Iz štampe izašla debitantska zbirka poezije Milana Stanišića „o trenutku. u trenucima“
U izdanju Narodne biblioteke Budve, nedavno je iz štampe izašla debitantska zbirka poezije „o trenutku. u trenucima.“, autora Milana Stanišića. Knjiga je premijerno promovisana u sklopu 17. Međunarodnom podgoričkom sajmu knjiga i obrazovanja. Na promociji su govorili mr Natalija Đaletić, Stanka Stanojević i autor.
Urednica izdanja je mr Natalija Đaletić, koja je napisala i predgovor, dok je za lekturu bila zadužena Stanka Stanojević. Rješenje korica autorsko su djelo fotografa i dizajnera Igora Benića.
„Riječ je o pjesmama koje sam pisao u periodu od 2013. do 2023. godine, najviše u vremenu do pojave pandemije koronavirusa (mart 2020), a posljednja pjesma napisana je početkom ove godine. Knjigom sam težio da formulišem svoj dugi period naslonjenosti na alternativni izraz i alternativnu kulturu, ponajviše na rokenrol. Pjesme koje uvode čitaoca u knjigu, a nalaze se u prvim poglavljima, su malo zatvorenije, hermetične i taj naboj opada kako knjiga odmiče. „o trenutku. u trenucima.“ zapravo je put od osluškivanja do vedrina, odnosno od životarenja do zajednice, i zapravo je pokušaj hronologije subjektivnog otuđenja, neizostavno uz namjeru da se dotaknu univerzalne perspektive, vrijednosti, teme…“, naveo je autor.
Kao autor zahvalan je neizmjerno uzorima u stvaranju.
„Sa jedne strane, to su rokenrol autori Milan Mladenović, Džejson Molina, Džeri Kantrel, Robert Smit i grupa „The Cure“. Tu su, naravno, i stvaraoci: Huan Ramon Himenez, Ernesto Sabato, Ernesto Kardenal, Nikola Stanišić, Braco Subotić, Ognjenka Lakićević… svi ljudi čije je stvaralaštvo za mene bila velika inspiracija. Knjiga je i ostvarenje amaneta mog pokojnog djeda Nikole Stanišića (1940 – 2013), koji mi je još davno, dok sam bio dječak, kazao da očekuje od mene da se oglasim u poeziji“, dodao je autor.
„Poezija Milana Stanišića je poezija nesigurnosti i konfuzije u pogledu pozicije pjesničkog Ja u ovom i ovakvom svijetu. Pjesničko Ja se osjeća izgubljeno i nesposobno da razumije dešavanja oko sebe a sudbina mu se čini nepostojećom. Ipak, pjesničko Ja duboko razumije svoju poziciju i svoje postojanje izvan sujeverja, vjerovanja, ograničenja koja ljudi postavljaju sami sebi. Koncept dualnosti i nesigurnosti, iskazi da postojimo i ne postojimo, jesmo i nismo, živi smo i mrtvi smo istovremeno, svjedoče o nemogućstvu utemeljenja ljudskog bića na ovom tlu. Snažna metafora koju pjesnik donosi ovom zbirkom je trula jabuka koja dolazi iz zaborava. Ta jabuka bi mogla značiti nešto što je izgubljeno i zaboravljeno, i pjesnik se pita ko ili šta uzrokuje truljenje te jabuke. Slično se pita i o sebi – ko ili šta ga izhjeda i uzrokuje njegovu nesigurnost“, napisala je, između ostalog, recenzentkinja.
Milan Stanišić rođen je u Beogradu 1994, godine, a pjesme piše od 2013. Literarne zapise objavljuje na blogu “O trenutku. u trenucima“ gdje su kroz prozne i poetske tekstove zastupljeni i drugi, mahom neafirmisani, autori mlađe generacije. Voli rokenrol, i u poeziji i u životu. Vjeruje da čitav kosmos može stati u nekoliko riječi. Ali pravih… Brz način života kojem smo se danas masovno upodobili smatra opterećujućim i suvišnim. Iskreni je optimista, iako ne voli previše da prodaje vedrinu. Sluša Morisija nakon ponoći i muzika ga inspiriše da uzme olovku i papir.
Web adresa „O trenutku. u trenucima.“ : http://otrenutkuutrenucima.blogspot.com/
