„Elegija lovora“ je bajka o pobjedniku koji propada, a da nije toga svjestan
“Elegija lovora”, debitantski igrani film reditelja Dušana Kasalice svoju barsku premijeru imaće večeras, u novom bioskopu Doma kulture, sa početkom u 19 časova. U razgovoru za Primorski portal jedan od najzapaženijih crnogorskih reditelja mlađe generacije govori o ovom ostvarenju, koje je svjetsku premijeru imalo na prestižnom Sarajevskom filmskom festivalu, putu od ideje do realizacije i najavljuje nove projekte.
U „Elegiji lovora“ uglađeni univerzitetski profesor Filip, u interpretaciji Frana Lasića, odlazi sa suprugom (koju glumi Savina Geršak) na odmor. Nakon nekoliko dana provedenih u ugodnom, monotonom ambijentu hotelske banje, njihov naizgleda idealan brak se završava. Čini se da Filipov život propada, ali okovan samopouzdanjem, on svaku novu situaciju u životu prihvata sa neobičnom lakoćom.
Glumačku ekipu, pored Frane Lasića i Savine Geršak, čine Nikolina Bogdanović, Momo Pićurić, Olivera Vuković, Draginja Voganjac, Lidija Kordić, Lidija Petrone, Zoran Trojanović…
„Elegija lovora“ je, kako u razgovoru za naš portal ističe reditelj Kasalica, „ukratko, savremena bajka o pobjedniku koji propada, a da nije ni svjesan toga“.
„Osnovna premisa je bila da želim da radim film o čovjeku koji nije u mogućnosti da komunicira, da se prepusti, da se poveže sa svijetom oko sebe i kao takav doživljava krah za krahom i nemajući više gdje, odlazi u svijet fantazije“, ističe reditelj.
Put od ideje do realizacije dug je. Čini se, u našoj zemlji, čija je kinematografija u povoju, nekad i duži nego kolegama iz zemalja okruženja. Kako je izgledao put od ideje do premijere u Sarajevu?
Kasalica: Na ovom filmu smo radili četiri godine, uz brojna prolongiranja koja smo imali uslijed pandemije koja nas je sve zatekla. U toj atmosferi samo sam htio da završimo film koji je već dugo sa nama i da nastavim dalje. Međutim, premijera u Sarajevu i dalje prikazivanje filma, a sada i njegov bioskopski život je otvorio razgovore i teme koje su me zaista inspirisale za moj dalji rad. Koliko god opšte zvučalo, ali na kraju, jako mi je drago što smo uradili film koji ne ostavlja ljude ravnodušnim.
Koja je osnovna ideja sa kojom ste krenuli u pisanje ovog scenarija, u čijem je fokusu, kako ste i sami kazali, „pobjednik koji propada“?
Kasalica: Film prije svega prati profesora Filipa, kojeg tumači Frano Lasić. U prvom dijelu filma imamo priču o naizgled savršenom, skladnom bračnom paru, koji zapravo živi u završenom odnosu, samo što to još uvijek niko nije izgovorio. Oni sa tim problemom odlaze na odmor u banju. To je priča o ljudima koji su sve rekli i ispričali, pa odatle i svedenost, osim kada Filip ne želi da se suoči sa problemom, pa krene sa svojim monolozima. Tenzija postojećeg problema, koji Filip ili ne vidi, ne shvata ili izbjegava da ga prihvati i možda pokuša da riješi mi je bio zanimljiv teren za propitivanje takvog lika . Iz toga je proizašla struktura filma u kojoj Filip prolazi kroz nekolike životne situacije prije nego li bijeg od problema pronađe u bajci.
Da li ste imali priliku da scenario razrađujete na nekoj od radionica?
Kasalica: Film smo razvijali na festivalu u Berlinu kroz program Script Station i u Sarajevu, na Cinelinku.
Tematski, što je jako interesantno, film obrađuje jugoslovensku srednju klasu… Jugoslavije više nema, a čini se ni srednje klase… Zašto Vam je upravo ovaj profil ličnosti bio privlačan? Šta je to specifično što u toj klasi ljudi prepoznajete?
Kasalica: Prije svega, kroz likove koje tumače Savina i Frano proističe narativ kroz koji se bavim starijom generacijom, srednjom klasom Jugoslavije, koji su bez velike odgovornosti konzumirali taj sistem, gledali njegovu propast, uspostavljanje bizarnih vrijednosti kojima smo okruženi, a da se ne preduzme bilo šta. Čini mi se da su odlučili da žive u romantičnoj samodovoljnosti, kojom se bavim kroz lik Filipa kojeg tumači Frano Lasić. Priča je rezultat i ličnog iskustva i istraživanja. Mi smo konstantno okruženi ovakvim ljudima bilo u javnom životu ili našoj svakodnevnici. U našem filmu se oni tretiraju stilizovano, no pretpostavljam da će publika Filipa prepoznati u nekom članu porodice, profesionalnom autoritetu, partneru i tako dalje. Uvjeren sam da je to snažan dio našeg mentaliteta.
Koliko u „Elegiji lovora“ ima fikcije, a koliko stvarnosti, odnosno – da li ste događaje i odnose crpili iz ličnog iskustva?
Kasalica: Sve teme su ispričane kroz intimističke priče ne samo supružnika, već i ostalih likova, u relaciji sa Filipom. U tom smislu film ne daje direktnu društvenu kritiku, već poziva publiku da sama prepozna da Filipa ima u svom okruženju bilo kao roditelja, partnera, prijatelja ili profesionalni autoritet i da je taj model ponašanja veoma prisutan u našim patrijarhalnim društvima.
Kakve utiske nosite sa sarajevske premijere?
Kasalica: Meni je drago da smo u Sarajevu film prikazali u bioskopu, sa publikom koja je dobro reagovala u smislu da je dozvolila da ih filma isprovocira na razna tumačenja.
Filmska scena Crne Gore, posmatrajući sa strane, dobila je zamah osnivanjem Filmskog centra. Prisutni ste na našoj sceni duži niz godina, iza sebe imate niz kratkih filmova, nagrada, saradnji… Da li se filmska scena Crne Gore zadnjih godina mijenja na bolje, da li postajemo vidljiviji publici van naših granica? Kakva je, po Vama, budućnost filma u našoj zemlji?
Kasalica: Kao što ste i sami rekli od osnivanja FCCG kinematografija je dobila neophodno uredjenje. Ne bih da predvidjam bilo šta o našoj kinematografiji, jer nisam u bilo kakvoj poziciji odlučivanja, već se isključivo bavim svojim projektima. Samo mogu reći da živimo u neizvjesnim i napetim vremenima i da se sve to reflektuje na svaki segment života i djelovanja.
Kakav će biti dalji put „Elegije lovora“?
Kasalica: Elegiju čeka prikazivanje u regionu i na još nekim festivalima.
I na kraju, da li možete najaviti projekte koji Vas očekuju u ovoj godini?
Kasalica: Trenutno radim na razvoju svog narednog dugometražnog filma radnog naziva „Primavera“ i posebnom se radujem novom filmu naše produkcije Meander FIlma a to je „Otapanje vladara“, novi film Ivana Salatića.
Direktor fotografije u „Elegiji lovora“ je Igor Đorđević, scenografkinja i kostimografkinja Natalija Vujošević, dizajner zvuka Jakov Munižaba, montažerka Jelena Maksimović, dok je producentkinja Jelena Angelovski.