Veselin Pešikan na Bijelim poljanama čuva tradiciju: Uzgaja koze, proizvodi sir i živi od svog rada

Na putu od Podgorice prema Petrovcu preko Paštrovačke gore, gdje su Bijele poljane, na prostoru poznatom po netaknutoj prirodi i izuzetnim pejzažima, živi Veselin Pešikan, čovjek koji je svoj život posvetio stočarstvu i proizvodnji domaćih mliječnih proizvoda.

Bijele poljane su decenijama privlačile pažnju svojom nesvakidašnjom ljepotom, a danas predstavljaju idealno područje za razvoj ovčarstva i kozarstva, ali i sve brojnije vikendaše koji traže mir daleko od gradske gužve.

Pešikan za sebe kaže da je prije svega sluga svom stadu, a ne njegov gospodar. Nekada je imao čak 300 koza, ali je s godinama smanjio broj grla. Danas na svom imanju uzgaja oko 70 koza, 50 ovaca, 30 goveda, 15 konja i manji broj živine.

Rođen je u Cucama, u Katunskoj nahiji, a na Bijele poljane doselio se prije 18 godina. Pristao je da za „Primorski portal” govori prvi put za neki medij tokom svojih 45 godina života.

Kaže da je na ovo područje došao prvenstveno zbog sječe i izvlačenja drva iz šume, za šta su mu služili konji koje i danas drži.

– I moji su bili stočari, a ja sam od pete godine sa kozama. Može da se živi, ali mora da se radi. Nema godišnjeg odmora, radi se svih 365 dana u godini. Meni ne treba nikakva teretana pored svega ovog, spreman sam psihofizički i sve mogu da uradim – kaže kroz osmijeh Veso, dok razgovaramo ispred kafane „Cucanka”.

Dodaje da život koji vodi nije lak, ali da ga ispunjava.

– Svaki cent koji zaradim znam da sam stekao pošteno, svojim rukama, trudom i odricanjem. Zato vrijedi više od bilo koje plate. Svako jutro koje dočekam na ovom prostoru za mene vrijedi više od luksuza u bilo kojem gradu. Ovdje nalazim slobodu i mir, a umor dolazi od rada – ističe Pešikan.

Njegov radni dan počinje veoma rano.

– Ustajem oko pet i po sati ujutro. Prvo pomuzem koze, krave i ovce, a zatim svo mlijeko prerađujem u sir. Kad završim jutarnje obaveze, slobodan sam do poslepodne – objašnjava.

Kvalitet proizvoda, smatra on, počinje od kvalitetnog stada i bogate ispaše.

– Najvažnije je da imam zdrava grla i dovoljno raznovrsne ispaše. Zbog toga nemam problema sa prodajom. Prodajem kozji i kravlji sir, kao i meso. Kupci dolaze ovdje na planinu, ali proizvode dostavljam i u Petrovac i Budvu. Imam mušterije iz cijele Crne Gore, Srbije i regiona, a bilo ih je čak i iz Londona. Dostavu obavljam motorom – kaže on.

Grudvu kozjeg ili kravljeg sira prodaje po 15 eura, dok je cijena mlijeka dva eura po litru.

– Surutku dijelim besplatno ljudima koji imaju zdravstvene probleme. Ako neko dođe po mlijeko i kaže da mu treba kao lijek, ni to ne naplatim – ističe Pešikan.

Osim proizvodnje mlijeka i sira, uspješno plasira i meso.

– Tokom ljeta otvorim kafanicu „Cucanka”, gdje nudim domaću hranu. Nemam radno vrijeme, sve je po dogovoru. Organizujem i večere za grupe. Na otvaranju je bilo oko 80 ljudi. Ko voli domaću hranu, taj i dođe – kaže Veso.

Na meniju su jagnjetina po cijeni od 10 eura, jaretina 12 eura, dok kilogram junetine košta između šest i sedam eura.

Ipak, život na planini nosi i brojne izazove. Jedan od najvećih predstavljaju vukovi koji se spuštaju u potrazi za hranom.

– Ima ih dosta i često mi prave štetu. Pokušavam da zaštitim stoku uz pomoć pasa, ali to nije trajno rješenje – zaključuje Veselin Pešikan, čovjek koji je na Bijelim poljanama pronašao svoj mir i način života kojem ostaje vjeran uprkos svim teškoćama.