Vinarija Klisić – porodični podrum sa tradicijom dužom od 300 godina
Kvalitet porodične tradicije Ilije Klisića iz Crmnice u proizvodnji vina i rakije potvrđen je na mnogim sajmovima u Crnoj Gori, ali i u regionu. Kvalitet vina i lozove rakije potvrđuju najveća priznanja, zlatne i srebrne medalje sa međunarodnih sajmova i festivala vina.
Ilija Klisić, vlasnik porodične vinarije iz Limljana, kaže da ovih dana ona nije posjećena kao prethodnih godina.
– Tako je bar kod mene. Nema gostiju sa istoka, koji su dobre platiše i zbog kojih su mnogi na ovom području i počeli i održavali ovaj posao. Gosti iz zapadnih zemalja su zainteresovani više za gledanje i tek ponekad kupe koji litar vina. Sezona nije dobro počela, manje je gostiju, kao i turista na noćenju. Imam dva apartmana koje izdajem, prazni su mi trenutno, dođe neko, ali to nije ono što smo očekivali. Nisam optimista za ovu sezonu, mada je možda na posjećenost uticalo i Evropsko prvenstvo u fudbalu – kaže on, naglašavajući da imaju salu za degustaciju vina, gdje može da stane 25 osoba, ako je loše vrijeme, a na terasi može i do 50.
– Imam pet vrsta mojih vina, dvije vrste bijelog, roze, vranac, vranac barik, kaberne i kaberne suvinjon. Imam i svoju lozovu rakiju, i jedini sam registrovani proizvođač lozove rakije. Imam i svoju šljivu, dunju… Sve je to moje, domaće, ali ponavljam, makar do sada, a već je blizu polovina jula, nema pravih gostiju koje smo očekivali i za koje smo se pripremali. Naša vina su prisutna na svim dobrim manifestacijama. No, nije dobro što nam ostaju velike zalihe.
Kako kaže, ima oko 10.000 čokota na četiri hektara vinograda.
– Nisam siguran ni kakav će rod biti u vinogradima. Ja sam ispoštovao sve kako je potrebno, prskao, uz sve druge agrotehničke mjere, i naravno da bi trebao da bude kvalitetan rod, za razliku od prošle godine kad je bio zaista neočekivano loš. Vinarija je zapravo porodični podrum sa tradicijom dužom od 300 godina – ističe Klisić, koji je stalno u vrhu crnogorskog vinarstva.
Klisić navodi da već godinama poseban problem predstavlja radna snaga.
– Prošla berba bila je loša, ali su troškovi bili povećani. Recimo, plaćao sam berače 40 eura, a ove godine povećao na rekordnih 50. Nije to mala dnevnica, ali ipak radnike ne možemo naći.
Ovo podneblje je izuzetno za uzgoj vinove loze, a mnogo toga se može valorizovati kroz vinski turizam. Međutim, veliki ugostiteljski lanci rađe kupuju strana vina, umjesto da su u tim prostorima naša ekstra vina. Moralo bi i da se nadležno Ministarstvo više angažuje i pomogne vinare – kaže on.
