Predstavljene „Barske priče IV“: „Vujović je dobri čuvar duha grada“

Četvrta knjiga iz serijala„Barske priče“ novinara i publiciste Milana Vujovića promovisana je sinoć u okviru bARS selekcije 37. „Barskog ljetopisa“. Jedan od, za sad, najposjećenijih programa ovogodišnjeg festivala odvijao se na platou Doma revolucije, a o knjizi su govorili medijatorka večeri profesorica književnosti Maja Simović, profesor matematike i informatike Rajko Rajo Ćalasan, profesor i bivši diplomata Miodrag Ćaki Lekić i autor.

Milan Vujović se, po riječima Maje Simović, četvrtim dijelom „Barskih priča“potvrdio kao dobri čuvar duha ovog grada.

 „’Barske priče’ možemo posmatrati kao rodoslov, kao otpor zaboravu kojem smo kao zajednica skloni. Čitajući ove priče, mi pamtimo vrlo zanimljive, autentične sudbine naših sugrađana, ali ne kao izolovanih pojedinaca već kao ljudi koji su oblikovali duh ovog grada“. Simović navodi da „pamtiti“, u prevodu znači „ponovo provući kroz srce“, a ove „Barske priče“su upravo zbog toga važne.

„Iako mlađe generacije Barana neke od junaka ne pamte, oni im nakon čitanja postaju vrlo bliski i važni za razumijevanje ovog grada. Zbog neposrednog pripovijedanja, ove su priče, i po zakonima književne univerzalnosti, otvorene i za onoga ko ne pripada ovom lokalitetu.“, ocijenila je.

Simović ističe i jedan važan kontrast u četvrtoj knjizi Milana Vujovića, te pojašnjava da je sa jedne strane vječito odrastanje u provinciji, a sa druge barska obala koja vrvi od različitih istorija, kultura i ne dozvoljava da ovaj grad vidimo kao provinciju.

„Kroz ove priče se provlači mediteranski predznak, sve je u znaku kontrapunkta između istoka i zapada uz neponovljivi mediteranski učinak. Kada zaklopimo korice ’Barskih priča’, kao da zaklapamo neku vrstubarskog amarkorda, vidimo da prošlost nije završena, da ona postaje neraskidivi dio nas samih a, uz to, stičemo utisak da je sve u znaku ljubavi prema ovom gradu, prema ovim ljudima i iako se opisuje grad kojeg možda više nema, moramo reći da je to ujedno i grad koji nema mane, jer je obložen najdirljivijim sjećanjima“, zaključila je Maja Simović.

 Profesor Ćalasan kaže da je kroz „Barske priče“ Milan Vujović pokušao i uspio da riješi misteriju zvanu Bar.

„Opisujući Bar, pronikao je u njegovu složenu dušu koja je nekad poput maestrala, a nekad poput sjevera. Tekstovi u knjizi su enciklopedija sjećanja, knjiga za one koji vole Bar, grad životne radosti i širine. Bar je u ovoj knjizi i van nje šmekerski duh, neočekivani razgovor, spontano surova stvarnost, talas emocija. Pročitaćemo i o urbanim legendama Bara, ljudima koji su obilježili periode nezaboravnim anegdotama. Čitajmo ove kozerije, jer su one mi, a mi one uvijek i zauvijek. Pričajmo o Baru kroz djela Milana Vujovića, kroz stare priče ćemo čitajući živjeti nove“, poručio je Ćalasan.

 „Barske priče“ su, po riječima Miodraga Lekića, ozbiljna literatura. On smatra da Bar, koji ima impresivan materijalni rast,mora da prati njegov duh.

„Ove priče pomažu da spojimo ranije vrijeme i sve te pouke sa sadašnjošću. Ove priče su poruke, a majka svih barskih poruka i svih barskih priča je ’Nema Bara do cara’“, zaključio je Lekić.

Autor „Barskih priča“ je kazao da je ideja potekla od Čedomira Ratkovića koji ga je prije više od deset godina pozvao rekavši da ima pedesetak priča i da bi volio da se ukoriče. U isto vrijeme, Mitar Pavlović je imao 250 stranica svojih zabilješki – dogodovština iz Mrkojevića i Dobre Vode, u rukopisu, te je to bila okosnica „Barskih priča“.

„Najzaslužniji što postoji i četvrta knjiga je Vlado Lukšić“, dodao je Vujović kome je pisanje, kaže,predstavljalo veliko zadovoljstvo.

„Uživao sam družeći se sa dobrim, pametnim ljudima, neopterećenim bilo čime. Uz to, mnogi Barani su mi prilazili, kad se pročula priča o ’Barskim pričama’, da mi saopšte neku priču iz svog djetinjstva, iz mladosti i nepogrešivo su znali da će se upravo ta priča naći u knjizi“, istakao je Vujović dodajući da svaka knjiga ima dodatak.

Pojasnio je da su u prvoj to izabrane priče barskih autora, u drugoj fotografije Bara iz sredine XIX vijeka, u trećoj fotografije brodova Prekookeanske plovidbe, a u posljednjoj tridesetak crteža jednog od najboljih crnogorskih karikaturista Baćka Milačića. Njegove radove Vujović je nazvao jednopoteznim driblinzima duha na malom prostoru.

Milan Vujović je tokom promocije pročitao nekoliko priča iz najnovije knjige. Svoj nastup je imao i Goran Pejović Gula, frontmen „Katapulta“, koji se kao akter nekih komičnih situacija spominje u sve četiri knjige, a koji je otpjevao jednu od svojih najljepših autorskih numera „A ja još sanjam“.