Krajputaši – dio memorijalne kulturne baštine Crne Gore
Naučna monografska studija “Obilježja smrti na crnogorskim drumovima: sjećanje i upozorenje” autora mr Dušana Medina, arheologa i menadžera u kulturi, dr Ljiljane Gavrilović etnološkinje, antropološkinje i dr Biljane Sikimić lingvistkinje i folkloristkinje, u izdanju Društva za kulturni razvoj “Bauo” kao jedan od ciljeva ima nastojanje da se obilježja na mjestima nesreća u drumskom saobraćaju u javnosti percipiraju kao dio memorijalne prakse i memorijalne kulturne baštine Crne Gore, te da budu društveno vidljiva i, koliko je moguće više, valorizovana, kako bi kao takva dodatno doprinijela skretanju pažnje na opsasnosti koje vrebaju u drumskom saobraćaju, nekada pogubne i po ljudski život. Publikacija je predstavljena i danas u Baru, u Domu učenika „Dušan Marović“.
Jednogodišnji projekat, koji je podržan i od Ministarstva kapitalnih investicija u okviru kampanje za bezbjednost u saobraćaju, podrazumijevao je obilazak glavnih (magistralnih) saobraćajnica u Crnoj Gori, te mapiranje i dokumentovanje obilježja pored puta (krajputaša) podignutih stradalima u nesrećama u drumskom saobraćaju.
Za Primorski portal Milica Stanić Radonjić, ispred NVU Društvo za kulturni razvoj Bauo ističe da su vijesti o saobraćajnim nezgodama postale, nažalost, svakodnevica, te da i država, sudeći po podršci Ministarstva kapitalnih investicija, prepoznaje da ovom problemu treba prići sa više aspekata.
„Ne samo strogo policijskim kampanjama i reklamama, nego sa što više aspekata, sa što više društvenih struktura i starosnih grupa. Mi smo radili promocije i sa djecom i sa mladima u sklopu ljetnjih škola, a sad, kako počinje školska godina, planiramo da i te kako uđemo i u učionice i u amfiteatre i da se proba pričati„, kazala je Stanić Radonjić.
Tema je, kako ističe, delikatna i nije lako ljudima koji postavljaju ovu vrstu spomenika da se o ovome govori.
„Autori djela uradili su selekciju fotografija tzv. krajputaša, izdvojeni su reprezentativni primjerci. Postoje objavljene pjesme, veoma dirljive rečenice i jako je teško ostati ravnodušan dok se čita ova knjiga, iako je u pitanju naučna publikacija, pri čijoj izradi je bio neophodan jedan vrlo detaljan terenski rad. Dušan Medin je obilazio puteve po sjeveru, primorju, raspitivao se, razgovarao, saznavao…„, priča Stanić Radonjić.
Ova studija otvorila je brojne teme, a Stanić Radonjić iskazala je uvjerenje da će ista imati i nastavak.
„Vidjećemo u kom smjeru će sve teći. Nismo se toliko bavili uzrokom samih nesreća, više smo se bavili trenutkom potrebe našeg naroda da pored grobnog mjesta postoji još jedno obilježje i još jedan spomenik. Bavili smo se i pitanjem zakonitosti postavljanja tih spomenika. Nije dozvoljeno njihovo postavljanje bliže od 10 metara od glavnog puta, a to se pravilo ne poštuje. Na naša pitanja nadležnim ministarstvima i agencijama dobili smo odgovor da to nije u njihovoj nadležnosti. Nemamo regulativno tijelo koje se bavi krajputašima, a oni nisu samo naše, već i nasljeđe regiona i svijeta„, kazala je Stanić Radonjić.
