Na temelju solidarnosti, empatije i uz primjenu zakona do društva jednakih šansi

Sjednica Otvorenog parlamenta Skupštine opštine Bar na temu „Bar – grad prihvatanja i jednakih šansi za sve“, održana je danas, u susret 10. decembru, Međunarodnom danu ljudskih prava. Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svakog 10. decembra, na dan kada je 1948. godine potpisana Opšta deklaracija Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima, u cilju ukazivanja na značaj poštovanja prava i dostojanstva svakog pojedinca.

Ljudska prava su, kako se navodi i u deklaraciji, univerzalna i ne zavise od nacionalne, državne, ideološke, socijalne i kulturne pripadnosti. Osnovno pravo zagarantovano svakom pojedincu je pravo na život i, kako je podsjetila potpredsjednica Opštine Bar mr Tanja Spičanović, nijedno drugo pravo nije moguće ako se ono osnovno ne poštuje.

„Govoriti danas o ljudskim pravima, dok se dešava genocid nad jednim narodom, nije moguće a ne zapitati se da li su prava navedena u deklaraciji ostala samo slova na papiru„, istakla je Spičanović.

U brzom hodu savremenosti, kako je navela, ne smijemo zaboraviti da su ljudska prava univerzalna.

„I samo na temelju solidarnosti i empatije sve deklaracije postaće Magna Carta Libertatum„, kazala je Spičanović i istakla da je Bar vjekovima bio i ostao bastion tolerancije i međusobnog uvažavanja.

U sklopu sjednice Otvorenog parlamenta, kojoj se odazvao veliki broj građana, bilo je riječi o položaju osoba sa invaliditetom, rodnoj ravnopravnosti, ali i problemima sa kojima se suočavaju pripadnici Romske, Egipćanske i LGBTIQ populacije. Sjednicu je otvorio predsjednik SO Bar Branislav Nenezić, koji je svoje mjesto za ovu priliku ustupio inicijatoru sjednice, odborniku u lokalnom parlamentu i savjetniku u Sekretarijatu za ljudska i manjinska prava Naseru Kraji.

Kraja je iskazao zahvalnost svima koji se se odazvali pozivu za ovu sjednicu i podvukao da „ljudska prava nisu stvar kompromisa„.

OSI često odustaju od borbe za svoja prava

Zakoni su u velikom broju slučajeva barijera za ostvarivanje prava osoba sa invaliditetom. Na teritoriji opštine Bar, ističe Veselin Joketić, predsjednik Organizacije slijepih za Bar i Ulcinj, u prethodnom periodu uradilo se dosta i OSI populacija zahvalna je na kontinuiranoj pomoći lokalne samouprave, ali dosta posla predstoji. On ističe da se u Crnoj Gori dio zakona koji se odnosi na prava osoba sa invaliditetom ne poštuje.

„Krenućemo od Zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, u kojem ima dosta problema kada je u pitanju populacija osoba sa invaliditetom. OSI često nisu u prilici da ostvare dodatak za njegu i pomoć drugog lica i često odustaju od borbe za svoja prava. To pravo ostvaruju na određeni period, a ne trajno. Takođe, osobe sa teškim invaliditetom, među kojima je i sljepoća, nažalost nisu u mogućnosti da ostvare pravo na ličnu invalidninu. Iako to zakon predviđa, niži pravni akt to ovoj populaciji onemogućava. Svi mi putem čula vida primamo informacije od 80 do 90 odsto. Svaki komentar dalji je suvišan. Dodatak za njegu i pomoć drugog lica iznosi svega 80 i par eura. Da li je to dovoljno da osoba kojoj je potrebna pomoć drugog lica može da zadovolji svoje potrebe? Često osobe sa invaliditetom nisu u mogućnosti da ostvare pravo na personalnog asistenta. OSI, takođe, imaju poteškoća i prilikom korišćenja javnog prevoza„, kazao je Joketić.

On je pohvalio napore koje Opština Bar ulaže na planu unaprijeđenja položaja osoba sa invaliditetom i podsjetio da od 2018. godine lokalna samouprava izdvaja sredstva za funkcionisanje Organizacije.

„Pohvalio bih takođe napore na otklanjanju arhitektonskih barijera za OSI i izrazio nadu da će u narednom periodu biti učinjeno još više. Cijenimo to što radite. Poručio bih na kraju – ‘Ništa o osobama sa invaliditetom bez osoba sa invaliditetom‘“, zaključio je Joketić.

Predsjednik Udruženja paraplegličara Bar Slavko Vučićević podsjetio je da je država Crna Gora Konvenciju o pravima osoba sa invaliditetom usvojila 2009. godine i obavezala se da će svoje nacionalno zakonodavstvo uskladiti sa ovim dokumentom. Države potpisnice obavezale su se da će, između ostalog, preduzeti neophodne mjere u cilju obezbjeđivanja pristupačnosti zgradama, objektima…

„Kada se mi danas osvrnemo na našo životno okruženje, naš životni prostor, ne možemo se složiti da imamo ovaj standard. Dakle, neophodno je da država Crna Gora i lokalne samouprave preduzmu dalje korake u prilagođavanju životnog okruženja i uklanjanju prepreka i barijera, jer je to jedan od preduslova da svi živimo u zajednici i imamo jednake mogućnosti„, kazao je Vučićević.

On je istakao da i dalje nije obezbijeđen pristup svim javnim ustanovama, te da država treba da obezbijedi da lica sa invaliditetom u kontinuitetu zadovoljavaju svoja prava bez diskriminacije, u skladu sa Ustavom, međunarodnim konvencijama i drugim propisima, u oblastima participacije, pristupačnosti, jednakosti zapošljavanja, obrazovanja, socijalne i zdravstvene zaštite, kao i da se utvrde barijere i definišu preporuke za unaprijeđenje stanja.

Najavljeno osnivanje Ženske sigurne kuće u Baru

Da je rodnu ravnopravnost potrebno afirmisati na svim nivoima, podstaći žene za aktivnije učešće u političkom i javnom životu, unaprijediti položaj žena u svim sferama društvenog života, poručili su odbornica i članica Ženskog odborničkog kluba SO Bar Vesna Drašković i psiholog, član Savjeta za rodnu ravnopravnost Petar Marković.

Drašković je najavila da je budžetom Opštine Bar za 2024. godinu predviđeno i osnivanje Sigurne ženske kuće.

„Hajde da se udružimo i da se osjeti da crnogorsko društvo jako vodi računa o rodnoj ravnopravnosti„, istakla je Drašković, koja je podacima o broju žena u parlamentu i na rukovodećim pozicijama ilustrovala realnu, trenutnu sliku našeg društva.

„U državnom parlamentu odavno nije bilo manje žena. Zakonska norma od 30 odsto u tom slučaju se ne poštuje. Takođe, u Vladi imamo 23 člana, a od tog broja su samo 4 žene. Navodno napredujemo, ali brojke govore suprotno„, kazala je Drašković i dodala da je situacija u barskom parlamentu značajno bolja.

„U Baru imamo 38 odsto odbornica“, podvukla je Drašković.

Na rukovodećim mjestima je, takođe, jako mali broj žena. Iako su, prema zvaničnim podacima, žene obrazovanije, više je nezaposlenih žena nego muškaraca, i to u odnosu 60-40 odsto.

„Za iste poslove, muškarci i žene plaćeni su različitim iznosima. Žene više koriste bolovanje, jer brinu o djeci i starijim članovima porodice, manje idu na službena putovanja… Brine i činjenica da u Crnoj Gori opada broj žena, jer smo u vrhu Evrope kada govorimo o broju selektivnih abortusa„, kazala je Drašković.

Psiholog Petar Marković istakao je da se suština problema krije u deklarativnom, a ne suštinskom usvajanju deklaracija, zakona…

„Mi koji se borimo za prava drugačijih često bivamo percipirani kao rušioci onoga što se naziva patrijarhalnim vrijednostima„, naveo je Marković.

Konsultantkinja na sprovođenju Lokalnog akcionog plana rodne ravnopravnosti Branka Vlahović podsjetila je da je Opština Bar među prvima na državnom nivou krenula putem uvođenja rodnih politika i u prethodnom periodu često bila pionir u uvođenju novih puteva ka uspostavljanju rodne ravnopravnosti na lokalnom nivou.

„Nedostatak kontinuiteta u kadrovskom smislu, nedovoljan nadzor nad praćenjem i izvršavanjem usvojenih planova, kao i nesigurna finansijska podrška, dosta su usporili ovaj proces i učinili da nije postignu sveobuhvatniji i vidljiviji napredak na lokalnom nivou u postizanju rodne ravnopravnosti i podizanju ukupne svijesti o nediskriminaciji„, kazala je Vlahović.

Tokom izrade Nacionalne Strategije rodne ravnopravnosti pokazalo se da je stepen rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori još na nezadovoljajućem nivou.

„Postojanje zakonskih normi nije osiguralo postizanje većeg stepena rodne ravnopravnosti, a institucije sistema još ne pružaju efikasnu i efektivnu zaštitu od diskriminacije ugroženim ženama i osobama drugačijih polova i rodnih identiteta„,navela je Vlahović.

Ona je pojasnila na kojim principima počiva Lokalni akcioni plan za unaprijeđenje rodne ravnopravnosti u opštini Bar i istakla da ovaj dokument nije posao jednog sekretarijata ili jedne koordinatorke, već je prvenstveno akt Skupštine i kao takav zahtijeva stalno praćenje i, kako je predviđeno, formiranje tima za praćenje sprovođenja i izvještavanje o sprovođenju LAP-a.

Odbornica i članica Ženskog odborničkog kluba SO Bar Milena Božović podsjetila je prisutne na prvi član Deklaracije o ljudskim pravima koja glasi: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima„.

„Gotovo da nema rečenice koja pruža snažniju poruku od ove kao sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava„, kazala je Božović i osvrnula se na položaj žena u politici.

„Istraživanja nam pokazuju da samo jedna lokalna samouprava u Crnoj Gori ima predsjednicu – glavni grad, posljednje lokalne izbore obilježio je dominantan muški narativ, uz izraženu mizoginiju prema istaknutim nositeljkama lista, preko dvije trećine žena ne vidi sebe u politici i ne doživljava sebe kao politički aktivne građanke 9 od 10 političarki je diskriminisano jer su žene, 7 od 10 političarki je iskusilo neki vid nasilja tokom političkog rada„, kazala je Božović i dodala da iz ovoga možemo da zaključimo da nije lako biti žena koja želi da se bavi politikom u Crnoj Gori.

Ona je predstavila i podatke sa lokalnog nivoa, kazavši da u lokalnom parlamentu ima 38 odsto žena, na čelu Osnovnog suda i Centra za socijalni rad su žene, od 5 notara 2 su žene, sve tri predškolske ustanove za direktorice imaju žene, koje su i na rukovodećim mjestima u 5 osnovnih, 2 srednje i jedine muzičke škole u gradu.

„Tamo gdje vidim prostora za napredovanje jesu preduzeća koje je osnovala Skupština opštine Bar„, naglasila je Božović.

Ona je ocijenila da u opštini Bar proteklih godina jeste napravljen pomak, ali tu ne treba stati.

„Posebnu pažnju treba posvetiti pružanju prilika da žene budu angažovane na pozicijama moći, odlučivanja i finansijskog djelovanja… Moramo težiti ka društvu jednakih šansi bez obzira na pol, gdje će jedino znanje i rezultati biti mjerodavni„, kazala je Božović.

Romi politički diskriminisani

O institucionalnoj saradnji Ministarstva ljudskih i manjinskih prava sa Opštinom Bar na unaprijeđenju prava RE zajednice govorili su predstavnik ovog resora Sokolj Beganaj i potpredsjednik Romskog savjeta Crne Gore Muhamed Uković.

Beganaj je istakao da se ljudska prava stiču rođenjem, da su neotuđiva i neodvojiva, ali da se, uprkos velikom napretku, i dalje krše širom svijeta kada su u pitanju starije i nemoćne osobe, manjinske grupe, žene i ostale ugrožene skupine.

„Govorimo o pravima na jednakost, pravednost, zdravlje, dostojanstvo, obrazovanje… Ali gdje su Romi i Egipćani u svim tim pravima„, upitao je Beganaj i dodao da oni nisu jednaki.

„Romi i Egipćani ne mogu da nađu zaposlenje, nisu jednako uključeni u društvene procese, žive u getoima, nemaju lična dokumenta, njihova djeca prose, nekad nemaju ni zdravstvenu knjižicu, ne obrazuju se… Gdje se izgubila jednakost i zar nisu ljudska prava univerzalna. Mašemo dokumentima, deklaracijama, akcionim planovima, ali na kraju – ćorak. Gdje su nestali empatija i dobrota. Romi i Egipćani su isto samo ljudi„, kazao je Beganaj.

On je poručio da će u prestojećem periodu biti intenzivirana saradnja ministarstva sa lokalnim samoupravama, planirana je izrada novog LAP-a u Baru, te da će biti izrađen softver koji će pomoći u praćenju situacije kada se govori o društvenoj integraciji Roma.

Muhamed Uković saglasan je da se Romi i Egipaćni suočavaju sa brojnim problemima na putu ostvarivanja Ustavom zagarantovanih prava.

„Romi nemaju svoje političke predstavnike u državnom parlamentu, a kada o lokalnim govorimo imaju samo u Podgorici, i to jednog. Romi su, dakle, politički diskriminisani„, kazao je Uković i pojasnio da Romi čine oko 1 odsto populacije u Crnoj Gori, a ostale manjinske zajednice 8,5, 9 odsto. Uprkos tome, cenzus je isti. Ustupak je urađen kada je u pitanju hrvatska nacionalna manjina i on iznosi 0,35 odsto.

„Zašto taj ustupak nije urađen i za RE populaciju? Kome Romi smetaju?“ kazao je Ubović i dodao da je drugi problem zapošljavanje u lokalnog i državnoj upravi.

„Ustav je jasan i u članu 79., stav 10, kaže „Manjinama se jamči proporcionalna zastupljenost u organima lokalne i državne uprave“. Kako Romi da ostvare to Ustavom zagarantovano pravo?„, kazao je Ubović i zaključio da „Prava postoje za sve ili ne postoje nikako“.

Brojni problemi LGBTIQ zajednice

Jelena Čolaković, programska direktorica Juventas istakla je da je Crna Gora „pogodno tlo za postojanje predrasuda i stereotipa“ i pohvalila napore Opštine Bar na unaprijeđenje položaja pripadnika LGBTIQ zajednice u Baru. Čolaković je predstavila razna istraživanja, koja ilustruju način na koji šira javnost percipira pripadnike ove zajednice, probleme sa kojima se suočavaju u porodičnom okruženju…

„Glavna strategija njihovog preživljavanja je skrivanje identiteta„, kazala je Čolaković. Ona je podsjetila da je SO Bar nedavno usvojila i lokalni akcioni plan, koji za cilj ima unaprijeđenje položaja LGBTIQ osoba u Baru.

„To je jedan od sjajnih poteza. Pripadnicima ove zajednice znači kada znaju da ima neko ko brine o njima i njihovom položaju, potrebama…„, kazala je Čolaković.

Da je Bar sredina koja uvažava pripadnike raznih populacija, smatra i Miloš Knežević, izvršni direktor Queer Montenegro.

„Tokom prethodne godine, imali smo prilike da razgovaramo sa LGBTIQ osobama iz Rusije i Ukrajine, i oni koji žive u Baru, kazali su da imaju pozitivna iskustva. Bar je prepoznat kao otvorena sredina za iskazivanje identiteta„, kazao je Knežević.

On je istakao da bi se narednim LAP-om trebalo manje raditi na toleranciji, a više na prihvatanju i poštovanju LBGTIQ osoba.

Odbornik Naser Kraja, savjetnik u Sekretarijatu za ljudska i manjinska prava u Opštini Bar, koji je koordinirao pripremom LAP-a, kazao je da je intencija da se u narednom periodu opština Bar pridruži RAINBOW mreži gradova, u kojoj su već Kotor i Podgorica.

Nakon izlaganja, uslijedila je diskusija.