Vojo Stanić proslavio 100. rođendan i poručio – lijepo je živjeti
Bard Voja Stanića, legenda crnogorskog slikarstva proslavio je 100.-ti rođendan u Herceg Novom, gradu gdje umjetnik živi više od pola vijeka. Tokom ove godine, u čast vijeka velikana jugoslovenskog i crnogorskog slikara Voja Stanića, izaći će iz štampe jubilarna poštanska markica i biće priređeni brojni programi u Herceg Novom i ostalim gradovima Crne Gore.
Kao što je nekada Vojova supruga Nada, prva žena vajarka u Crnoj Gori, sve do smrti 2012. godine, odabrala da bude podrška stvaralaštvu svog supruka, tako se proteklih godina Vojov sin, pijanista i umetnički fotograf Toma, opredelio da napusti Njujork u kome je živio i stvarao i vrati se u Herceg Novi. Brižljivo čuva i oca i njegovo djelo, a značajno doprinosi organizaciji hercegnovske izložbe naslovljene „Slike su moje priče“.
Na rođendan velikana crnogorskog slikarstva i njegovog sina Tomu posjetili su ministarka kulture i medija, Tamara Vujović, a u ime lokalne samouprave menadžer Opštine Herceg Novi, Dušan Vukić. U kafiću gdje Vojo Stanić skoro svakodnevno dolazi na kafu i kolače, vedar uprkos godinama, sporog koraka, ali kao i uvjek brz da odgovori Stanić je strpljivo primao čestitke i komentarisao gotovo svaku izgovorenu želju.
Na proslavi 100.rođendana Vojo Stanić imao je poruku sa prijatelje, goste -Lijepo je živjeti.
Povodom 100. rođendana maestralnom slikaru čestitke su uputili i predsjednik Opštine Stevan Katić i sekretarka za kulturu i obrazovanje, Ana Zambelić Pištalo.
-Susreti sa velikanima uvijek obogate čovjeka, kazala je ministarka Vujović i dodala da joj je izuzetno zadovoljstvo što je imala priliku da čestita stoti rođendan geniju sa Škvera.
„Dirljiv je susret sa čovjekom koji je svjetski poznat, a opet je uvijek ostao naš, čovjekom i slikarom koji nam je objasnio šta znači ljepota trenutka i ljepota življenja u miru i nemiru uz more. Naročito mi je zadovoljstvo što je maestro dobro i što je poručio da je ljepo živjeti. Susret sa velikanima uvijek nas obogati i nečemu nauči”, istakla je ministarka.
Voja Stanić rođen je u Podgorici, živio u Nikšiću, ali je najviše svog života proveo u Herceg Novom. Od čelnika grada, takođe, je stigla čestitka
„Cijenjeni i uvaženi gospodine Staniću, čestitamo Vam 100. rođendan u svoje lično, ime Opštine Herceg Novi i cijelog grada koji ste učinili ponosnim što ste njegov mještanin i stvaralac koji je u njemu našao inspiraciju. Naša je čast i zadovoljstvo što imamo privilegiju da sa Vama, našim ali i nadaleko priznatim umjetnikom, dijelimo istu ljubav prema gradu, moru, Boki i svim njenim ljudima. Vijek postojanja znači mudrost, smirenost i istančani pogled na stvarnost, ali i umjetnost. U svakom dašku maestrala, zvuku katarke jahte sa Škvera, letu galeba koji očekuje povratak ribara, prepoznali ste dragocjenost i pretvorili je u vanvremensku umjetnost. Želimo Vam dobro zdravlje i da u godinama koje slijede osjetite isti damar topline grada koji Vas iskreno poštuje, svih nas koji cijenimo Vaše djelo i iskazujemo zahvalnost što ste dio naše zajednice“, navodi se u čestitki.
Preplitanja velikih umjetnosti- orginalna čestitka film “Živi i zdravi”
Orginalnu čestitku, dokaz kako se velika stvaralaštva i umjetnosti uspješno prepliću bez obzira na vrijeme i godine autora, ispisao je reditelj i scenarista Ivan Marinović čiji drugi film „Živi i zdravi“ ovih dana puni bioskope širom Crne Gore
Uz podatak da je jedna od starijih Stanićevih slika „Luštička svadba“ bila referenca za atmosferu filma kada su projekat branili pred komisijom Filmskog centra Crne Gore objasnio je: „Kao luštički zet on je prvi bio inspirisan duhom i haosom koji se na magičnom poluostrvu dešava. Živio Vojo!“
Prvu sliku potpisao prije 70 godina
Na Akademiji likovne umjetnosti u Beogradu Vojo Stanić je završio vajarstvo 1951. godine, a prvu sliku potpisao je 1954. Inspirisan je bio knjigom posvećenom Van Gogu i strašću koja je i sa reprodukcija isijavala. Na Stanićevoj prvoj slici bilo je hercegnovsko pristanište, mulo kako kažu u Novom. Utočište maestrovim jedrilicama, galebovima, prijateljima, snovima, svemiru koji kako čitavog života i danas „protiče ispred prozora“ njegovog ateljea.
Stanićev najveći uspeh bilo je predstavljanje Crne Gore na 47. Venecijanskom bijenalu 1997. godine. Imao je samostalne izložbe u Crnoj Gori, ali i širom sveta (Podgorici, Herceg Novom, Svetom Stefanu, Beogradu, Novom Sadu, Somboru, Zagrebu, Bolcanu, Berlinu, Oslu, Rimu, Njujorku, Moskvi). U Umetničkom muzeju Crne Gore u Cetinju, njegove slike su deo stalne postavke. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada za svoj slikarski rad.
