Kreativna pisaonica – prostor u kom su talentovani školarci viđeni i podržani

Besplatne radionice šaha, stripa i kreativnog pisanja za djecu školskog uzrasta biće organizovane ove školske godine u Narodnoj biblioteci i čitaonici „Ivo Vučković“, uz podršku JU Kulturni centar Bar. Pod mentorstvom profesorice književnosti Maje Simović školarci će u sklopu Kreativne pisaonice biti u prilici da usavršavaju svoje pisanje i stiču dodatna znanja iz književnosti. Za Primorski portal Simović ističe da su radionice namijenjene osnovnoškolskom uzrastu, a interesovanje je takvo da već razmišlja o formiranju više grupa polaznika.

Primorski portal: Besplatne radionice kreativnog pisanja biće organizovane ove školske godine pod Vašim mentorstvom. Odakle ideja o ovakvoj saradnji sa JU Kulturni centar Bar i Bibliotekom „Ivo Vučković“?

Simović: Kolega Goran Jovanović i ja smo 2019. godine pokrenuli jedan zanimljiv projekat, “Košnica”, koja je imala u planu okupljanje mladih pisaca i čitalaca. Saradnja je, zbog svih uslova koje je nametnula pandemija, trajala pola godine, ali, ispostavilo se, sasvim dovoljno da još jednom utvrdimo koliko imamo talentovane djece kojima je samo potreban prostor da budu viđeni i podržani, možda na najdublji i najljepši mogući način upravo – kroz pisanje. Direktorica Kulturnog centra i upravnica Gradske biblioteke, Aleksandra Grabež i Sonja Lalević, pažljivo osluškuju potrebe grada, i u kulturnom i obrazovnom segmentu, pa ove godine su pokrenute tri školice za mlađi uzrast: kreativnog pisanja, šaha i stripa.

Primorski portal: Kome je radionica namijenjena i kakav je do sada odziv učenika?

Simović: Radionice su namijenjene osnovnoškolskom uzrastu, a interesovanje je takvo da već razmišljamo o formiranju više grupa polaznika. Zasad, tu imamo polaznike iz V, VI, VII razreda barskih škola. Moram da pomenem Čitalački klub O. Š. “Blažo Jokov Orlandić”, izuzetne djevojčice koje vodim već četiri godine, i koje mi povremeno pomažu u koordinisanju ove raznolike grupe. One su, na neki način, ovaj dio programa već prošle, tako da je prilično dobar osjećaj kad na djelu vidite kako je stasavao njihov kreativni zamah, ali i samostalnost i ozbiljnost sa kojima prilaze raznim projektima.

Primorski portal: Na koji način su časovi zamišljeni?

Simović: Iako je naziv Kreativna pisaonica, moram da istaknem da je u okviru ovih radionica važan dio – čitanje, jer je to preduslov nad preduslovima za kvalitetno pisanje. Na svakoj radionici su uključena oba segmenta, kao i dodatni, istraživački rad, tako da, iako radionice traju sat i po vremena, to je, zapravo, cjelonedjeljni rad. Obrađuju se razna književna djela koja nisu po školskom programu, baš na prošloj radionici smo uspjeli i da prevedemo sa engleskog jednu ilustrovanu, modernu bajku. Nakon toga uvijek slijedi set kreativnih pismenih vježbi. Zasad pokušavam da ih oslobodim od tipične forme školskih sastava koji se svedu na opterećenje uvodom, razradom i zaključkom, jer mi je važnija sloboda sadržaja, i u tome, svi njihovi, za pisanje tako važni, pogledi iskosa. Na radionicama su planirana različita gostovanja, ali i učešće polaznika u kulturnoj i javnoj sferi grada, tako da je plan Kreativne pisaonice otvoren za saradnju sa lokalnom zajednicom. Upravo ove nedjelje, Kreativna pisaonica će učestvovati u predstavljanju Politikinog Malog Zabavnika koje će se održati 3. oktobra u čitaonici Gradske biblioteke, u 14h.

Primorski portal: Da li je učenicima potrebno određeno predznanje ili je poziv otvoren za sve?

Simović: Što bi jedan moj nekadašnji profesor rekao – samo da znate slova. Dovoljno je, za početak, da neko poželi da dođe, a iskustvo mi kaže da su nekad najljepši pomaci baš kod onih koji prestravljeno na prvom času kažu – “Ja ne znam da pišem”. Niko ne garantuje, naravno, talenat, ali oslobađanje od straha je uvijek važno i oblikujuće iskustvo za njih, bavili se nadalje pisanjem ili ne.

Primorski portal: U neposrednom ste i svakodnevnom kontaktu sa učenicima. Nerijetko, generalizujući stvari, kažemo da djeca danas mnogo manje čitaju. Da li je to zaista tako?

Simović: To jesu najučestaliji komentari sa kojima se u društvu susrećemo. Ali nisam sigurna da bi nam taj odgovor nešto razriješio, pa mi se čini važnijim pitanje, ne da li manje ili više čitaju, već – kako čitaju. To su generacije koje odrastaju uz drugačiju vrstu nekadašnjeg listanja – skrolovanje, i to uglavnom slika i kraćih formi video zapisa. Sa druge strane, i slika i video zapis mogu biti neka vrsta narativa i priče, ali to su sadržaji nekad od samo nekoliko sekundi. Biti tome izložen svakodnevno je nešto što presijeca puninu njihove pažnje i unutrašnjeg doživljaja. Onda je jako teško čitati i 5 strana, a kamoli neku ozbiljniju knjigu. Moramo ih za početak razumjeti, jer mi se čini da im je takvo stanje više dopušteno, nego što su svjesno sami birali, a odmah potom naći novi način za ono “kako” čitati. Neka to bude i tih pet strana za početak, ali pročitati ih pažljivo, razgovarati sa njima, postavljati pitanja, pokazati im da smo, prije svega, prisutni. Lagala bih kad bih rekla da, na primjer, svaka nova lektira nije nova vrsta borbe, ali svaka borba sa knjigom je, duboko vjerujem, borba za najtrajnije ljudske vrijednosti – to je izazov smisla, a ne samo jedan minus ili jedinica u dnevniku. To borbu čini ujedno znatno lakšom, ali i znatno težom.

Primorski portal: Često smo skloni da se kritički odnosimo prema novim generacijama… Da li možeš da ocijeniš po čemu se današnje generacije u odnosu na onu koju pripadate, razlikuju, ako se razlikuju uopšte?

Simović: Pitaju se starješine u Platonovoj “Državi” šta to nije u redu sa današnjom omladinom. Imamo i znatno ranije primjere takve upitanosti, pa se čini da je ta jeremijada nekako oduvijek bila prisutna. Mogla bih da se nadovežem primjerom iz prethodnom pitanja, na primjer: kritika kako njihova generacija ništa ne čita djeluje samo kao lako i površno odustajanje, odmah potom i odbacivanje. Sigurna sam da kao društvo ne želimo da mlade generacije odrastaju u atmosferi besplodnog kritizerstva, odmah potom i odbacivanja. Možda bi nam takav stav, za početak, donio makar neki preokret u, suštinski, svim ovim posljedicama jednog ozbiljnog urušavnja prioriteta.

Primorski portal: Na koji način možemo dodatno popularizovati književnost kod mladih – i u smislu čitanja, i u smislu pisanja?

Simović: Popularizacija uvijek kreće, primarno, iz roditeljskog doma. Nadalje možemo govoriti o stvaranju neke vrste kružoka najmlađih pisaca, a štampanje i promovisanje zbornika njihovih radova bi trebalo da bude sljedeći korak. Oni uvijek sa najvećim interesovanjem slušaju to što njihovi vršnjaci pišu, na prvom mjestu zbog toga što, stekla sam utisak, imaju osjećaj da je još nekome to važno i da još neko ospoljava sebe upravo na taj način. To im pruža neku vrstu osjećaja da nisu u tome usamljeni, a samim tim, i sigurnosti. Naravno, malo šta bi imalo smisla ukoliko sve ovo ne bi bio jedan kontinuiran rad.

Primorski portal: Da li ste razmišljali na koji način bi ova radionica mogla da se nadgradi u vremenu pred nama? Možda osnivanje nekog Kluba čitalaca i mladih pisaca, koji bi okupljao učenice sa cijele barske opštine?

Simović: Naravno, to je već duže vremena i moja, ali i želja mojih kolega. Nisam sigurna da u Baru imamo radionice ovog tipa koje bi bile na cikličnom nivou, a da ne govorim koliku važnost bi imalo umrežavanje i sa ostalim gradovima. Izuzetno talentovanu djecu imamo, sve ostalo je, čini mi se, stvar naše ljubavi i odgovornosti.