Novim generacijama fali koncentracije, ali i empatije, probleme rješavati sistemski sa roditeljima

Nedostatak koncentracije, ali i empatije, evidentni su kod mlađih generacija, saglasni su profesori razredne nastave u Osnovnoj školi „Jugoslavija“ u Baru Slobodan Knežević i Mićo Baltić. Da li se i na koji način generacije mijenjaju, da li trebamo da budemo optimisti ili da preduzmemo hitne korake, o svojim zapažanjima o novim generacijama, Baltić i Knežević govore u novoj epizodi Melos podkasta, snimanoj 25. aprila ove godine.

Slobodan Knežević je profesor razredne nastave u Osnovnoj školi „Jugoslavija“, osnivač dramskog studija NVO „Igrokaz“, predsjednik skupštine SRK „Pristan“ i starješina IO „Jadran“. Mićo Baltić je profesor razredne nastave u Osnovnoj školi“Jugoslavija“, osnivač IO „Jadran“, predsjednik opštinskog odbora Sindikata prosvjete u Baru, član Glavnog odbora Sindikata prosvjete CG, predstavnik Crvenog krsta iz Bara u skupštini CK Crne Gore. Profesori Mićo i Slobo su ekološki aktivisti i zaljubljenici u more i planine. U želji da podstaknu druženje i zdrav stil života, dugi niz godina vode brojnu djecu u prirodu u okviru Izviđačkog odreda „Jadran“.

Sa novim tehnologijama i načinima vaspitanja djece, stvoreni su i novi problemi za učitelje.

„Jako je teško da se dijete koje je imalo svu pažnju roditelja, snađe u kolektivu, da izgradi sebe, da se izbori za svoj prostor znanjem i umijećem. Ako ne uspiju rađa se frustracija, potom i nepažnja… Nije samo do djece, u obrazovanju ima mnogo slojeva problema koje treba da rješavamo – počev od toga da škola ne može da isprati nove generacije, koje žive sa savremenim tehnologijama“, kaže Knežević.

Koncentracija danas djeci traje pet do deset minuta i jako puno vremena učitelji i učiteljice provode u pojašnjavanju gradiva, više nego što je bio slučaj ranije.

„Mi, naravno, mijenjamo načine na koje predajemo, trudimo se da to ne bude monotono, pokušavamo da čas organizujemo uz razne vježbe, manuelne radove, sa interaktivnim metodama, grupnim radom… Ako čovjek želi, može mnogo da postigne. Ali, u odnosu na ranije generacije, tačno je da je potrebno mnogo više vremena i puno više osmišljavanja aktivnosti. Sad ni polovina djece ne zna šta je odgledala na TV-u ili šta je pročitano…“, smatra Baltić.

Djeca, smatraju gosti Melos podkasta, danas više čitaju, ali manje razgovaraju. Logopedski su slabija, mahom od dva do 12 slova ne umiju pravilno da izgovore.

Najveći problem sa kojim će se prosveta susreti u budućnosti je – pitanje učitelja.

„Ako pogledate upisnu politiku ljudi koji će da se bave sjutra ovim poslom, vidjećete da na fakultetu to nisu najbolji đaci. To je krucijalni problem prosvete u ovom trenutku. Društvo je dovelo do toga da ovaj posao više nije primamljiv mladima ni sa finansijske, ni sa karijerne strane… Mora se ovom pozivu vratiti dignitet, ovo je nekada bio muški posao, ali sada je sve manje interesovanja muškaraca za ovaj posao… Ponašamo se kao da sjutra ne postoji“, kazao je Knežević i dodao da će se sve uloženo u prosvetu vratiti, jer će društvo dobiti bolje ljekare, nastavnike, a manje nasilja…

Saglasni su gosti Melos podkasta da su nekada učitelji bili autoriteti.

„A danas, kada kritikujemo dijete moramo afrimativno da ga kritikujemo. Ako je on udario druga, da vi morate da kažete da je on ostvario bliski kontakt. Morate da ‘pakujete’ to, da ne biste dječija osjećanja povrijedili, umjesto da ih nazovemo pravim imenom. Meni se čini da je danas jednako nasilja kao ranije, uvijek smo imali djecu koja ‘iskaču iz kolosjeka’, ali danas je vidljivije i da su ‘alati’ kojima se to rješavalo bili bolji… Ne govorim o starinskim metodama, fizičkim kažnjavanjem, ali postoji greška u sistemu – od ukora, do premještaja u drugu školu, ali, meni se ne sviđa što mi imamo sedam tih koraka, a od septembra – Jovo, nanovo“, kazao je Knežević i dodao da razumije da djeca u tinejdžerskom periodu zbog hormona možda i ne razumiju da su nekoga uvrijedili ili povrijedili, ali da u trenutku kad fizički nekog povrijede, mora se imati reakcija od odraslih.

„Kao učitelji, moramo da pazimo kako ćemo roditelju reći da njegovo dijete ima problem, samim tim mi kao učitelji i škola, i da smo svi tu da ga riješimo. A mi dobijemo – ‘Ja mu ne mogu ništa’…“, kazao je Knežević, na šta je Baltić dodaje da problem nastaje kada roditelj djetetu kući upravo „ne može ništa“, jako je popustljiv i očekuje da problem riješi škola.

„Škola to ne može riješiti, problem će samo da se produbi, posebno ako se u istom odjeljenju nađu dva ili tri takva učenika kojima roditelji ne mogu ništa. Imali smo slučaj krađe u petom razredu… Desilo se nekoliko puta, kažemo ocu, on kaže – ‘Ja sam digao ruke od njega.’ To je dijete od 11 godina. Tada sam se čudio, a sada vidim da se dobar dio roditelja brani time da ‘ne mogu ništa svom djetetu’. Nešto škripi u kući, u porodici, drćava treba sistemski to da riješi. Mi u školi ne možemo da riješimo, možemo da ublažimo i možda u učionici problem iskontrolišemo, ali u dvorištu ili na putu od kuće do škole, a tu nastaje gro situacija koje se kasnije i medijski proprate, pa imaju problem i škola i roditelji. Disfunkcionalne porodice donekle razumijem, ali šta je sa porodicama gdje je ‘na oko’ sve lijepo, a djeca su u određenom vaspitnom problemu? Vi njima prenesete informaciju o problemu u ponašanju i učenju, a dobijemo – Vi meni etiketirate dijete. To je do 10 do 20 odsto roditelja, ali sasvim dovoljno da se napravi problem cijeloj generaciji“, kazao je Baltić.

Kako dodaje, u priči o vršnjačkom nasilju – prevencija je majka mudrosti.

„Od prvog do petog razreda, mi možemo da ‘snimimo’ djecu i vidimo gdje će biti potencijalni problem i sa roditeljima, ako hoće i timom škole, to ćemo da rješavamo. Ali, roditelji u gro situacija neće da pomognu djetetu, jer bježe od problema. Misle da će problem da će riješiti ako ga stave pod tepih. A neće se riješiti, naprotiv… Djetetu se daje previše slobode, a ta sloboda danas dolazi na naplatu našem društvu – napadi, ubodi noževima i šta se sve ne dešava…“, kazao je Baltić.

Kompletan razgovor dostupan je na sledećem linku:

Voditeljka: Aleksandra Bojić Ivanović

Gosti: Slobodan Knežević i Mićo Baltić, učitelji

Video: Dejan Senić, Igor Perčobić

Muzička podloga i obrada zvuka: Muzički studio „Melos“, Zorica Vučeljić i Filip Despotović