Filmska posveta Urošu Toškoviću, simbolu pobune protiv banalnosti, uštogljenosti i prosječnosti

Uroš Tošković bio je neponovljiva, autentična figura, ne samo kao umjetnik – slikar i crtač, već kao kompletna ličnost. Još tokom života postao je urbana legenda i simbol pobune protiv banalnosti, uštogljenosti i prosječnosti, u umjetnosti, u kulturi, u društvu uopšte, kaže u razgovoru za Primorski portal Mato Uljarević, reditelj animiranog ostvarenja „Uroš“, filmske posvete jednom od najznačajnijih likovnih stvaralaca sa prostora Crne Gore. Savremena umjetnička scena, smatra naš sagovornik, ima dug prema Urošu Toškoviću, „jurodivnom starcu, skandal majstoru“, kome nismo na adekvatan način odali počast.

„Uroš Tošković je ostavio jak pečat na čitavu moju generaciju. Osjećam da savremena umjetnička scena ima dug prema Urošu, i da mu nismo na adekvatan način odali počast. Ovaj film je moj način da to učinim“, kaže za Primorski portal Uljarević.

Na dan kada se obilježavaju četiri godine od smrti velikog umjetnika, sa rediteljem Matom Uljarevićem razgovarali smo o Urošu Toškoviću, autorskom animiranom projektu „Uroš“, savremenoj crnogorskoj umjetničkoj sceni, položaju mladih stvaralaca….

Primorski portal: Put od ideje do filmske premijere dug je, izazovan, usudiću se reći da je kod nas i neizvjestan. Kako je potekla ideja o stvaranju filma „Uroš“ i dokle se stiglo sa njegovom realizacijom?

Uljarević: Ideja da napravim film nastala je iz želje da proniknem u kompleksnu Toškovićevu ličnost. Kroz priču o Urošu bavim se arhetipom umjetnika, unutrašnjim procesima koji tjeraju čovjeka da stvara. Crtež je primarni stvaralački čin, najsažetiji. Snaga pećinskih crteža i danas potvrđuje koliki ekspresivni naboj može da nosi samo nekoliko linija. Uroš je bio idealan da se kroz njega ispriča univerzalna priča o stvaralačkom nagonu čovjeka. Nekoliko godina eksperimentisao sam sa specifičnom vrstom animacije koja podrazumjeva crtanje ugljenom na papiru i brisanje. Imao sam potrebu da napravim film koji će biti zahtjevniji, kako u tehničkom smislu, tako i u smislu priče, detalja, i vremena koje je potrebno uložiti. Već dvije godine se bavim ovom pričom. Dobili smo podršku od Filmskog centra Crne Gore prije više od godinu dana, što je izuzetno značajno za ovu vrstu posla. Naš projekat bio je jedan od dva animirana projekta koji su podržani na prvom konkursu ove vrste u Crnoj Gori. Tokom prethodnih godinu dana uobličavao sam detaljnije vizuelne i narativne elemente filma, u saradnji sa značajnim imenima svjetske animacije kao što su Pedro Rivero, Joana Kvin i Les Mils, kroz međunarodni RISE AND SHINE program za razvoj animiranih projekata novih evropskih talenata. U oblikovanju priče naročito je pomogao Pedro Rivero.

Primorski portal: U fokusu filma je život Uroša Toškovića. Da li ste u tom segmentu imali neke saradnike ili razgovarali sa ljudima koji su za života bili bliski sa Urošem Toškovićem?

Uljarević: Istraživao sam o Toškoviću, bavio se njegovim djelom, ali i razgovarao sa ljudima koji su poznavali Uroša, družili se sa njim u različitim periodima njegovog života. Ipak, radi se o umjetničkom filmu kome nije cilj da bude prepričana biografija, niti autentična rekonstrukcija pojedinačnih događaja iz njegovog života, već jedno autorsko ostvarenje u kojem je Uroš motiv, u kojem se zapravo artikuliše moj umjetnički razgovor sa njim kroz vizuelne citate, istu atmosferu, i crtačku interpretaciju njegovih poetičnih izjava. Film će biti mozaik različitih događaja, istinitih i izmišljenih, koji se uvezuju kroz poetičnu naraciju.

Primorski portal: Da li ste imali priliku da Uroša lično upoznate?

Uljarević: Nažalost, ne. Uroš je za mene ostao mitska ličnost sa kojom sam se stalno mimoilazio. Upravo je taj osjećaj bliskosti sa osobom koju nikad nisam upoznao nešto što možda može dati specifičnu perspektivu u čitavoj priči.

Primorski portal: Posebno je interesantna slikarska tehnika kojom se stvaraju kadrovi. Zbog čega ste se opredijelili da između raznih načina filmskog pripovijedanja o nekom autoru, odaberete upravo crtež i animaciju?

Uljarević: Tehnika podrazumjeva kontinuirano fotografisanje crteža koji su crtani ugljenom, na kojima se interveniše gumicom i novim potezima ugljena nakon svake fotografije. Spajanjem niza kadrova na ovaj način se dobija pokretni crtež. Ova vrsta animatorske tehnike dosta je rijetka i u savremenoj animaciji skoro da nema potrebe da se upotrebljava. Ista animacija može se mnogo lakše uraditi kroz jednostavnije digitalne tehnike. Međutim, ovo je tehnika u kojoj istražujem godinama i koja daje jednu specifičnu težinu filmu, budući da se svaki kadar crta ugljenom, tj. da je za jedan sekund filma potrebno dvanaest intervencija na crtežu. Film je u tom smislu rađen potpuno „ručno“. Svaki crtač uživa u procesu stvaranja koji je na kraju nevidljiv posmatraču – na ovaj način taj proces ostaje zabilježen, posmatrač/gledalac vidi kako se crtež rađa i transformiše do kraja scene. Stalno mora biti svjestan dvostrukosti slike koju posmatra – on prvenstveno vidi crtež, a tek onda ulazi u svijet toga crteža i počinje da prati radnju. Budući da će film pratiti naracija u prvom licu, biće to kao da Uroš na neki način govori o svom životu dok ga crta. Uroš Tošković proizveo je ogroman broj crteža u tehnici ugljena, tako da se na kraju krajeva tehnika sama nameće. Animacija je zahvalna za brze, nadrealne i fantastične smjene i transformacije slika, scena i likova, a to je upravo ono što će biti najznačajniji element filma.

Primorski portal: Projekat ste predstavili publici, producentima i distributerima u Francuskoj, na jednoj od najznačajnijih revija kratkog filma. Kako su protekli Vaš boravak i prezentacija u Klermont Feranu?

Uljarević: Projekat sam predstavio zajedno sa producentom Miljanom Vučelićem, pred produkcijama i distributerima iz raznih krajeva svijeta. Boravak je protekao uspješno, budući da smo uspjeli da zainteresujemo za ovu priču potencijalne saradnike i koproducente iz inostranstva. Naročito smo ohrabreni interesovanjem francuskih produkcija za saradnju, budući da su za sve filmske projekte iz našeg regiona uvijek teško ostvarive koprodukcije sa razvijenijim zemljama. Zainteresovala ih je činjenica da je Uroš proveo toliki dio života u Francuskoj, kao i specifična tehnika animacije koju smo promovisali. U svakom slučaju, drago mi je da je film već ostvario neku vrstu prepoznatljivosti među internacionalnom publikom koja ozbiljnije prati nove projekte i projekte u razvoju, što znači da se neki ljubitelji animacije već raduju festivalskoj premijeri koja će ako Bog da biti sledeće godine.

Primorski portal: Da li će film biti da se tako izrazim nadograđivan kroz još neke filmske radionice?

Uljarević: Ne planiramo dodatni razvoj projekta, budući da smo već spremni za produkciju. Ono što je moguće je da ćemo ući u saradnju sa stranim producentskim kućama koji nude rezidencijalne boravke u njihovim prostorima tokom perioda rada na filmu uz tehničku podršku, što bi bio idealan scenario.

Primorski portal: Osim Vas, ko još čini ekipu koja je okupljena oko „Uroša“?

Uljarević: Osim mene, u projekat su uključeni producenti na filmu Danilo Vujačić (Dok Produkcija) i Miljan Vučelić (Protos Film). Oni su uključeni u niz značajnih aktivnosti koje su vezane za komunikaciju sa festivalima i drugim produkcijama, organizaciju snimanja, obezbjeđivanje tehničkih uslova i opreme, promociju i vidljivost. Njihove producentske kuće već postaju prepoznatljive u svijetu filma u Crnoj Gori. Nadam se da ćemo vremenom kroz ovaj film i druge aktivnosti doprinijeti stvaranju animatorske scene u Crnoj Gori. U samom procesu animacije pomaže mi likovna umjetnica Iva Uljarević.

Primorski portal: Diplomirali ste vajarastvo, trenutno ste na master studijama. Umjetnički se izražavate i kroz oblast filma, ali i književnosti. Često se kaže da su umjetnici u zapećku, da im se ne pridaje dovoljno značaja… Da li smatrate da li je to zaista tako ili je možda na umjetnicima da uz više snage i volje osvajaju prostor i novu publiku?

Uljarević: Moguće je uz trud osvajati prostor galerija, medijski prostor i novu publiku, ali činjenica je da se od umjetnosti vrlo teško može živjeti. Vidljivost umjetniku sama po sebi ne znači mnogo, ako ne postoji društveni kontekst koji mu pruža egzistencijalnu sigurnost da bi mogao da stvara. Tu je i problem vrednovanja umjetnosti. Umjetničke kritike nema, nema organizovane nezavisne umjetničke scene. To što neko prodaje dobro ili loše svoja djela, ne govori danas mnogo o njemu kao stvaraocu. Kod nas se likovni umjetnik posmatra isključivo kao zanatlija – djela se kupuju zbog njihove dekorativne vrijednosti, jer su lijep „ukras“ na zidu ili u bašti. Mnogi umjetnici ne doživljavaju na taj način svoj rad. Svakako je potrebno da se pronađe sistemsko rješenje koje bi omogućilo da imamo ozbiljniju produkciju. Često likovni umjetnici širom regiona navode jedan ilustrativan primjer svog položaja – jedino se od likovnog umjetnika očekuje da će proizvesti radove, transportovati ih, ustupiti galeriji za izlaganje – besplatno. Nije baš jednostavno raditi tako na svojoj vidljivosti.

Primorski portal: I na kraju – kakav je položaj mladih umjetnika u Crnoj Gori i gdje vidite najviše prostora za unaprijeđenje njihovog položaja?

Uljarević: Mladi umjetnici u Crnoj Gori su nevidljivi. Većina ljudi koji završe umjetničke fakultete nikada ne dobije priliku da napravi izložbu, predstavu, film. Tragično je koliko diplomiranih umjetnika odmah nestane sa scene – a da se nisu ni pojavili. Omladinska umjetnička scena praktično i ne postoji. Dosta je to krivica mladih koji zaista ne pokazuju dovoljno interesovanja za uvezivanje. Međutim, ponovo ću napomenuti ako nema konkretnog plana za razvoj novih glasova u kulturi pitanje je gdje ta kultura može biti za dvadeset godina. Stara generacija umjetnika koji su funkcionisali u drugim sistemu polako odlazi, a nova nikako da se snađe u današnjem kontekstu. Prostori za rad, usmjerena podrška mladim umjetnicima, podrška omladinskim manifestacijama, sve su to mogućnosti za unapređenje njihovog položaja.

Mato Uljarević je rođen u Podgorici 1997. godine. Diplomirao je na specijalističkim studijama vajarstva, na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju, u klasi profesora Predraga Milačića. Studijski je boravio na programu Skulptura, objekat, instalacija na Fakultetu lijepih umjetnisti i dizajna u Bratislavi (2018. ERASMUS+). Učestvovao je na više domaćih i međunarodnih umjetničkih projekata, grupnih i samostalnih izložbi. Dobitnik je više nagrada u oblasti umjetnosti. Izražava se kroz crtež, skulpturu, film i animaciju.

Član je ULUCG. Osnivač je NVO Reanimacija, kao i Festivala omladinske kulture u Podgorici i Umjetničke inicijative u izdavaštvu – TVRD ORAH. Pokretač je EARTHWORK SCULPTURE STUDIO ateljea. Reditelj je dva animirana filma (“Klik”, “Samoća”), kao i dva filma u proizvodnji (“Uroš”, “Burna brežina”). Autor je knjige poezije „Suteren“ za koju je dobio nagradu “Novica Tadić” za 2022. godinu (Zavod za proučavanje kulturnog razvitka i Minstarstvo kulture i informisanja Republike Srbije). Završava Master studije na FLU na Cetinju. Živi u Podgorici.