Novi film Ivana Marinovića oduševio novsku publiku

Ushićenje, ali i olakšanje u ekipi filma “Živi i zdravi” i u publici, nakon sinoćnje pretpremijere u Dvorani Park. Mnogo strpljivog rada, izazova, u stvaranju samo naizgled lagane priče o “prinudnoj” svadbi. Scenarista i reditelj Ivan Marinović napravio je uzbudljiv, pun humora, ali i tragike, autentičnosti, film dubokih emocija, koji oduševljava i “drži” pažnju od početka do kraja. S obzirom da je sniman na brojnim lokacijama Luštice, Heceg Novog, Portonovog, film je i neprocjenljiva promocija grada.

Publika se smijala, ali i “brinula” prateći radnju i svaki kadar, svaku rolu fantastične glumačke ekipe, na čelu sa sjajnim Goranom Slavićem i Tihanom Lazović. Protagonisti su ispraćeni uzvicima “bravo” i dugim aplauzom poslije projekcije, a onda su posjetioci mogli s njima da popričaju na koktelu, baš kao i novski novinari.

U filmu se pojavljuje mnogo Novljana profesionalnih glumaca, naturščika, a svima je jednako “legla” uloga koju im je namijenio Marinović, čak i svojim roditeljima, Ljilji i Niku.

“Ovo večeras je ispraćaj, po starom dobrom bokeškom običaju, dobili smo ohrabrenje i “vjetar u leđa” da sada uđemo u bioskopske sale, motivišemo ljude da dođu. Nije lako održati se u bioskopima. Vjerujem da imamo šansu, da smo dovoljno znaimljivi i uzbudljivi publici i da će to da se prepozna”, kaže Marinović, koji priznaje da su dosta umorni, jer stvaranje filma traje od 2018. godine i ima dosta posla oko organizacije premijera.

Ipak, osjećaj je divan, jer hercegnvska publika prepoznaje svaki sloj, ističe Ivan.

“To me zanimalo da vidim kako film diše sa ljudima. Bilo je veoma burno u sali. Nisam očekivao reakcije od toliko decibela. Uživao sam i prvi put i ja kroz vizuru publike da osjetim do kraja neke stvari”.

Komedija, zapravo drama, “Živi i zdravi” donosi univerzalnu priču o braku i porodici, ali teme treba da revidiramo. Svaka generacija mora sebi da postavi određena pitanja gdje je smisao i da ga pronađe nekako, objašnjava Marinović, kome je to bilo zanimljivo da istraži.

“Ovo je generacijsko pitanje, čitave moje generacije i mlađih. Lokalni je šmek, lokalni je kolorit i menalitet iz koga proizilazi humor, ali tema je veoma važna i univerzalna”.

Dok je pisao scenario Marinović se identifikovao sa svim likovima, ponajviše sa likom mlade, Dragane, koju glumi Tihana Lazović. Ima anegdota i detalja u filmu koji su vezani i za njegovog đeda, posebno scene oko dinamita.

“Istraživao sam dosta svadbe i običaje i tu sam taržio materijal da bi sve pokrio na realističan način. Ali, bavim se savremenim trenutkom, to smo mi danas”.

Na kraju projekcije Marinović je, uz zahvalnost svima na podršci, poručio da je teško praviti filmove, zato on to čini sa svojima. I zaista dobio je podršku grada, njegovih institucija i Portonovog, a pola glumačk ekipe su Novljani. Na naše pitanje hoće li zato i treći njegov film biti na “domaćem terenu”, odgovara da ne zna, jer treba prvo vidjeti kakav će biti uspjeh ovog filma.

“Da vidimo hoće li uspjeh biti takav da nas ohrabri. Volio bih, jer imam puno stvari koje pišem i planiram, ali treba podrška u svakom smislu. Zahvalan sam ljudima večeras, ali s druge strane stalno sam u poziciji da pregovaram i objašnjavam. Nadam se da ljudi shvataju da je njihovo ulaganje u velikom interesu grada. Svaki vizual filma je vezan za grad. Mi ulažemo više sredstava u promociju filma sada i samim tim u promociju grada nego što smo dobili da snimamo film, a dobili smo dovoljno i punu podršku. Moralo bi to da ide drugačije, da nas malo rasterete koprodukcijske šeme. Ona je spora, dugo traje, prođu godine, a ti bi zapravo mogao da budeš produktivniji. Kada bismo nekako mogli, bar na nivou Boke da organizujemo fond i da iz njega crpimo sredstva za projekte to bi dalo apsolutno “vjetar u leđa” da se više snima, radi i da malo manje rizikujemo”, jasan je Marinović.

Vrsne glumce iz Herceg Novog, Gorana Slavića, Miloša Pejovića, Dejana Đonovića, Draganu Dacu Dabvić, Danila Babovića već smo gledali u mnogim ulogama na pozorišnim i filmskim scenama , TV serijama, a “probija” se i mladi Filip Klicov. No, u Marinovićem filmu kao da su dali onaj najzreliji dio sebe do sada, rame uz rame sa poznatim imenima iz regiona – Mirjanom Joković, Tihanom Lazović, Goranom Bogdanom, Snježanom Sinovčić Šiškov, Momčilom Pićurićem, Nikolom Ristanovskim…

Maestralno je Goran Slavić odigrao glavnu ulogu mladoženje Moma. Od premijere u Talinu bilo mu je, kaže, bitnije da vidi kako će domaća publika da reaguje.

“Nismo ni sumnjali reagovali su fantastično, već na sljedećem prikazivanju filma lakše ćemo da dišemo. Svaki dobar projekat je težak i nama je uživanje da radimo na takvim projektima, kada je uloga ispirativno napisana, kada imamo materijala da radimo na sebi, pogotovo kada je riječ o glavnoj ulozi, koja ima ovoliko Valera i promjena i stanja. To je prosto uživanje raditi i mučiti se za takvu ulogu. Rezultat se isplati”, priča Slavić i dodaje da je posljednje dvije godine pogotovo sa Ivanom dosta razgovarao o scenariju.

Sa partnerkom, Tihanom Lazović, (ne)suđenom mladom u filmu imao je, kako kaže, fenomenalan odnos.
“Opet bih želio da radim sa njom. To je takva partnerka, takva glumica, koleginica, čovjek, da imam sve riječi pohvale. Izvanredan talenat”.

Pejovć: Film dira u srce svih

Miloš Pejović je sinoć prvi put pogledao film i misli da će to morati da uradi još nekoliko puta, jer prvi utisak je opterećen napetošću, tremom.

“Film je ispunio sva moja očekivanja i mislim da to što smo osjećali dok smo snimali film uspjeli smo da prenesemo na publiku. To je topla, tragična i komična priča, koja dira u srce svih ljudi. Vrlo je bliska našem mentalitetu, tako da vjerujem da će film i šire ostaviti dubok utisak”, navodi Pejović.

Lazović: Osjećala sam se kao doma

Dalmatinka, glumica Tihana Lazović lako se prilagodila ovdašnjem mentalitetu i ljudima i takođe ushićeno prenosi utiske nakon prve projekcije filma u Crnoj Gori.

“Naša prva premijera bila je na festival u Talinu, ali nije ni približno bio osjećaj kao ovdje. Ovo smatram prvom i jedinom najvećom premijerom. Nisam odavde, moje kolege glumci jesu, ali mi je toliko sve bilo dirljivo, tako su me lijepo prihvatili i ja sam se lijepo osjećala, kao da sam doma”.

Za Ivana Marinovića kaže da je izvanredan reditelj i priznaje da je od prvog trena kada je pročitala scenario odmah je vidjela sebe u ulozi mlade i znala je da će se razumijeti.

“Od prve probe i cijeli proces je lagano tekao, jer je Ivan toliko nježan, empatičan, inteligentan reditelj da bih ga svakom glumcu poželjela. Osjetio je da sam ja kao Dalmatinka puno bliža ovom mentalitetu, a i ja se tako osjećam, nego neko iz unutrašnjosti. Kao što mi Dalmatinci više ličimo vama nego Zagrebčanima. Tako da sam jako dobro razumjela ovdje ljude i mentalitet. Ali, priča filma nije samo priča Balkana, nego univerzalna. To su i vani prepoznali. Nadam se da je ljude, osim što ih je nasmijala, ostavila je i neku dublju emociju”.

Daca, Momo, Zoro: Film koji trena našoj kinematografiji

Naša Dragana Daca Dabovć, koja igra Kumboranku, prijateljicu mlade ,kaže da je znala da će publika lijepo primiti film, ali njen utisak je da svima treba da vide ovakav film, posebno novska publika, te da on treba našoj kinematografiji. Ovo je, kako kaže, univerzalnija priča od “Igle ispod praga” samo na naš način ispričana.

Uživali smo i u sjajnoj ulozi Momčila Pićurića koji je donio moćan lik mladoženjinog oca.

“Utisak mi je prelijep. Osjećam se kao da je sad završen film. Prvi put sam ga večeras vidio. Nije bila laka moja uloga, bio sam malo i zabrinut kako ću to da iznesem, pogotovo što ima veze za Ivanovim đedom. Nešto slično sam igrao i u Hrvatskoj, baš je bila izazovna uloga. Volim da nema mnogo teksta, baš kao što je Leso u ovom filmu, koji je stub porodice. Nije prvi put ni da snimam na Luštici, dočaran je potpuno ovdašnji mentalitet. Osjećao sam se prelijepo na snimanju”, kazuje Pićurić.

Među naturščcima u filmu našao se i Zoran Zoro Martinetti, koji je vjerno i potpuno prirodno dočarao lik starog neženje Vlada. Bilo mu je to prvo pojavljivanje na filmskom platnu, veoma zapaženo. Oduševljen je ekipom i mladima u njoj.

“Takva energija, a možda sam i ja nešto uradio da nešto i ostane. Bilo je uživanje zaista provesti mjesec sa cijelom ekipom. Morao sam naravno naučiti dosta toga, osim teksta”, priča Zoro.

Stojanović: Distrubicija u regionu

I ovo je tek početak biskopskog i festivalskog života drugog filma Ivana Marinovića. Glavna producentkinja, Marija Stojanović, kaže da je presrećna što su regionalni put započeli u Herceg Novom, gdje je film sniman.

“Reakcije su fantastične, ljudima je bilo jako zabavno, emotivno i potresno. Jer, film pravi dramatičnu situaciju, miješa žanrove, komediju i dramu. Ovo je koprodukcija šest zemalja, Crne Gore, Srbije, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Češke i Slovenije. Podržali su nas i evropski fondovi, brojni sponzori… Bio je dugačak, trnovit produkcijski put, ali i divan, jer smo zaista radili sa puno ljubavi i emocija”, naglašava Stojanović.

Film će biti u distribuciji u svim bioskopima u Crnoj Gori nakon večerašnje premijere u Podgorici. U Beogradu je zakazana premijera 6. februara, a dan kasnije 7. februara u Novom Sadu. Nakon toga distribucija je najavlje na po cijeloj Srbiji.

Izvor: RTHN