Emanuel Ruben u Budvi: Žene Mediterana u središtu porodične i istorijske priče

Gostovanjem francuskog pisca Emanuela Rubena sinoć je na Trgu pjesnika u budvanskom Starom gradu nastavljen književni program 39. Festivala „Grad teatar“.

U fokusu večeri bio je roman „Mediteranke“ (2022), a sa Rubenom je razgovarala profesorica Božena Jelušić. Profesorica Jelušić naglasila je da su „Mediteranke“ proglašene najboljim istorijskim romanom u godini kad su objavljene, istakavši ukratko njegove osnovne karakteristike.

Ambiciozan narativni projekat

Kako je moderatorka napomenula, u središtu je priča o jevrejskoj porodici iz Alžirskog grada Konstantina, koja je rasijana po svijetu, uglavnom u Francuskoj, ispričana kroz prizmu ženskih sudbina i glasova.

„Devetokraki svijećnjak – simbol porodičnog i vjerskog kontinuiteta jevrejske porodice – povezuje narative osam žena i jedne žene koja je izvan porodice, a to je Džamila, naratorova ljubav, Arapkinja i Alžirka. Ona zapravo i pokreće naratorovu potragu za izgubljenim i njegovim hibridnim identitetom. Iza te površinske forme jednog sentimantalnog putopisa je u stvari izuzetno ambiciozan narativni projekat. Ruben u stvar ispisuje jednu fragmentarnu, žensku istoriju Mediterana, istoriju izgubljenih glasova, zaboravljenih identiteta, utihnulih jezika. Fragmenti ovog romana su oblikovani ne samo literarnim sredstvima, već i istoriografskim, etnografskim, autobiografskim slojevima“, istakla je Jelušić.

Omaž ženama

Prema njenim riječima, roman „Mediteranke“ u najboljem smislu potvrđuje Bahtinovu tezu da je roman forma koja se nikad ne može stabilizovati i koja je autentična i sposobna da se protejski mijenja sve vrijeme.

Profesorica Jelušić, Foto: Pres-služba „Grad teatra“

„On se zbog toga može nazvati i istorijskim romanom, međutim on je istovremeno porodični, djelimično genealoški, on je i ljubavni roman, na svoj način je društveni roman. U njemu postoje elementi putopisa i eseja. On je, dakle, sve to zajedno kao tekst. Ispričan je iz perspektive doživljenog govora, koji nekad djeluje kao prvo lice, a nekad je sveznajući pripovjedač.“

Odgovarajući na pitanje moderatorke, pisac Emanuel Ruben kazao je da je odavno znao da će jednoga dana napisati ovakav roman, iz razloga što potiče iz porodice koja je jako slična porodici naratora romana. Ruben se detaljnije osvrnuo i na ženske i muške likove u „Mediterankama“.

Ruben, Foto: Pres-služba „Grad teatra“

„U jevrejskim porodicama tradicija je takva da su žene te koje imaju glas, odnosno riječ – u smislu prenošenja porodičnog nasljeđa. Što se tiče muških pripadnika porodice, u pitanju su učesnici mnogih ratova. Njima je veoma teško da govore o tome, i ta tišina muškaraca zapravo dolazi između ostalog zbog toga što su oni ratovali, naročito u Alžirskom ratu, na strani Francuske. Veoma teško mi je palo to što su ratovali sa muslimanskim Arapima sa kojima su živjeli zajedno vijekovima. To je utoliko teže što je riječ o ratu koji je bio izgubljen. S druge strane, žene su mnogo govorile o Alžiru koji su napustile, za razliku od muškaraca. Ja sam odrastao sa tim ženama i naročito sam u kuhinji imao prilike da slušam njihove priče i anegdote. Svaki put kad bi nešto spremale ja sam bio sa njima i imao pravo na još jednu novu nepoznatu priču. Spremajući na primjer kus-kus otkrivale su mi priče o tradiciji i Alžiru. Stoga sam tim ženama želio da ukažem neku vrstu počasti, ovaj roman je omaž njima. Ja sam im u romanu promijenio imena, ali jednoj nisam. U pitanju je baka Baja. Njoj nisam želio da mijenjam ime, jer upravo to ime odražava ono što je suština njene ličnosti“, kazao je Ruben.

Uticaj jugoslovenskih pisaca

Dok se u „Mediterankama“ bavi alžirskim i francuskim kontekstom, u putopisu „Uz Dunav“ Ruben se približava balkanskim temama, dok sa prijetaljem biciklom obilazi Evropu.

Ruben je naglastio da su jugoslovenski pisci, u prvom redu Ivo Andrić, ali i Danilo Kiš uticali na njegovo stvaralaštvo u cjelosti, te mu je, kako je objasnio, motiv Andrićevog mosta u romanu „Na Drini ćuprija“ omogućio da polazeći od jednog predmeta ispiše čitavu porodičnu istoriju i istoriju grada. Takav postupak, pojašnjava Ruben, primijenio je na opis grada Konstantina u „Mediterankama“ koji leži na sedam visećih mostova.

Kratka biografija autora

Emanuel Ruben (Emmanuel Ruben, 1980), rođen je u Lionu. Diplomirao je geografiju na lionskoj École normale supérieure, a potom je nastavio školovanje na Nacionalnom institutu za istočne jezike i civilizacije u Parizu. Prvi roman, Halte à Yalta, objavio je 2010. godine. Snežna linija (La ligne des glaces) njegov je treći roman, koji se 2014. godine našao u izboru za prestižnu nagradu „Gonkur”. Posle višegodišnjeg boravka u zemljama Evrope, kako zapadne tako i istočne, Emanuel Ruben sada živi i radi u Francuskoj.