac