Moramo da obratimo pažnju na mlade umjetnike, njihov uspjeh je naša pobjeda

Nije Bar ulica i trotoar, Bar su ljudi na koje sam izuzetno ponosna. Treba da imamo nagrade za te ljude koji su nam uljepšali život, koji su dio svake manifestacije, i u dobru i u zlu, kazala je u novoj epizodi Melos podkasta sopran Aleksandra Vojvodić Jovović.

Rođena Baranka, Vojvodić Jovović iza sebe ima veliki broj nastupa i solističkih koncerata u Crnoj Gori i inostranstvu, od kojih izdvaja koncerte u Moskvi, Milanu, Istanbulu, Sarajevu, Skoplju, Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Ljubljani, Beogradu. Sarađivala je sa poznatim ansamblima, dirigentima i operskim pjevačima. Interesantan je da pjevanje nije bilo prvi izbor Aleksandre Vojvović Jovović. Štaviše, čini se da je pjevanje našlo put do nje, i to zahvaljujući profesorici solo pjevanja Larisi Simović, koja joj je predavala u Školi za srednje muzičko obrazovanje „Vasa Pavić“ u Podgorici. Prvi izbor bila je, igrom slučaja, harmonika, a zahvaljujući vrijednom radu i talentu Vojvodić Jovović bilježila je izuzetne rezultate, te je već na drugom Barskom ljetopisu održala solo koncert, sa i te kako zahtjevnim programom.

„Kada sam prvi put čula pjevanje profesorice Larise Simović, bila sam oduševljena. I za razliku od harmonike, u svijet pjevanja sam tako lako i lijepo zaplovila. Ona je bila oličenje moje druge majke. Moja prva profesorica Ljibinke Knežević, koja me je uputila u Muzičku školu, i Larisa, koja me je sa toliko nježnih i toplih riječi bodrila i govorila, pomalo na ruskom – „Ti ako mene budeš slušala, ti meni dođeš bijeli mercedes sa bundom“. Ali, nas je tata uvijek učio da se ne uznosimo. Odmah su počela takmičenja, nagrade, i nastavila sam dalje“, priča Vojvodić Jovović.

Put od školovanje do brojnih solističkih nastupa bio je težak, dugotrajan, neizvjestan, a bilo je čak i trenutaka kada je Vojvodić Jovović u potpunosti odustajala od usavršavanja. Zanimljive životne okolnosti ipak su je dovele do toga da danas ima iza sebe dva završena fakulteta i zavidan broj nastupa.

„Veliku zahvalnost osjećam prema mojim profesorima. Ko bi mene usmjerio ako ne moji profesori? Da li bih danas ja imala ovako lijep život da nisam naišla na tako plemenite ljude koji su bili puni znanji i omogućili mi da mogu da se kvalitetno bavim ovim poslom?“, kazala je Vojvodić Jovović.

Da bi čovjek otišao visoko, mora prvo da se spusti blizu dna, smatra Vojvodić Jovović.

„Nisam bila na dnu, ali osjetila sam šta znači kada propustite neku šansu u životu. U tom periodu, prije solo pjevanja, u Podgorici sam vrlo teško živjela, i tada sam se zaklela sebi da ću da radim do kraja, da dam sebe do kraja, makar to bilo i po moj život loše, ali da neću više nikad dozvoliti sebi, zdravoj i pravoj da dođem u situaciju da sam gladna, da je moje dijete gladno, da sam žedna, da me ljudi odbace, jer mi se desilo da u trenutku mog pada nikog oko mene nije bilo, osim mojih roditelja. To je jedan tako težak momenat, zaboljelo me što su me napustili prijatelji i odlučili sam da ne da se sa njima takmičim, nego da sebe upregnem da se vratim u kolosjek. I onda je počela ta borba, završila sam i solo pjevanja, došla sam za direktora škole iako sam vrlo teško dobila posao u Baru, jer su ipak postojali ljudi koji su sabrali dva i dva i vidjeli da ipak nisam ja neka osoba koja to ne zaslužuje i onda sam ja dala sve od sebe da vodim školu, da ne zapustim solo pjevanje, da napravim karijeru, a isto tako osjećala sam se veoma usamljeno od sveg rada i trka, iako sam imala Iliju, u čijem podizanju su mi pomagali majka i braća… U svemu tome, kad Bog hoće, u zadnjem momentu te samoće, pojavio se moj sadašnji muž Mitar“, priča Vojvodić Jovović.

Graditi muzičku karijeru nije lako, jasna je Vojvodić Jovović, ali borila se – zbog njenih učenika, zbog djece koja su, kako je kazala „čista, bistra voda“.

„Ona su naš ponos, naši reprezenti i zato ja moram da se borim i da im utabam stazu. Moje koleginice se bave samo pjevanjem, vježbaju jogu, rade na svom tijelu i duhu, rade na novim kompozicijama, a ja – majka, profesor, pjevam pet časova, trčim, pravim punđu i pjevam ‘barabar’ sa njima. Ja želim da moje učenice budu ispoštovane, naša djeca da imaju taj poziv i da uživamo u njihovom radu. I ja uživam i radujem se uspjehu svih naših mladih koleginica, jer je njihov uspjeh moja pobjeda“, kazala je Vojvodić Jovović.

Na pitanje da li se od ovog poziva može lijepo živjeti, Vojvodić Jovović kaže da smo „mi dugo bili ratna zemlja, naše babe živjele su u kršu“, pa je ona, kako dodaje, veliki pomak u ženskom rodoslovu napravila.

„Moramo da obratimo pažnju na mlade umjetnike – mi ih predstavimo i na tome se završi. Mi nemamo kontinuitet. Ja volim svoje Barane, ja volim da slušam i Gulu, i Zoru, i Akademiju, Grimm, i moje profesore instrumenta, Mira Kruščića i akademski hor koji opstaje bez prostorija, bez ičega i Dragišu Simovića i Rajka Joličića, Deja Senića… To je Bar, to je Crna Gora. Nije Bar ulica i trotoar, Bar su ljudi na koje sam izuzetno ponosna, a ja imam iskustva i znanja da mogu nešto da kažem na takav način. Ljuta sam. Treba da imamo nagrade za te ljude koji su nam uljepšali život, koji su dio svake manifestacije, i u dobru i u zlu“, kazala je Vojvodić Jovović.

O putu od prvog susreta sa muzikom do nastupa u Moskvi, Milanu i drugim metropolama, pedagoškom radu, značaju muzičkog obrazovanja za djecu, u novoj epizodi Melos podkasta Aleksandra Vojvodić Jovović razgovarala je sa voditeljkom Nikoletom Dabanović. Kompletan razgovor dostupan je na sledećem linku:

Sopran Aleksandra Vojvodić Jovović rođena je u Baru gdje je završila nižu muzičku školu. Nakon niže, završava srednju muzičku školu ,,Vasa Pavić“ u Podgorici i to dva odsjeka – teoretski i odsjek za solo pjevanje u klasi prof. Larise Dašić Simović. Muzičku akademiju – teoretski odsjek završila je na Cetinju, nakon čega se upisuje na Muzičku akademiju u Sarajevu, odsjek solo pjevanje u klasi primadone prof. Radmile Bakočević. Magistrirala je solo pjevanje 2013. u klasi mr Aleksandre Ristić. Iza sebe ima veliki broj nastupa i solističkih koncerata u Crnoj Gori i inostranstvu, od kojih izdvaja koncerte u Moskvi, Milanu, Istanbulu, Sarajevu, Skoplju, Zagrebu, Rijeci, Puli, Splitu, Ljubljani, Beogradu. Sarađivala je sa poznatim ansamblima, dirigentima i operskim pjevačima. Snimila je CD pod nazivom „Korijeni“, sa crnogorskim pjesmama obrađenim u new age stilu. Sa kolegom Aleksandrom Basarabom je uradila obrade crnogorskih pjesama za glas i klavir, a povodom 10 godina od obnove nezavisnosti snimila je pjesmu i spot „Iskra vječnog plamena“.