Zašto je nedopustivo da se u samoj Luci Bar gradi LNG terminal?

LNG terminali su objekti koji su evropskim direktivama uvršteni u I kategoriju opasnosti od eksplozija.

Prema riječima predsjednika NVO klub Otvoreno društvo Bar, Zorana Vojvodića,  ne bi bilo prvi put da se političkim kampanjama i parolama – a ne ozbiljnim ekspertizama i stručnim  raspravama, govori o kontroverznim projektima.

– Dok je krajem prošle godine bivši premijer Abazović sa ushićenjem govorio o navodno velikom uspjehu njegove Vlade, u kojoj su sjedela čak dva ministra iz Bara, zbog potpisivanja sporazuma o izgradnji LNG terminala u Luci Bar, a u narednom koraku i izgradnji gasne termoelektrane, u Italiji su se odvijali masovni protesti protiv privremenog lociranja LNG terminala u gradiću Piombino, inače, jednom od najzagadjenijih mjesta u Italiji. Nije pomogla ni odluka Vlade Italije da gradjani tog  gradića budu posebno subvencionirani zbog postavljanja LNG terminala. Čak 15 kilometara dugačak lanac ljudi koji su se držali za ruke, protestvovali su protiv ovog projekta, koji je zamišljen da ostane u tom mjestu samo tri godine, a da se nakon toga premjesti na drugu lokaciju, na kojoj će se u cjelosti izbjeći negativan ambijentalni i ekološki uticaj – kaže i nastavlja.

Ono što je najskandaloznije u postupanju prethodne Vlade, sadržano je u izjavi ex premijera Abazovića, da će „investitor odabrati lokaciju na kojoj će graditi“ LNG terminal u Luci Bar. Po kojim to propisima je uopšte moguće da neko upre prstom u lokaciju koja mu se sviđa, te da na istoj postavi šta god hoće, uključivo i sadržaje koji su ekstremno opasni i koji ugrožavaju bezbjednost ljudi i svu ostalu postojeću ekonomsku djelatnost i nekretnine. Kako je moguće da se prvo donesu tako bitne investicione odluke, a da se tek naknadno to „pokriva“ planovima, javnim raspravama, studijama i svemu ostalom što bi u pravnoj državi trebalo da prethodi odlučivanju? U pravnoj državi to se zove podstrekivanjem na izvršenje ozbiljnih krivičnih djela.

Upravo, u svojim kasnijim javnim nastupima, bivši premijer je objasnio da će usvajanje Prostornog plana, omogućiti realizaciju tog „epohalnog“ strateškog projekta – jer, očigledno, postojeći planski dokumenti, apsolutno to ne dozvoljavaju.

Uz bivšeg premijera Abazaovića, potpisivanju je prisustvovala i bivša ministrka uredjenja prostora,  Ana Novaković Đurović, kojoj su u svim javnim nastupima bila puna usta pravne države i ekologije. Odluku su aminovala i dva ministra iz grada Bara, Vasko Lalošević i Goran Djurović.

Vojvodić ističe da za razliku od prirodnog gasa, tečni gas se prevozi i skladišti tako što se sabija i drži pod velikim pritiskom, da bi se postigla temperatura od minus 162 stepena, na kojoj gas postaje tečnost.

– Uprošćeno rečeno, slično kao gas u plinskoj boci, ali u gigantskim razmjerama. Takva skladišta, kao i sami terminali, po važećim evropskim propisima spadaju u postrojenja prve kategoriju opasnosti od eksplozija. Zato je izjava ex premijera Abazovića, da će se takav terminal graditi u samoj Luci, a ne kako je bilo zamišljeno nekim razvojnim idejama Luke – iza brda Volujice, dodato skandalozna i ozbiljno krivično pravno sporna.  Slična iskušenja u vezi opasnih sadržaja u Luci dešavala su se i u prošlosti, ali su bila uspješno prevazilažena.

– Od 60-tak LNG terminala koliko ih trenutno postoji u svijetu, veliki broj je pozicioniran u moru, nekoliko kilometara od obala, na platformama, upravo zbog opasnosti od eksplozija i zbog manjeg  negativnog ekološkog uticaja. Umjesto da se razvoj Luke kreira na način da se otklanjaju neke očigledne pogreške, bivša Vlada je zamislila da se ide ka daljim krajnje lošim i opasnim idejama. Postojeća skladišta za naftu, mazut i sirćetnu kiselinu, unutar Luke, osim što su suprotna rješenjima savremenih luka, zagadjuju more, predstavljaju opasnost od požara i eksplozija, rizična su u slučaju zemljotresa, a uz sve to sprečavaju dalji razvoj Luke i predstavljaju usko grlo za njeno normalno funkcionisanje- kaže Vojvodić i dodaje ostaje nam samo da se nadamo da nisu tačne glasine da će se terminal postaviti upravo u korjenu glavnog lukobrana u Luci.

Vojvodić podsjeća da trenutno neki LNG terminali rade dobro.

– Medjutim, u Italiji, koja je zavisna od uvoza gasa, od svega 3 postojećih LNG terminala, dva rade sa kapacitetom manjim od 50 %, a samo jedan blizu punog kapaciteta. Uz to, zvanične procjene Svjetske energetske agencije predvidjaju drastičan pad potrošnje  gasa u narednom periodu, a sama Evropska Komisije je predvidjela postepeni prelazak sa fosilnih na  obnovljive izvore energijeIma li smisla i u svijetlu navedenog, zbog trenutnog interesa bilo kog investitora, oglušiti se o životno važnim interesima ovog grada i njegovog stanovništva?

Prema njegovim riječima, Bar u svojoj istoriji pamti razorne eksplozije.

– Tako je uništen stari grad Bar, koji poslije eksplozije nikad više nije zaživio kao naselje. Nadajmo se da će prevagnuti zdrav razum, da će naša vlast odgovorno postupiti i zaštiti prije svega bezbjednosti sopstvenog stanovništva i njegove interese, a da naši američki prijatelji i Evropska komisija neće insistirati na ovako zamišljenom, za grad Bar opasnom i sa aspekta mnogih drugih ekonomskih interesa štetnom projektu, naročito što bi to bilo suprotno zvaničnim planovima koje je EU usvojila – kaže Vojvodić i ističe

– Neka nadležni znaju otpor će ovom projektu biti neviđen. Ovo je u Baru neizvodljivo.