Milović: Bar je izvor nadahnuća za stvaraoce koji ne može da „presuši“, sve počinje i završava kući, među svojima

Kada je prije pet godina u sklopu Barskog ljetopisa pokrenut poseban program bARS, organizatori jednog od najznačajnijih festivala kulture u Crnoj Gori i idejni tvorac ovog segmenta, novinar i publicista Željko Milović, istakli su da će ovaj, tada novouspostavljeni program, biti posvećen Baru, djelima Barana i djelima o Baru. Sa velikim uspjehom izdanja su se nizala, pa ovog ljeta bARS slavi mali jubilej – pet godina postojanja i, kao što je publika navikla, donosi jedinstvene programe. O kvalitetu večeri najbolje govore brojke, a svjedoče fotografije. Šta smo vidjeli, a šta nas tokom avgusta čeka u sklopu bARS-a, za Primorski portal govori idejni tvorac, selektor Željko Milović.

Primorski portal: Na pola smo ovogodišnjeg bARS programa. Da li možete napraviti rekapitulaciju onoga što je u sklopu petog bARS-a do sada održano i najaviti šta publiku očekuje tokom avgusta?

Milović: bARS 5 je otpočeo promocijom CD-a “Duša na dobošu” grupe “Ružin trn”, sa materijalom usnimljenim prije gotovo 40 godina, a nedavno objavljenim. Bilo je to emotivno prisjećanje na bend koji je postavio Bar na muzičku mapu Jugoslavije.

Nastavio se izložbom mladog barskog likovnog umjetnika Marka Čakalovića ispred Creativ Huba Starog grada i u njemu, pod nazivom “GENESIS: Pustinjska orhideja”, uz nevjerovatan sklad ambijenta i njegovih futurističkih radova, zatim je održano prvo književno veče Dragane Erjavšek (ex Rukavina) koja je nastupala širom Evrope, ali nikad samostalnu promociju na Ljetopisu nije imala u rodnom gradu.

Dragulj prvog dijela bARSa su tri izvanredna i, ispostaviće se, izuzetno dobro posjećena koncerta: jazz-rock benda “MP Trio” Mićka Peruničića, zatim hora “Zima” koji je prvi put u karijeri izvodio pop-rock hitove i grupe “Grimm” sa unplugged programom stranih pop-rock hitova iz osamdesetih.

Očekuje nas na divan dan, u nedjelju, 3. avgusta jedna specifična, a dugo pripremana i dugo čekana izložba – na Trgu će posjetioce dočekati postavka “Nasmijana Topolica” sa porodičnim fotografijama Barana snimljenim na topoličkim ulicama od 1960. do 1979.

Očekuje nas i promocija dokumentarnih filmova o Baru u “Dublin Pubu” 5. avgusta, zatim književno veče Sava Markoča posvećeno romanu “Kofer za Šangri-La” i veče posvećene drugoj knjizi članaka Boška Miloševića o zemljotresima 1968. i 1979. koji je, dan za danom, bilježio zapise šta se dešava na terenu. Odjava bARS-a će biti samo sat i po prije odjave Ljetopisa, i to izložbom koja će opet pomjeriti granice, čemu je bARS sklon: “Gobleni – (u)bod jednog vremena”.

Primorski portal: bARS se ove godine organizuje peti put, no, ovaj segment Barskog ljetopisa pratilo je na momente ono čuveno „Biti ili ne biti“. To što bARS biva i ove godine očigledno je obradovalo publiku. Kakvi su komentari, reakcije, ocjene koje ste čuli od onih koji su ovogodišnje programe ispratili?

Milović: Mislim da je, u suštini, uvijek samo pitanje modaliteta kako i šta sa bARS-om. Ove godine nije bilo pitanja “Biti ili ne biti”, bar ja za to ne znam, jer je saradnja sa Kulturnim centrom od prvog momenta dogovora oko bARS-a bila na odličnom nivou. Svi su programi Ljetopisa uobličeni još u aprilu ili maju, kako i treba da bude, pa smo imali vremena za mnogo toga i mnogo veći izbor. To se uostalom i vidi, dugo ne pamtim sadržajniji Ljetopis. Programe koje sam predložio je prihvatilo rukovodstvo Centra, bez ikakve zadrške. Pomažemo jedni drugima u timu Ljetopisa, i divna stvar je što i dalje funkcioniše to preplitanje ideja – ja sam, recimo, osmislio i vodio veče “Buksovaca” i Pece Popovića u književnom dijelu, a Milun Lutovac bio glavni zamajac i mastermind dešavanja oko izložbi bARS-a.

Komentari koji do mene dolaze su odlični, ali ne sumnjam da ima i drugačijih, bilo bi nenormalno da ih nema. Ako te svi vole i hvale, sigurno nešto nije u redu. Ljudi koji dolaze na programe bARS-a se ponašaju i osjećaju kao velika porodica od 100-200 ljudi, imamo vajber grupu đe se obavještavamo i komentarišemo događaje, atmosfera na večerima je opuštena, ljudi dolaze i da se vide i da nešto vide i čuju… Sve je za sada baš kako bi trebalo da bude.

Primorski portal: Koliko ste sami, kao selektor, zadovoljni načinom na koji program teče?

Milović: Citiraću Zorana Bergama, jedinog čovjeka koji je imenom i prezimenom ušao u rock pjesmu “Akademie”, i to u paru sa Ingrid Bergman: “Ja bARS vidim kao pročišćenje u vidu kulturne dekontaminacije”. Hvala mu na lijepim riječima, više i ne treba.

Primorski portal: Program i ove godine odlikuje raznolikost tema i načina umjetničkog izražavanja, ali opet svi programi imaju zajedničkog imenitelja – Bar. Kroz pet dosadašnjih izdanja, organizovali ste na desetine večeri posvećenih Baru i Baranima. Da li postoji bojazan da će ovaj izvor (Bar) u nekom trenu „presušiti“?

Milović: Moram da priznam da sam se u jednom trenutku i sam zapitao to, ali sam brzo shvatio da je to bez razloga. Prvo, Bar je zaista pun ljudi koji nešto stvaraju, malo koji grad u regionu je takav. Drugo, srećom ne držimo se u bARS-u samo krute salonske umjetnosti već je shvatamo vrlo široko i prilično urbano, dakle nekonvencionalno, tako da je spektar mogućnosti da se neko kreativno izrazi kroz naše programe nepregledan. I treće, lokalna umjetnost nikada nije izgubila trku od naturanih globalističkih formi kulture, uvijek je imala i imaće svoje mjesto. Da “Beatlesi” nisu bili prvo lokalna atrakcija u “Cavern Clubu” na adresi 10 Mathew Street u Liverpoolu, ne bi ni svijet osvojili. Sve počinje i završava kući, među svojima.   

Primorski portal: O zainteresovanosti publike najbolje možda govore brojke. Koliko stotina ljudi je ispratilo dosadašnje programe?

Milović: Plato na kome se uglavnom održavaju programi bARS-a je isto ono mjesto đe sam kao desetogodišnjak čekao Štafetu mladosti – taj dio Doma kulture je i napravljen u svrhe održavanja vanjskih programa, pa se njegov novi život pokazao kao pun pogodak. Očigledno su arhitekti zdanja pažljivo sve osmislili, pa je bina dovoljno dignuta da akteri imaju osjećaj da su na sceni, a opet je dovoljno blizu publici da se ne izgubi osjećaj bliskosti. Na platou se praktikuje postavljanje od 60 do 100 stolica, ima mali parapet na kome može da se sjedi, i dovoljno je velik da primi nekoliko stotina ljudi, od kojih dobar dio cirkuliše tamo-amo. Najljepše je što je tokom ovih koncerata i književnih večeri bilo i onih koji su opušteno sjedili na podu, a djeca su sama za sebe napravila podijum za igranje pored zvučnika. To je ta bARS atmosfera, naška atmosfera. Naravno, ne možemo očekivati isti broj ljudi na književnoj večeri i na koncertu – da je tako, pisci bi bili celebrity a ne muzičari.

Primorski portal: Kako je izgledao proces pripreme programa? I kada taj proces uopšte počinje (vjerujem da već sada spremate šesti bARS)?

Milović: Razmišljanja i razgovori o novom bARSU uvijek idu tokom aktuelnog bARSa, jer ljudi predlažu, nude se, nemalo puta se ja iznenadim saznanjem ko sve i što radi a da ja nemam pojma o tome. Postoji široka lepeza ljudi koji bARS osjećaju kao svoj i pomažu na razne načine. Pravi primjer je ovogodišnja izložba “Nasmijana Topolica” – ja sam imao ideju, ali su Barani imali porodične fotografije ,i jedni druge zvali, jedni od drugih tražili i donosili, tako da je ona zajednička. Slično je i sa bARS-om, ja jesam selektor i često kanališem procese rada i način kako će se neko prezentovati, sugerišem, ali bez Barana to ne bi vrijedilo ništa, ruke bi mi bile vezane.

Primorski portal: Iza Vas, kao selektora, su četiri i te kako uspješna izdanja bARS-a – festivala u festivalu. Koliko je, zajedno sa ovogodišnjim izdanjem, programa bARS predstavio i (nezahvalan dio pitanja) da li postoje neki na koje ste posebno ponosni?

Milović: Programa je već blizu 50, a ja najviše volim one koji pomjeraju granice, što više to bolje… Kao onaj performans sa čovječuljcima, recimo, ili izložba self made bicikala koja je bila čudni galerijski iskorak, ima toga dosta… Već četiri godine pregovaramo sa jednom umjetnicom da napravimo izložbu posvećenu hotelu „Inex”, ali se razilazimo u konceptu, dako se jednom i nađemo na pola, pa da svi uživamo. I kolektivno uzdišemo za “onim vremenima”.

Primorski portal: Na društvenim mrežama se prije nekoliko dana, odmah nakon koncerta hora “Zima”, razvila diskusija o potrebi rganizovanja “Zimskog bARS-a” u tzv. mrtvoj sezoni. Šta Vi mislite o tome?

Milović: Nije loša ideja, a nije ni neizvodljiva, ali su Novembarske svečanosti uvijek krcate dešavanima, u decembru se sve vrti oko Nove Godine, a u januaru smo prazni kao ispuvani baloni tako da ne znam kad bi to moglo biti. A i valjalo bi se multiplicirati za tako nešto, što, za sada, prkosi zakonima fizike.