Promocija posthumnog izdanja Maksima Lutovca večeras na Barskom ljetopisu
Na platou Doma revolucije večeras u 21 čas biti promovisana knjiga „Drug“ Maksima Lutovca u okviru bARS selekcije 37. festivala „Barski ljetopis“.
Knjiga „Drug“ (CID, Podgorica, 2024) je posthumno izdanje zapisa o šahu, i životu uopšte. Maksim Lutovac bio je najdugovječniji direktor u istoriji Barske gimnazije, punih 28 godina.
Rođen je 1936. godine u Dapsićima, kraj Berana. Školovao se i radio u četiri grada: Beranama, Kotoru, Beogradu i Baru. Postao je 1963. godine prvak Crne Gore u šahu i čitavog života bio impresioniran drevnom igrom na 64 polja – organizovao je, pored ostalog, sedam velemajstorskih turnira „Sozina“, autor je prve knjige o crnogorskom šahu „E4 Crnogorski šah“ 1984. godine, koordinator projekta „Šah u škole“… Napisao je još 15 knjiga, među kojima se izdvaja kapitalno djelo „Šahovski vijenac“ i monografija „Bar – grad Feniks“. Dobitnik je najvećeg opštinskog priznanja – Nagrade oslobođenja Bara, Zlatne plakete Šahovskog saveza Crne Gore i priznanja Zaslužni sportski radnik Crne Gore. Preminuo je 2023. godine, a knjiga zapisa o šahu i šahistima „Drug“ je izdata zalaganjem njegovog sina Miluna i prijatelja.
„Pred nama je neobična knjiga, knjiga o životu koji je beskrajno polje, kao što je šah beskrajno polje. Neobična knjiga kao što je neobičan i njen autor. Pisana srcem, ali znanjem i promišljanjem, vrhunske pismenosti, pronicljivih zapažanja. Istorija šaha u malom. I života u velikom! (…) Maksim Lutovac knjigu ’Drug’ koncipira: od partija šaha i zanimljivih priča – partija života, sjećanja, te je neka vrsta memoara, bolje reći antimemoara. Bez literarnih partija ne bi bila toliko zanimljiva, osim za igrače i tumače šaha. Ovako je zanimljiva i za druge čitaoce. Dvostruka zanimljivost, višestruka značenja. Nauka i literatura. Pravljena u borhesovskom maniru – lavirint za radoznale. Njene staze se udvajaju i spajaju. Šahovski udžbenik, literarna knjiga. (…) Život je kao partija šaha, to na najljepši način kazuje knjiga’Drug’. Autor se sjeća ljudi, velikih partija, velikih igrača, vrhunskih rješenja, sjeća se malih stvari i malih doživljaja, koji u knjizi dobijaju trajnu dimenziju. Nema malih stvari i nema malih događaja. Autor se sjeća djetinjstva, životnih početaka i pretvara ih u svoj amarcord, trajniji od života, u šah i literaturu.“ (Miraš Martinović)
