Njegošev lik i djelo u očima velikana umjetnosti

U zaseoku Erakovići u Njegušima prije 210 godina rođen je Rade Tomov. Njegov stric Petar I, poznatiji još za života kao Sveti Petar, odlukom da ga naslijedi u ulozi duhovnog i svjetovnog vladara, ukazuje mu neizmjernu čast, ali i na nejaka leđa sedamnaestogodišnjaka stavlja teško breme. Petar II svojim izuzetnim znanjem stranih jezika, razumijevanjem poezije, filozofije, vladičanskim i vladarskim sposobnostima, ali ni markantnim izgledom nikoga nije ostavljao ravnodušnim. Jubilej 210 godina od rođenja velikog mislioca, koji je opismenio narod i postavio temelje moderne države Crne Gore, obilježen je večeras i u sklopu Barskog ljetopisa, izložbom koja nosi naziv „Njegoš – 210 godina od rođenja“.

Izložba, koja je sačinjena od tri segmenta – umjetnički portreti Petra II Petrovića Njegoša, poznatih domaćih i međunarodnih umjetnika (A. Jovanovića, P. Počeka, P. Lubarde, I. Zonjića, Ziglera, Morgunova…), radovi umjetnika inspirisanih Njegoševim djelom (I. Meštrović, P. Poček, V. Radauč, S. Vujović…), i plakete/spomenice sa Njegoševim likom koje je Njegošev muzej – Biljarda dobio povodom otvaranja 1951. godine, od kojih su neki prvi put predstavljeni javnosti, izazvala je veliko interesovanje barske publike.

Selektorka likovnog programa festivala, dr Anastazija Miranović iskazala je zadovoljstvo što se višegodišnja uspješna saradnja sa Narodnim muzejem Crne Gore nastavlja.

„Ove godine imamo čast i zadovoljstvo da otvorimo izložbu kojom se obilježava 210 godina od rođenja Petra II Petrovića Njegoša. Pred publikom su djela velikana naše umjetnosti, a kuriozitet je da se pojedini eksponati prvi put prikazuju javnosti„, kazala je Miranović.

Otvarajuću izložbu Isidora Kovačević, rukovoditeljka Njegoševog muzeja – Biljarda kazala je podsjetila je da je u Njegušima Njegoš „napravio prve korake, slušao epske pjesme uz zvuke gusala, stekao prve spoznaje o putevima i iskušenjima ovozemaljskog života i možda već tada sanjao o mjestu svoga vječnog prebivališta na Lovćenu“.

„Tokom jednog razgovora sa engleskim lordom u Napulju, kada je trebalo da napiše posvetu na fotografiji, Njegoš je rekao: „Moji su stihovi svi žalosni, ja ih ne pišem više…“….kad dođete u bogati London i kad pokažete ovu sliku svojim prijateljima, nemojte im kazati ovo je vladika jednog srećnog naroda, nego im kažite ovo je mučenik jednoga za slobodu mučeničkog naroda“, zapisao je Ljubomir Nenadović u ‘Pismima iz Italije“. Ovaj citat najslikovitije govori o životu crnogorskog gorostasa, reformatora, vladike i vladara, koji je znanjem i manirima plijenio od evropskih dvorova do savremenika i svojih sunarodnika. Veliki mislilac, kome je, uprkos činjenici da je u veoma kratkom roku, sa nevjerovatnom lakoćom, savladao kako prirodne tako i društvene nauke, i te kako nedostajalo školsko obrazovanje, pokušaće na sve načine, od otvaranja škola preko štampanja zbornika i nabavki knjiga da opismenjava svoj narod. Postavio je temelje moderne države, donio u svoju kamenu Crnu Goru sve što je vidio u velikim evropskim gradovima – od štamparije, preko kase/banke, alata za kovanje novca, do dvogleda i fotografskih uređaja za skidanje obraza, bijelih rukavica i crnih kravata…„, kazala je Kovačević.

Bijeg od teškog, tvrdim tradicionalizmom okovanog života u manastirskim ćelijama, Njegoš je, kako je dodala, pronašao u kamenom zdanju svoje Biljarde, gdje je, „uz treperavu svjetlost svijeća ili katkad sjaj Lune pisao svoje besmrtne stihove“.

„Sa sobom prenosi svjetovne knjige i oružje, koje, po zapisima savremenika rado pokazuje svim posjetiocima, čime čini prve korake u odvajanju duhovne od svjetovne vlasti, što će kasnije uraditi knjaz Danilo, kao i stvaranju prve državne biblioteke i muzeja. Osim što je bila rezidencija Petra II Petrovića-Njegoša, knjaza Danila i knjaza Nikole do 1867, tu su bile smještene i mnoge državne institucije – Njegoševa štamparija, gimnazija, bogoslovsko-učiteljska škola, Djevojački institut. Potom, početkom XX vijeka razna ministarstva i muzička škola. Povodom obilježavanja stogodišnjice Njegoševe smrti, 1951. godine izvršena je posljednja veća rekonstrukcija kompletnog zdanja i vraćen mu je autentičan izgled osim u dijelu dvorišta u kome su Austrijanci tokom Prvog Svjetskog rata podigli Reljef Crne Gore. Tako su se stvorili uslovi za formiranje muzeja„, istakla je Kovačević.

Gotovo jedan vijek Crnogorci su, prema njenim riječima, ljubomorno čuvali ostavštinu posljednjeg vladara i vladike iz dinastije Petrović-Njegoš, da bi polovinom XX vijeka, odmah nakon donošenja odluke Ministarstva prosvjete i kulture NRCG da se u Biljardi otvori Njegošev muzej, počeli sa prikupljanjem predmeta za novoformiranu instituciju.

„Sprat muzeja je u prvim godinama formiranja dijelio Njegošev i Etnografski muzej, a u prizemlju zgrade je smješten Muzej narodnooslobodilačke borbe. Sedamdesetih godina XX vijeka, prizemlje Biljarde je rekonstruisano u galeriju sa postavkom Umjetnici Jugoslavije Njegošu“. Nakon sanacije posljedica razornog zemljotresa 1979. godine, sprat Biljarde dobija stalnu postavku Njegoševog muzeja, čija koncepcija odgovara nekadašnjoj rezidenciji. Muzejski predmeti su klasifikovani u više zbirki, iz kojih, za ovu izložbu, koncipiranu iz tri segmenta, izdvajamo radove umjetnika koji su bili inspirisani Njegoševim likom, zatim radove umjetnika koji su nastajali kao inspiracija njegovim jom i kao treći segment predmete koji su poklonjeni muzeju prilikom otvaranja (1951) ili nekog važnog jubileja (1963, 1974) u vidu plaketa/spomenica, znački“, pojasnila je rukovoditeljka Biljarde.

Inspirisani Njegoševim likom ali i njegovim djelom, u prvom redu Gorskim vijencem su i strani i naši umjetnici od Njegoševog vremena do danas. Tako su na izložbi prikazani radovi Morgunova, Anastasa Jovanovića, Ziglera, Princhofera, Sretena Stojanovića, Ivana Meštrovića, Vanje Radauša ali crnogorskih umjetnika od slikara Počeka, preko Zonjića, Novosela, Šobajića, Vujovića i Lubarde do vajara Rista Stijovića, Marka Borozana, Luke Tomanovića.

„Pokloni muzeju povodom otvaranja 1951. godine u vidu plaketa/spomenica, srebrnih/mesinganih vijenaca, matrice za izradu znački i znački, zlatnika itd su od posebnog značaja za obilježavanje jubileja formiranog Odbora za proslavu Njegoševe stogodišnjice, koji je činilo 29 eminentnih stručnjaka SFRJ. Da bi odgovorili svim zadacima koje je trebalo ispuniti da bi se upriličio ovaj jubilej, Odbor je formirao šest sekcija (sekcija za akademiju i program, sekcija za muzej, naučno-izdavačka sekciją, sekcija za izložbe kulturnog nasljeda Crne Gore i kulturne djelatnosti u Crnoj Gori od 1941 do danas (1951), sekcija za štampu i agitaciju, likovno-dekorativna sekcija), kroz čiji rad su nastali navedeni predmeti. Valja istaći da posebno raduje činjenica da i današnje generacije umjetnika, shodno svom, novom, čitanju/tumačenju Njegoša ostavljaju izvanredna umjetnička djela čijim ćemo izlaganjem biti u prilici obilježiti neki naredni jubilej„, zaključila je Kovačević.