Zijo Madžurić: U Krajini sve manje berača kestena iz ovog kraja

Mjesna zajednica Ostros okružena je bogatim šumama kestena. Prema ranije saopštenim zvaničnim podacima Ministarstva poljoprivrede, površina pod stablima kestena u Crnoj Gori iznosi oko 190 hektara.

Na području opštine Bar najljepše šume kestena nalaze se u Krajini, sa stablima starim nekoliko vijekova, prečnika oko dva metra i visine do 30. Ove šume osvajaju turiste svojim čarobnim bojama tokom ljetnjih mjeseci.

Profesionalni fotograf, Zijo Madžurić, jedan je od rijetkih koji je stalno u Ostrosu, u selu Boljevići. Iako mu je ranije izgorjela kuća, uspio je da izgradi novu i trudi se da tamo provede što više vremena sa svojom porodicom.

Nažalost, ističe on, Ostros je i dalje bez vode, i uslovi života su teški, a većina stanovnika se iselila, ili se i dalje iseljava. 

– Ja sam jedan od rijetkih entuzijasta. Želim da sačuvam od zaborava ono što su moji preci teškom mukom izgradili. Jedno vrijeme sam živio između Bara i Ostrosa, a danas sam gotovo uvijek u selu, sa ženom i dvoje djece od 14 i deset godina. Moramo riješiti pitanje vodosnabdijevanja, napraviti putnu infrastrukturu. Možda bi to zaustavilo odlazak mladih u druge zemlje.

Tri – četiri godine unazad, Zijo je ozbiljnije prešao u poljoprivrednike. Tvrdi da se od poljoprivrede može živjeti, ali i da treba mnogo truda i rada.

– Teško jeste, ali se može živjeti. Za onog ko prodaje proizvodi su jeftini, a za one što kupuju uvijek skupi. Za kestenje bi trebalo imati tržište. Seljanima ovog kraja ne isplati se ići ni na pijace, jer je Bar udaljen oko 40 km, Podgorica oko 60 km, a za takve troškove prodaja je mala – kaže on, naglašavajući da najveću pažnju posvećuje kestenju.

Zasadio je i voćnjak, orah, kruške, šljive, trešnje, masline, smokve, loze, breskve, pitomi nar, jabuke, lješnike… Nema čega nema na njegovom lijepo uređenom imanju.

– Održavam imovinu na imanju ujčevine. No, naš višegodišnji problem je voda. Meni treba mjesečno 300 do 400 eura samo za navodnjavanje. Jer mora se navodnjavati, inače od usjeva ništa neće ostati. Žena i ja imamo posla, mada više ona, jer ja radim i malo privatno. Pretprošle godine smo usadili, između ostalog, i 20 korijena turskog oraha.  Prelijepo se pokazao.

Kestenje kalemi, kaže, a sve se mora održavati i obnavljati.

Madžurić takođe ističe da je u Ostrosu sve manje mještana jer odlaze u Njemačku, Ameriku…

– Malo je danas mještana koji rade ove poslove. Svi su postali gospoda i niko neće ni jednu kokošku da drži, kravu… Nema berača kestenja iz mjesta. Ja nađem vremena da ponesem i da prodam u Bar ili u Podgoricu. Najviše prodam u vrijeme pravoslavnog Božića. Imam i nakupaca koji dolaze na kuću da kupuju.

Prošle godine je proizveo i nešto rakije.

– Grožđe je baš dobro rodilo i odlučio sam da napravim rakiju. Ponio sam kod jednog prijatelja u Crmnicu, bio sam tu dok je sve trajalo i ispekli smo dva kazana. Da imam u kući, za goste… Srećan sam kad čujem ženu i djecu da vole da žive na selu, koliko god je teško. Srećan sam kad, dok se drugi iseljavaju, čujem i vidim da moja žena i djeca vole selo. Žena posebno, iako nije iz Krajine već iz Bijelog Polja.