„Neke zaboravljene priče“: Junaci iz bajki posjetili mališane iz barskih vrtića

Sa ciljem nastavka misije afirmacije baletske umjetnosti balerine škole „Princeza Ksenija“ – Radmila Škuletić, Anja Tomović i Kristina Adžić, zajedno sa Nikolom Pantovićem i solistom beogradskog baleta Željkom Grozdanovićem, juče su kostimirane u likove iz klasičnih bajki posjetili barske vrtiće, u sklopu manifestacije„Novogodišnje čarolije“, koju organizuje Kulturni centar Bar.

Vještica, Snežana, Crvenkapa, Princeza na zrnu graška i Vuk oduševili su naše najmlađe sugrađane iz vrtića „Mala luka“ i „Delfin“, koji funkcionišu u okviru JPU „Vukosava Ivanović Mašanović“ i mališane iz PPU „Svetionik“ i „Mala bajka“.

Pandemijska godina značajno je uticala na mogućnost scenskih izvođenja, pa su iz tog razloga u Baletskoj školi „Princeza Ksenija“ došli na ideju da koreografske minijature i junake bajki izvedu na trgove i ulice, u posjetu vrtićima i školama.

Željko Grozdanović pohvalio je ideju da se djeca na ovaj način upoznaju sa likovima iz bajki i baletom.

„Mi, kao umjetnici, pedagozi, svi koji radimo sa djecom moramo da nađemo nove načine da što više te ‘stare’ junake približimo mlađim generacijama. Zahvaljujući Baletskoj školi „Princeza Ksenija“, koja sve ove godine na najljepši mogući način promoviše baletsku umjetnost u Crnoj Gori, djeca su imala priliku da se da njima i upoznaju“, ističe Grozdanović.

Poznata izreka da „nikad nije kasno“ na balet se ne može primijeniti, kaže Grozdanović, naprotiv. Baš iz tog razloga važno je da se djeca u što ranijem uzrastu upoznaju sa baletskom umjetnošću.

„Citiraću Lidiju Pilipenko, poznatog beogradskog koreografa, koja je jednom prilikom rekla da za balet nikada ne može da bude rano. Kasno može da bude, nažalost, takva je profesija, i jako je bitno da se na vrijeme krene, da počne da se vježba i upoznaje sa baletom. Većina djece juče su se prvi put srela sa ovim likovima, ali i sa baletom. Ako smo uspjeli da probudimo ljubav u nekome od njih prema baletskoj umjetnosti, to je za nas veliki uspjeh“, naveo je Grozdanović.

Posebnost baleta krije se, dodaje, u samoj spoznaji da se umjetnici izražavaju bez riječi i ‘ograničeni’ su tijelom.

„U baletu mnogo dublje i iskrenije ulazimo u sve emocije, jer ako mi ne doživimo i ne osjećamo nešto, ne možemo da prenesemo to na publiku i da ih u nešto ubijedimo. Koliko god da je lijepo igrati za djecu, to je najzahtjevnija publika jer djeca ne lažu. Oni su iskreni, čisti i odreagovaće najiskrenije.Ako mi ne vjerujemo u to što radimo, džabe nam i kostim i šminka, i frizura, moramo cijelu dušu i tijelo da unesemo u balet, da bi publika uživala i da bi shvatila šta želimo da kažemo. Da mogu da se vratim kroz vrijeme, opet bih sve isto uradio, i ne bih ovaj posao mijenjao nizašta na svijetu“, zaključio je Grozdanović.