Titula glumice je dostižna za svakog ko ima malo talenta, a mnogo hrabrosti i mašte
Talenta, mnogo hrabrosti, ludosti, mašte, osjećanja i prije svega upornosti i želje za usavršavanjem – sve to imala je naša sugrađanka Anja Pavićević, koja je već u svojim ranim dvadesetim godinama zavrijedila titulu zapažene i uspješne glumice. U posljednje dvije godine, čini se, sve je stalo, ali ako pogledamo Anjinu karijeru, nije tako. Nizali su se projekti – studentski, pozorišni, filmski, televizijski, i saradnje sa velikanima regionalnog glumišta. U razgovoru za Primorski portal, Anja govori o dosadašnjim projektima, odnosu prema glumi, kolegama i ulogama, profesionalnim planovima, ali i odnosu koji ima prema gradu koji ju je osvojio – Beogradu…
Nakon niza studentskih projekata, Anja Pavićević dobila je priliku da tumači jednu od glavnih uloga u filmu “Ime naroda” Darka Bajića. Ostvarenje je “proputovalo” kroz brojne bioskope, gostovalo i otvaralo filmske festivale i Anji donijelo i nekoliko priznanja, među kojima se izdvaja Povelja za izuzetnu žensku ulogu na 55. Festivalu glumačkih ostvarenja domaćeg igranog filma u Nišu. “Ime naroda” predstavljalo je svojevrsnu “odskočnu dasku” za našu sugrađanku, nakon čega je nastavila da sarađuje sa jednako poznatim i kvalitetnim licima iz svijeta filma. Tako su dvije posljednje godine, obilježene pandemijom, za Anju postale sinonim za profesionalni uspjeh.
“Korona, nažalost, jeste zaustavila snimanja, procese u pozorištu, vrijeme uopšte. Ali, moram da priznam da sam ja imala nevjerovatnu sreću zato što svaki projekat u kom sam igrala se radio u trenucima “slabljenja” korone. Uz poštovanje mjera, uspjeli smo da završimo svaki projekat i na setu i u pozorištu! Pored filma “Ime naroda” i serije “Branilac” snimila sam seriju “Močvara 2” u režiji Olega Novkovića. Takođe, u pozorištu “Boško Buha” igram glavnu ulogu u predstavi “Bokeški d-mol” u režiji Milana Karadžića. U istom teatru, uskočila sam u dječiju predstavu “Aladin i čarobna lampa” igrajući princezu Bedr el Badur, takođe u režiji Milana Karadžica. U teatru “Vuk Stefanović Karadžic” igram diplomsku predstavu dijela moje klase “Nikada nismo bili ovde” u režiji Anje Čuković. I uskočila sam umjesto Nevene Ristić Vukes u predstavu “Klaustrofobična komedija” u režiji Darka Bajića, koja se igra u “Zvezdara teatru””, počinje razgovor za Primorski portal Anja.
Nakon pozorišne i filmske publike, Anju je bliže upoznala šira publika kroz seriju “Branilac”, koja je, kako ističe naša mlada glumica, rađena po istinitim motivima.
“Epizoda u kojoj igramo Marko Vasiljević i ja je vrlo dirljiva i potresna. Lik koji ja igram trpi ispade bolesne ljubomore. I više je “trpni lik” dok je Markova uloga dominantna. Veoma mi je ovo snimanje pomoglo u pokazivanju mnogobrojnih emocija u datom trenutku, ali bez previše riječi. Igrati trpni lik može vrlo lako da sklizne u patetiku ili suprotno, da se ne pokaže ništa. Mislim da sam jednim dijelom uspjela da nađem sredinu i da sam vjerodostojno pokazala koliko je ona izmučena bila”, kaže Anja.
Na setu filma “Ime naroda”, Anja je imala priliku da svakodnevno sarađuje i uči od Ljubomira Bandovića, Žarka Lauševića, Katarine Žutić, Nikole Ristanovskog, Milutina Mime Karadžića. Jednako poznata i priznata lica dočekala su je u seriji “Branilac” – Marko Vasiljević, Nenad Jezdić, Milica Mihailović…
“Imam neku ludu sreću kada radim projekte. Uvijek igram sa najvećima u regionu. Ali, pored toga što su veliki glumci, prije svega su kolege koji će na lijep i pažljiv način da nama početnicima budu pomoć. Uvijek dam slobodu da iskritikuju nešto što uradim glumacki loše, zapravo nepromišljeno. Ali, zato nikada neže zaboraviti da pohvale ono što je dobro”, sumira utiske sa dosadašnjih snimanja Anja.
Posmatrajući glumce u pozorištu, ili gledajući seriju ili film, nekada nam se može učiniti da je gluma jednostavna i da nam svima može lako “poći za rukom” da neku emociju ili situaciju odglumimo. Ali, put od uzimanja scenarija u ruke do spuštanja zavjese, ili konačnog snimanja scene je duži nego što možemo da zamislimo…
“Pripremanje uloge na filmu ili seriji nije isto kao u pozorištu. Poslednje što sam snimala je “Močvara 2”. Oleg Novković je pravio duge probe da nam objasni sve što želi od naših likova. Kada je scanario savršen kao što to radi Milena Marković koja je pisala „Močvaru“, onda je sve jasno. I zajedno sa njima stvaramo likove na tim probama da bi kada dođe snimanje sve bilo jasno i samo reditelj da ima par indikacija da bi snimanje išlo glatko i brzo. Dok u pozorištu imamo prvo čitaće probe, upoznavanje sa tekstom, likovima, pa onda kreću probe u prostoru gdje imamo prava i da griješimo i loše postavljamo, dok ne dođemo do resenja. Nekad se dođe do rjesavanja lika tik pred premijeru, a nekada čak i u samim igranjima”, objašnjava Anja.
Prirodno je da glumac favorizuje određenu ulogu i da je posebno voli. Za Anju, to je uloga iz pomenute serije “Močvara 2”.
“Svaka uloga je specifična i svaku volim. Ali, najviše volim ulogu Ane Garčević u seriji “Močvara 2” jer je nesvakidašnja. Toliko mogu da kažem za sada zato što jos uvijek nije izašla serija. Pa kada izađe mogu pričati o Močvari i Ani”, kaže naša sagovornica.
Na pitanje šta ju je do sada najviše “kupilo” – film, pozorište ili TV, Anja kaže da ne može da da konkretan odgovor.
“I dalje ne mogu da se odlučim da li film ili pozorište. Obožavam i procese u pozorištu i sama igranja. Ali, obožavam i set i kameru i atmosferu na snimanju uopšte, naravno kada je predivna ekipa, a ja sam imala tu sreću da sam uvijek u divnoj ekipi”, navodi Anja.
Uzore u svijetu glume ima i odmah odgovara da su to Mirjana Joković i Mads Mikkelsen.
Karijera ove uspješne Baranke nastavlja da ide uzlaznom putanjom, ali je publika u rodnom gradu, i na njenu žalost, u bliskom period neće gledati na sceni.
“U planu je novi projekat koji treba da se radi uskoro, ali ne smijem da kažem još jer nisam potpisala ugovor. Ali, biće prilike da i o tom projektu razgovaramo. A za sada nema novih projekata u Baru gdje ću igrati, jer ne bih uspjela da postignem. U Beogradu sebe sada gradim i postavljam temelje, ali svakako ću jedva čekati da dođe trenutak da i u Baru nešto radim”, kaže Anja.
Nekad se i pri prvoj posjeti nekom gradu osjetimo “kao kod kuće”. Takav osjećaj gaji Anja prema Beogradu, koji joj donosi mnogo prilika u svakom smislu.
“Bar mi donosi ljepotu, sigurnost i ljubav. Beograd mi donosi ispunjenje želja, ciljeva, upoznavanje novih ljudi, izlaženje iz komfor zone, adrenalin, ponekad mi donosi učenje na samocu, ali se nadam da će uskoro i Beograd da mi donese i tu sigurnost i ljubav koju imam u Baru. Beograd obožavam i dovoljno je jaka veza između mene i Beograda jer se i u njemu osjećam kao kod kuće”, kaže Anja.
Na kraju, ima jasnu poruku za one koji imaju talenta, a fali im hrabrosti da uđu u glumačke cipele.
“Titula glumice je vrlo dostižna za svakog ko ima barem malo talenta, a mnogo hrabrosti, ludosti, mašte, osjećanja, i prije svega mnogo rada na sebi i mnogo želje i volje da radi i bude vrijedan”, zaključila je za Primorski portal Anja Pavićević.
