Nikoleta Ulama gradi uspješnu karijeru u Italiji: Važno je da ne gubite cilj iz vida

Kad želja za znanjem, usavršavanjem i istraživanjem nadvlada strah i usudimo se da zakoračimo u nepoznato, nagrade neupitno dolaze. Prelaz iz srednjoškolske klupe u akademske vode nije lak čak ni onda kad nam do odlaska u grad studiranja nije potreban, pored indeksa, i pasoš. Ali, sa pasošem u ruci otići u drugu državu zbog studiranja – za to su potrebna i želja i hrabrost. Imala je i hrabrosti i želje i veliko predznanje Baranka Nikoleta Ulama kada je prije nekoliko godina otišla u Trst, gdje sada gradi uspješnu karijeru u sferi informatike.

Već na prvoj godini studija na Univerzitetu u Trstu, gdje je završila osnovne studije informatičkog i elektronskog inženjerstva – smjer informatičke aplikacije, Nikoleta Ulama zavrijedila je nagradu Anthony Gatti, koja je namijenjena za tri najbolja strana studenta na svim smjerovima inženjerstva. Sada je na master studijama i istovremeno radi u kompaniji koja se bavi kreiranjem softvera za zdravstvene ustanove širom Italije. Za Primorski portal, Ulama govori o periodu studiranja, dosadašnjim projektima, planovima, Trstu i Crnoj Gori kada je sa te distance posmatra.

Primorski portal: Iz rodnog Bara, u kom si završila osnovnu i srednju školu, otišla si u Trst, kako bi nastavila školovanje. Osamostaljivanje u tom uzrastu, odlazak iz rodnog grada i države u nepoznato sigurno je bilo izazovno, možda na momente i teško. Kako je izgledao život u Trstu kada si počela da studiraš, a kako na ovaj grad gledaš sada?

Ulama: Svakako da je početak bio težak. Nova sredina, drugi jezik i birokratija, rokovi za stipendiju, upis i slično. U početku mi je bilo jako teško, jer sam bila udaljena od porodice i prijatelja. Međutim, vrlo brzo sam stekla poznanstva. Sada već na Trst gledam kao na moj drugi dom. S obzirom da sam tu već neko vrijeme, naravno da vidim i nedostatke. Međutim, svakog dana se iznova zaljubim u ovaj grad. Ovdje imam zaista sjajne ljude oko sebe, što ovaj grad čini još posebnijim.

Primorski portal: Informatika je definitivno jedno od zanimanja budućnosti. Kada si ti počela da razvijaš interesovanje ka ovom polju? Da li je neko posebno zaslužan?

Ulama: Negdje tokom srednje škole sam počela nešto ozbiljnije da razvijam interesovanje za ovu oblast. Mada dok sam bila mala, dosta sam slušala o računarima, s obzirom da je mom tati upravo to bio hobi. Vjerujem da je to donekle i imalo uticaja, iako tada nisam ni pomišljala da bi to mogao biti moj pravac. Vremenom kako se to polje razvijalo, počelo je da me interesuje sve više, pogotovo kada sam vidjela šta sve ono može da pruži. Nažalost, nismo obrađivali dovoljno ove teme u školi, pa sam pronalazila dodatne informacije na internetu, čitala i učila o tome.

Primorski portal: Za nas laike informatika je jedno široko, često nejasno polje. Ipak, svi smo svjesni da ona čini neizostavan dio naše svakodnevice. Koji dio informatike, odnosno koja oblast, tebe posebno interesuje i gdje vidiš svoju budućnost?

Ulama: Tako je, informatika je jedna zaista široka oblast, koja obuhvata mnoštvo disciplina. Interesuju me razne discipline i zaista uživam u programiranju. Međutim ono što mi se trenutno najviše dopada jeste računarska bezbjednost i željela bih da se specijalizujem u ovoj oblasti. Mada, zahvaljujući prilici da radim na projektima koji uključuju primjenu informatike u medicini sam zavoljela i ovo polje.

Primorski portal: Vjerujem da si u toku studija imala priliku da razgovaraš sa svojim kolegama iz Crne Gore i da napraviš paralelu između načina obrazovanja ovdje i u Italiji. U čemu je najveća razlika? U čemu crnogorski obrazovni sistem kasni ili prednjači?

Ulama: Naravno da ima puno razlika. Za početak, u Italiji imate predavanja i na kraju ispit. Na mom fakultetu je to najčešće pismeni, pa usmeni. Na masteru imamo uz to i projekat. Nemamo domaće, bodove na prisustvo i slično. Boduje se samo ocjena na ispitu. Nažalost, grupni rad i projekte na kojima radimo u grupi tokom predavanja ne utiču na ocjenu. Predmeta ima manje po semestru, ali su dosta obimniji i nose više kredita.

Mislim da prvenstveno, crnogorski sistem zaostaje u odnosu na Italiju u izboru i sadržaju studijskih programa, pogotovo onih vezanih za računarske nauke. Dok, u Italiji, barem na mom fakultetu, svake ili svake druge godine se predmeti, oblasti izučavanja i studijski programi prilagođavaju potrebama tržišta rada. U odnosu na to što sam čula od svojih kolega iz Crne Gore, zaključila sam da su profesori u Trstu dosta pristupačniji. Mora postojati barem jednom nedeljno sat u toku kog je profesor uvijek dostupan i možete ga naći u kancelariji za bilo kakva pitanja vezana za predmet ili ispit. U suprotnom, možete uvijek napisati mejl i dogovoriti se za neki određeni datum. Neki od profesora su zaista dostupni ukoliko imate poteškoća sa učenjem ili ako se suočavate sa nekim drugim problemima. Imate mogućnost odlaska psihologu. Osim toga, moguće je baviti se raznim vannanstavnim aktivnostima besplatno ili po dosta pristupačnoj cijeni. 

Univerzitet u Trstu ima saradnju sa velikim brojem kompanija, kako italijanskih tako i internacionalnih. Ovo omogućava da već od prve godine studija imate priliku da prisustvujete radionicama i seminarima koje kompanije organizuju, posjetite kompaniju i vidite čime se tačno bave, razgovarate sa zaposlenima, imate priliku da radite praksu, intervju i da se eventualno zaposlite.

Primorski portal: Sada si na master studijama. Koje oblasti ćeš tokom tih semestara izučavati?

Ulama: Tako je. Imaćemo priliku da izučavamo razne oblasti, među kojima su mašinsko učenje, vještačka inteligencija, računarske mreže, računarska bezbjednost, napredno programiranje, programiranje web, dizajn softvera, kriptografija i slično.

Primorski portal: Posebno je interesantna činjenica da si radila na izradi softvera prilagođenom pacijentima koji imaju dijabetes Tip 1. Informatika, očigledno, može biti od velike pomoći i u medicini. Da li si radila na još nekom sličnom projektu i da li „u glavi“ imaš ideju o izradi aplikacije koja bi pomogla svakodnevici medicinskih radnika?

Ulama: Svakako da može biti od velike pomoći. Trenutno radim u kompaniji koja se bavi upravo izradom softvera koji pomažu svakodnevnici medicinskih radnika. To su zaista složeni projekti i nimalo laki za realizovati, pogotovo, uzevši u obzir da se treba imati u vidu i zakon i promjene u zakonu. Softveri koje izrađuje kompanija u kojoj radim su prilično prilagođeni potrebama zdravstvenih radnika. Mada, uvijek se može poboljšati aplikacija i sam tim olakšati rad zdravstvenih radnika, te se trudimo da je u kontinuitetu prilagođavamo njihovim potrebama.  

Naravno da imam jako puno ideja. Međutim, nije to tako jednostavno uzevši u obzir vrijeme koje imam na raspolaganju za realizaciju tih ideja. Takođe, najčešće na ovakvoj vrsti aplikacija radi više ljudi, ne samo jedna osoba.

Primorski portal: Ranije si kazala da te posebno interesuje oblast računarske bezbjednosti i da baš tu sebe vidiš. Zašto?

Ulama: Tako je. Poslednjih godina mi se sve više dopada ta oblast. Jednostavno uživam u projektima i predavanjima koji obrađuju te teme. Jako često i van predavanja slušam i čitam o tome. Maloprije sam spomenula radionice koje su organizovane od strane kompanija u saradnji sa univerzitetom. Jednu od radionica je organizovala kompanija IBM. Tema ove radionice je bila upravo računarska bezbjednost. Simuliran je napad na server univerziteta i mi smo morali donositi odluke kako bismo povratili podatke i spriječili dalju štetu.
Mislim da ono što se meni dopada je pronalazak rješenja za neki problem. Takođe, mogućnost da se spriječe sajber kriminalci u iskorišćavaju nedostataka u softveru i nepažnje ili nedovoljnog znanja ljudi o računarskim mrežama je meni svakako jedan validan razlog da se opredijelim za ovu oblast.

Primorski portal: Iako si na master studijama, trenutno imaš i posao.

Ulama: Trenutno radim u kompaniji koja se bavi kreiranjem softvera za zdravstvene ustanove širom Italije. Obavljam funkciju specijaliste za softver dizajn, mada u zavisnosti od obima posla i projekata na kojima radimo, dešava se da radim i stvari koje nisu u opisu mog posla. To mi se dopada, jer imam mogućnost da vidim kompaniju sa svake tačke gledišta i da naučim puno stvari koje će mi biti korisne. 

Primorski portal: Veliki broj mladih ljudi odlazi iz Crne Gore. Neki to urade prije studija, poput tebe, a drugi, obeshrabreni nakon sticanja diplome, tek onda „spakuju kofer“… Gledajući sa strane, šta je to što, prema tvom mišljenju, mlade ljude u CG dovede do toga da razmišljaju o odlasku?

Ulama: Pa mislim da je glavni razlog upravo nedostatak mogućnosti. Neki ne pronađu studijski program koji žele, neki jednostavno žele da se osamostale, nauče drugi jezik i nadograde sebe, neki jednostavno ne mogu pronaći posao koji žele da rade i za koji su se školovali. Ne daje im se prilika da pokažu sve ono što znaju i za šta su sposobni, pa odluče da, kao što si rekla ‘spakuju kofer’ i upute se negdje gdje će njihove sposobnosti i trud biti više cijenjeni. Mladi ne bivaju tretirani shodno njihovom trudu, te odlaze.

Primorski portal: I na kraju – da li imaš neki savjet za one koji su sada na pragu studija, voljeli bi, ali se dvoume da li da započnu studije van granica svoje države?

Svakako da nije lako ‘prelomiti’ i opredijeliti se za ovaj korak, ali vjerujem da oni koji to žele, bi trebali da se opredijele za ovaj korak. Naravno da je početak uvijek težak, na momente je sam put ka cilju težak, imate loše dane, na momente želite da odustanete, ali sve je to prirodno. Važno je samo da znate šta želite i da ne gubite cilj iz vida. Osim što se bavim i izučavam ono što sam željela, dobila sam priliku da upoznam ljude iz raznih djelova svjeta, učim o njihovim tradicijama i druge jezike, postanem samostalna i steknem više samopouzdanja. Naravno, uvijek ima prostora za napredak i za rad na sebi. Smatram da je ovo jedno zaista sjajno iskustvo, koje donosi mnogo veće stvari od same diplome.