Muharem Muratović – nenametljivi ambasador kulture Bara i Mrkojevića, vjeran zavičaju
Monografija „Pola vijeka stvaralaštva Muharema Muratovića“ predstavljena je sinoć na platu ispred Dvorca kralja Nikole, u sklopu programa bARS ovogodišnjeg Barskog ljetopisa. Monografija, čiji su autori Sabrija Vulić i Radomir Petrić, na više od 160 stranica približava sve faze Muratovićevog stvaralaštva. Predstavljeno je preko 110 reprodukcija najbitnijih Muratovićevih likovnih ostvarenja, njegove najvažnije izložbe kroz kritike eminentnih istoričara umjetnosti Crne Gore i regiona, kao i umjetnikove pjesme i razmišljanja o aspektima koji su ga oformirali kao stvaraoca.
Pored autora, uz moderaciju novinarke Maje Tomović, o monografiji, liku i djelu Muharema Muratovića govorio je selektor programa bARS Željko Milović.
„Jedan od najpoznatijih crnogorskih slikara, čuven po gotovo svetačkim i freskastim likovima žena koje je izlagao širom svijeta, višedecenijski prosvjetni radnik i direktor Osnovne škole „Mrkojevići“, Muharem Muratović nedavno je doživio da mu bude ukazana velika čast. Poštovaoci njegovog djela, ali prije svega prijatelji, Radomir Petrić i Sabrija Vulić publikovali su, povodom 50 godina stvaralašta, monografiju o njemu“, kazala je Tomović.
Autor Radomir Petrić istakao je kako je ova monografija najmanje što se moglo prirediti u čast dobrog čovjeka i velikog umjetnika, istinskog ambasadora kulture zavičajnih Mrkojevića, Bara i Crne Gore kakav je Muharem Muratović ukazujući na činjenicu da se radi o stvaraocu koji sticajem okolnosti do sada nije zvanično dobio niti jedno priznanje i da ima prostora da, u vremenu pred nama, makar na nivou zajednice u kojoj je stasao, dobije određenu nagradu.
Kako je dodao, krajem prošle godine urednički tim sa saradnicima je krenuo u pripremu monografije.
„Naša ekipa, ne brojna, ali sastavljena od profesionalaca iz više oblasti, bila je u samom startu rada suočena sa problemima ozbiljne zdrastvene prirode. Gotovo čitav tim je bio isključen iz igre, ali uspjeli smo da se vratimo na taj kulturni teren početkom ove godine, prije svega zahvaljujući izuzetnom radu Slobodana Slovinića, izvanrednog intelektualca i istaknutog crnogorskog likovnog umjetnika i likovnog kritičara, koji je osjećanje poštovanja koje gaji prema Muharemu Muratoviću utkao u sjajan esej ‘Genius Loci’ iz kojeg su uslijedile sve aktivnosti tokom narednih pet mjeseci, a koje su na kraju krunisane ovom knjigom“, naveo je Petrić.
Prema mišljanju Sabrije Vulića Bar i, u prvom redu, Muharem Muratović, zaslužili su jednu ovakvu monografije, ako ne i mnogo više uzimajući u obzir da Muratovićevo stvaralaštvo broji više od hiljadu radova.
„Ima u Mrkojevićima jedan čovjek koji tiho živi, gotovo neprimjetan, ali njegovi pečati su toliko jaki da ostavljaju tragove svuda po svijetu. To je bilo ono što me je guralo da krenemo u priču o monografiji na koju sam jako ponosan i svi oni koji je vide shvatiće da je puno truda uloženo, ali da posao u suštini nije bio težak. Iz Mrkojevića smo izvukli Muharema Muratovića koji je uvijek bio tamo i probali da njegovo sveukupno stvaralaštvo predstavimo na ovaj način“, istakao je Vulić.
Posebno interesantan dio monografije čini osam Muratovićevih pjesama nastalih sedamdesetih godina prošlog vijeka koje, kako ističe Radomir Petrić, predstavljaju osobu izuzetnog senzibilteta. Prema njegovim riječima, „kada te pjesme uparite sa imenom, postane jasniji Muharemov stvaralački habitus i njegov svijet mediteranske, pa i univerzalne ljepote koji izranja sa njegovih slika i koji on filigrantski precizno zapisuje“.
Muharem Muratović je rođen u Mrkojevićima i, iako je izlagao širom svijeta, ostao je da radi i stvara, a dugo se bavio i pedagoškim radom, u svom zavičaju. Uz zahvalnost svima, istakao je kako mu sinoćnja promocija godi.
„Ako sam bar nešto radio, da je to neko i primjetio. Mislim da je to zadovoljstvo svakog čovjeka, da njegov rad određuje njegovu sudbinu, njegov karakter, njegovo postojanje na ovom svijetu. Vjerovatno je i mjesto rođenja, sredina i prostor ono što odredi sudbinu i karakter čovjeka. Ja sam imao sreću da sam rođen u prirodi gdje sam imao potok, izvor, čistu vodu, gledao sam procese života onako kao iz praistorije. Imao sam glinu i miris zemlje i to me je na neki način formiralo“, kazao je Muratović.