bARS segment otpočeo izložbom djela Mikija Hota: „Čovjek koji je sam kreirao sopstvena pravila života“

Na sinoćnoj, premijernoj večeri segmenta bARS festivala „Barski ljetopis“, posvećenog djelima autora iz Bara i djelima o Baru, otvorena je izložba radova Mikija Hota iz privatnih kolekcija – „Miki – Traganje i nestajanje“.

Ispred Umjetničke galerije„Velimir A. Leković“, umjesto klasične priče o stvaralaštvu ovog, po mnogo čemu, jedinstvenog Baranina, selektor bARS-a Željko Milović i rukovodilac Galerije dr Milun Lutovac su evocirali uspomene na Mikija.

„Njegovanje kulture sjećanja je najznačajnija stvar bARS-a“, kazao je Milović dodajući da se to ogleda kroz organizovanje likovnih izložbi gotovo zaboravljenih umjetnika, kroz prezentovanje starih fotografija, kroz knjige koje govore o prošlosti Bara… Hot je, po Milovićevim riječima, „bio čovjek koji je sam birao pravila življenja. Živio je kako je htio i umio, tragajući i nestajući. I opet tragajući i opet nestajući. Tako se izložba i zove“, kazao je Milović.

Posebno emotivno je bilo njegovo sjećanje na trenutak kada je 1990. godine u magacinu hotela „Inex“ naišao na ulja na platnu za koje je saznao da su Hotu zaplijenjena zbog neizmirene mjesečne kirije. Među njima je bila i slika preminule sestre, a zbog koje je Hot, čim ju je vidio, zaplakao. Upravo ta slika, rađena na okrugloj iverici od Jupola, izložena je na samom ulazu u Galeriju.

Dr Lutovac i njegova generacija Mikija Hota pamte kao dobrog duha grada koji se pojavljivao i nestajao. Upoznao ga je tokom srednjoškolskih dana, a pamti ga po blagoj riječi i naravi, koje su mladima davale podsticaj da bolje rade i stvaraju.

„Mikijev atelje je bio u zgradi preko puta ’Varadera’, a s obzirom na to da je sa nama razgovarao kroz otvoreno okno prozora, taj prostor smo doživljavali kao njegovu tajnu odaju, kao nešto što zrači i što u sebi ima neku nevjerovatnu dimenziju, stvaralački naboj. U desnom uglu bio je pejzaž barskog zaliva, pred buru. Kasnije sam, slikajući svoja djela, uvijek želio da postignem tu atmosferu koju sam vidio na platnu Mikija Hota. Miki je imao dar da prenese svoje znanje i da bude dobronamjeran – Miki slikar, Miki čovjek“, zaključio je dr Lutovac.

Na sinoćnjoj veoma emotivnoj večeri, pred pedesetak poklonika likovne umjetnosti, prijatelja i onih koji su poznavali Mikija Hota, izašao je i njegov sin Goran koji se zahvalio organizatorima izložbe, naglašavajući da se unutrašnja, psihološka cjeloživotna borba njegovog oca prenosila i na platna koja podsjećaju na onaj’Bar pred buru’ koji je pomenuo dr Lutovac, a koja se posebno ogleda u autorovom autoportretu iz mlađih dana.

„Ibro Miki Hot za mnoge od nas starije od 50 bio je kultna ličnost. Čovjek koji je šetao gradom sa štapom na čijem je vrhu bila kugla, čovjek koji je govorio za kafanskim stolom o univerzumu i kreaciji kao porađanju, čovjek koji je sam kreirao sopstvena pravila života. Miki je radove poklanjao, prodavao po mnogostruko nižim cijenama, svojim je slikama plaćao hotelske sobe, hranu i piće sebi i prijateljima, a mali broj radova je sačuvao za porodicu jer su imali lično značenje. Pronaći dovoljan broj slika za respektabilnu postavku bio je izuzetno težak posao i nabavka svakog od kamenčića u ovom mozaiku nosila je priču za sebe. U pomoć su priskočili prijatelji, ljudi s kojima se družio, znanci i neznanci koji su platna donosili skidajući ih sa zidova za ovu priliku. Ova izložba stoga nema veliki broj slika, ali ima dobre slike. Čudne dobre slike“, zapisao je u katalogu izložbe Željko Milović.

„Traganje i nestajanje“ Mikija Hota projekat je koji narušava ustajalu hronološku predstavu sličnih postupaka i ’reda vožnje’ kada je u pitanju otkrivanje stvaralačkih radionica i njihovih tajni. Hot se igra, prvo sa samim sobom, a onda i sa svim ostalim. On povezuje, ljude, bez razlika ’ko su i što su’ i prirodne fenomene našeg, rođenjem iznuđenog, zagonetnog prostora. Njegov kratak život i rasuto djelo u službi su izmicanja, bjekstva od uobičajene ’linearne’ komunikacije. On i danas, nesređen i ’nepospremljen’, kakav je bio do kraja, iritira prostor uspomene u nestajanju koja konačno, ovom postavkom, dobija svoj zasluženi, smisleni oblik. Krug se zatvara. Miki je pred nama. On sam sobom čini umjetničko djelo i postavku“, piše za katalog izložbe dr Milun Lutovac.